Kad je njihov trogodišnji sin prošle godine naglo izgubio pokretljivost stopala, liječnici nisu nudili mnogo nade, a panika je obuzela pakistansku obitelj Faqira. Očajan, Amar Faqira dao je zavjet. Ako se njegove molitve usliše i dječak se oporavi, krenut će na hodočašće od 320 kilometara kroz užarene ravnice i neravan teren do hrama Hinglaj Devi, mjesta svetog za hinduiste, manjinu u Pakistanu, piše New York Times. Dijete se oporavilo i, vjeran svojoj riječi, Amar Faqira je krajem travnja krenuo na sedmodnevno pješačenje do hrama, koji se nalazi duboko u planinama Baludžistana, udaljene i nemirne pokrajine na jugozapadu Pakistana.

- Božica me čula i izliječila mog sina - rekao je prije putovanja, okupljajući se s prijateljima i obitelji u svom susjedstvu u Karačiju, metropoli na obali Arapskog mora. - Zašto ne bih ispunio svoj zavjet i podnio malo boli za njezinu radost?

S tim osjećajem zahvalnosti, gospodin Faqira i dva pratitelja, noseći šafranaste marame na glavama i svečanu zastavu, pridružili su se tisućama drugih na iscrpljujućem putovanju do Hinglaj Devija, gdje se održava najveći pakistanski godišnji hinduistički festival, prenosi NY Times. 

Duž vijugave autoceste i suncem obasjanih pustinjskih staza, skupine odlučnih hodočasnika - uglavnom muškaraca, ali i žena i djece - vukle su se pod nemilosrdnim nebom, u vrućini koja je dosezala 45 stupnjeva Celzija. Neki su nosili idole božanstva povezanog s hramom. Svi su pjevali "Jai Mata Di", poziv što znači "Živjela Majka Božica". 

Hodočašće je čin duhovne predanosti i očuvanja kulture. Pakistanskih hinduista ima oko 4,4 milijuna i čine manje od 2 posto stanovništva zemlje, koje je više od 96 posto muslimansko. Hindusi se često tretiraju kao građani drugog reda, sustavno diskriminirani u stanovanju, poslovima i pristupu državnoj socijalnoj pomoći.

Za mnoge je hodočašće u Hinglaj Devi usporedivo po značaju s hadžem u islamu, jednom u životu ispunjenom vjerskom obvezom. Čežnja za putovanjem također je jaka među hindusima u Indiji, posebno u državama Gujarat i Rajasthan, iako je Indijcima dugo bilo vrlo teško dobiti vize za putovanje u Pakistan. Te države, koje graniče s Pakistanom, imaju duboke duhovne veze s Hinglaj Devi koje su ukorijenjene u tradicijama koje su prethodile podjeli 1947. koja je podijelila dvije zemlje.

Trodnevni festival tradicionalno se održava sredinom travnja. No, ove je godine pomaknut na početak svibnja zbog pojačanih sigurnosnih zabrinutosti, nakon što su separatistički militanti u regiji u ožujku oteli putnički vlak. Festival se također odvijao usred obnovljenih napetosti između Pakistana i Indije, 22. travnja je u terorističkom napadu u indijskom Kašmiru ubijeno je 26 ljudi, svi osim jednog hinduističkog turista.

Veći dio 20. stoljeća hram Hinglaj Devi ostao je nepoznat i nedostupan, čak i mnogim pakistanskim hindusima. Hodočašće je dobilo zamah tek 1990-ih, kada su započeli napori hinduističkih skupina da institucionaliziraju mjesto, postupno povećavajući njegovu vidljivost. 

Transformativna promjena dogodila se početkom 2000-ih izgradnjom obalne autoceste Makran, koja povezuje ostatak Pakistana s kineskom lukom Gwadar na dubokom moru. Prolazeći kroz neravan teren uz Arapsko more, autocesta je omogućila neviđen pristup hramu. Po prvi put, veći dio putovanja bilo je moguće obaviti automobilom ili autobusom, što je smanjilo dio napora, s tim da je karta jeftinija za  one hodočasnike koji se voze - na krovu autobusa?!

Hodočasnici koji su putovali autobusima iz cijelog Pakistana zaustavit će se na nekoliko sati u Winderu, malom gradu u Baludžistanu. Odjeveni u jarke boje, tamo plešu uz vjerske pjesme, jedu i odmaraju se prije nego što nastave putovanje. Stotine vjernika međutim, poput Amara Faqire, samo vidaju putem žuljeve jer su dali zavjet i cijeli taj put, na 45 stupnjeva Celzijusa, prijeći će pješke.