Teško bi bilo uopće pronaći dostojnog protivnika na kojeg bi jurnula golema armija s 34 generala na čelu!

Dok Hrvatska broji ukupno 16 tisuća vojnika, Mađarska na preko 25 tisuća vojnika ima 12 generala. Švedska sa svojih 25 tisuća vojnika, uz permanentno strahovanje od ruskih divizija, računa na 25 generala. Austrija – 23 tisuće vojnika i sedam generala! Komparacijski je evidentno da su kod nas stvari fabricirane, izvještačene, fantazijski daleko iznad bilo kakvih zamislivih potreba. Bullshit u totalu, piše Expressov ekspertni tim.

NATO standard je maksimalno jedan general/admiral na tisuću vojnika, što znači ako Oružane snage RH imaju oko 16 tisuća pripadnika, ne bi trebale imati više od 16 generala. Plafon. Vrhovni zapovjednik vojske Zoran Milanović trebao bi dva puta "presaviti" generalski kor, ali šanse za to su nepostojeće. U konfiguraciji odnosa većina tih hrvatskih uniformiranih državnih činovnika više se oslanja na Pantovčak, negoli na Banske dvore, jer je Milanović odlučio, sveudilj, drugarski kačiti, kome stigne, generalske činove.
U svojem vrhovničkom mandatu naštancao je ravno 25 generala, što redovnih, što počasnih.

Iz rata smo izašli sa 77 generala, ali jesu li svi u miru morali ostati generali? U svega par godina oružane snage RH dobile su čak sedam stožernih generala, odnosno generala s pet zvjezdica. Zadnji američki "five star" general bio je čuveni Omar Bradley.

Hitna reorganizacija generalskog kora

Što napraviti? Naprosto treba promijeniti pravila igre. Hitno provesti radikalnu, kopernikansku reorganizaciju generalskog kora. Srezati ga i dovesti ga u uobičajene NATO okvire, što znači da bi naša vojska trebala imati najmanje osam, a najviše 16 generala. I 16 generala su razmjeri koji vrijede za ozbiljnu vojsku koja raspolaže stvarnim resursima i efektivama, a ne za vojsku upitnih borbenih sposobnosti i državu čije su oružane formacije, brojčano, među najmanjima u NATO-u, na razini jedne Latvije, Litve i Sjeverne Makedonije.

Ovako, imaš 34 generala, 34 visoke plaće, 34 tajnice s dugim, dobrim nogama, pa još 34 kancelarije i hrpe referenata za njihovo opsluživanje, 34 skupa glomazna, skupa terenca i limuzine, 34 šofera, pa još toliko ručkova, večera, ... Generalitet je to koji vodi miran, fin, begovski život. Totalna šećerlema. Teško da snuju podvige ili neke slavne bitke. Kome je ta bulumenta vojskovođa potrebna, teško je razumjeti, jer tolike brojke nemaju nikakva smisla. K'o da smo na ratnoj stazi prema Vladivostoku. Treba ukinuti i mogućnost izvanrednog promicanja u generalski čin. Tim potezom se anulira komplot skrivenih karijernih mučki u kojem se pojedinci, samo zahvaljujući intimnosti s političkom kastom, svake ili svake druge godine bivaju promovirani u novi generalski čin.

Imali smo, ne tako davno, na čelu Glavnog stožera lika koji je najmanje pet puta u miru izvanredno unaprijeđen (!), a ratni put mu bijaše u dubokoj pozadini. Prvi generalski čin ne bi smio