Bio je četvrtak, 9. srpnja 1942. godine i more je bilo relativno mirno. Jugoslavenski parobrod Triglav, natovaren s devet tisuća tona manganove rude i koncentrata cinka, postojano je sjekao valove Atlantskog oceana na putu iz angolske luke Lobito za New York. Na pučini, oko 1500 kilometara jugoistočno od Bermuda, osjećaj izoliranosti pružao je lažnu sigurnost. Kapetan i njegova 43-člana, multinacionalna posada nisu slutili da ih već satima kroz periskop promatraju hladne oči neprijatelja. U dubinama je vrebala jedna od najsmrtonosnijih predatora Bitke za Atlantik, njemačka podmornica U-66, pod zapovjedništvom iskusnog Kapitänleutnanta Friedricha Markwortha. Triglav, trgovački parobrod u vlasništvu Jugoslavenskog Lloyd Akcionarskog društva iz Zagreba, čija je matična luka bio Dubrovnik,  plovio je u smrt. Prema zapisima, Triglav na sebi nije nosio oznake neutralnih zemalja, nije viorio ni jednu zastavu, a na krmi se nalazio top od 75 mm sa posadom na borbenim pozicijama. 

BIZARAN DETALJ Tijelo ajatolaha stiglo je u kamionu s logom finskog supermarketa. Zašto?

Triglav je bio izgrađen 1929. godine u uglednom engleskom brodogradilištu William Doxford & Sons u Sunderlandu. S dužinom od 134 metra i bruto tonažom od 6.363 tone, bio je robustan teretnjak dizajniran za duge prekooceanske rute. Njegov parni stroj, proizveden u tvrtki John Dickinson and Sons, također iz Sunderlanda, omogućavao mu je konstantnu brzinu od deset čvorova. Brod je uglavnom plovio na linijama koje su povezivale Jugoslaviju s lukama u Argentini i Urugvaju, ali je u ratnim godinama preusmjeren na vitalne opskrbne rute za Saveznike.

U lipnju 1942., Triglav je započeo svoje posljednje putovanje iz Lourenço Marquesa u Mozambiku - tada Portugalska Istočna Afrika - ukrcavši dio tereta rude. Potom je otplovio do Lobita u Angoli gdje je dopunio skladišta. Devetnaestog lipnja isplovio je prema New Yorku. Na brodu je vladala atmosfera opreza, ali ne i straha. Posada je bila mješavina nacionalnosti - uz Jugoslavene, tu su bili Britanci, Kanađani i Danci, uključujući i topnike zadužene za obrambeni top od 7.5 cm postavljen na krmi. Međutim, kapetan je napravio kobnu pogrešnu procjenu. Vjerovao je da stvarna opasnost od njemačkih podmornica počinje tek sjevernije od 30. paralele. Kako se Triglav nalazio na geografskoj širini od otprilike 26 stupnjeva, nije naredio obrambeno cik-cak kretanje, uvjeren da se nalazi u sigurnim vodama.

Iskusni kapetan Friedrich Markworth čekao je da padne mrak. Kada je prišao brodu na manje od jednog kilometra, napao je. Izviđači na njegovoj podmornici U-66 prvi su uočili Triglav kao sićušan oblak dima na horizontu oko 14:10 sati po njemačkom vremenu, što je bilo oko devet sati ujutro po lokalnom vremenu. Markworth je u svoj ratni dnevnik (Kriegstagebuch ili KTB) zabilježio: "Parobrod nema oznake neutralnosti, ne vije zastavu, obojan je u sivo sa smeđim zapovjednim mostom, a na krmi ima top od 7.5 cm". Primijetio je da brod plovi ravno, kursom 306 stupnjeva, što je odgovaralo ruti za New York. Iako ga je ravan kurs činio lakom metom, Markworthu je bio i sumnjiv. Zapisao je: "Parobrod je sumnjiv unatoč ravnom kursu jer je na ruti za New York."

NEMOĆNO ORUŽJE Na papiru smo sila, ali u stvarnosti naše ubojite rakete više ne lete

S njemačkom pedantnošću, Markworth je postavio podmornicu za napad, procijenivši brzinu Triglava na 8,2 čvora. More je bilo mirno, a vidljivost odlična. U 20:00 sati po njemačkom vremenu, posada U-66 zauzela je borbene položaje. S udaljenosti od oko tisuću metara, Markworth je naredio ispaljivanje dva torpeda. U 20:42, prvi torpedo pogodio je Triglav ispred glavnog jarbola, dok je drugi udario točno kod krmenog jarbola. Podmorničari, navikli na zvukove pod vodom, čuli su zaglušujuću eksploziju - to je bio kotao parobroda koji se razletio pod pritiskom. Deset minuta kasnije, u 20:52, jugoslavenski brod je nestao pod površinom. Posada je napustila brod u dva čamca za spašavanje. U napadu su poginula dva čovjeka, jedan član posade i jedan topnik. 

Nijemci su ispitivali zapovjednika prije nego što je podmornica napustila područje. Točno 19 preživjelih nakon 11 dana plutanja po Atlantiku, 17.07.1942. pokupio je španjolski trgovački parnik Iciar i iskrcali su se u Gibraltaru 28. srpnja. Drugi brod s 22 mornara nikada nije pronađen. Izgubljena su 23 člana posade. Na popisu mornara, među spašenima bili su Hrvati: Marijan Drazic, Slavko Dunatov, Branimir Maričić, Mate Mavrinac, Josip Smolčić, Šime Vukić... Veći čamac, s 22 čovjeka, posljednji je put viđen kako plovi prema jugozapadu. Nikada više nije pronađen, i nitko od ljudi u njemu nije preživio. Među nestalima bili su 22-godišnji kanadski topnik Roderick Roy Dewar, 23-godišnji britanski ložač Philip Maurice i 19-godišnji danski stjuard Olaf Alf Karloff. Njihova tijela, zajedno s ostalima, progutao je ocean.

Podmornica U-66 bila je tip IXC, jedna od okosnica njemačke podmorničke flote i istinski stroj za uništavanje. Porinuta u Bremenu 1940. godine, do trenutka susreta s Triglavom već je imala zastrašujuću reputaciju. Pod svojim prvim zapovjednikom, Richardom Zappom, istaknula se tijekom operacije "Paukenschlag" (Operacija Udarac u bubanj), kada su njemačke podmornice sijale smrt duž istočne obale Sjedinjenih Država početkom 1942. godine. U samo nekoliko tjedana, U-66 je potopila američke i panamske tankere poput "Allan Jackson" i "Olympic" te kanadski putnički brod "Lady Hawkins", pri čemu je poginulo 250 putnika i članova posade. Njena najuspješnija patrola bila je peta, u proljeće 1942. na Karibima, gdje je potopila ili oštetila brodove ukupne tonaže veće od 56.000 tona. U-66 bila je sedma najuspješnija njemačka podmornica u Drugom svjetskom ratu, s ukupno 33 potopljena trgovačka broda.

Kada je zapovjedništvo preuzeo Friedrich Markworth, U-66 je nastavila svoj smrtonosni niz. Za Markwortha i njegovu posadu, napad na Triglav bio je tek početak šeste ratne patrole. Winston Churchill je jednom prilikom priznao: "Jedina stvar koje sam se zaista bojao tijekom rata bile su njemačke podmornice." U-66 je bila savršeni primjer zašto. Djelujući samostalno ili u zloglasnim "vučjim čoporima", te su podmornice imale zadatak prekinuti žile kucavice savezničke opskrbe i baciti Veliku Britaniju na koljena. 

No sudbina lovca, podmornice U-66, također je bila zapečaćena. Nakon što je potopila Triglav, nastavila je svoju šestu patrolu, potopivši još sedam brodova. Svoju službu završila je 6. svibnja 1944. godine, kada su je zapadno od Zelenortskih otoka potopili zrakoplovi s američkog nosača aviona USS Block Island i razarač USS Buckley. U dramatičnoj bitci koja je uključivala razmjenu vatre, nabijanje brodom i borbu prsa o prsa na palubi američkog razarača, U-66 je potonula, a 36 od 60 članova posade je preživjelo i bilo zarobljeno.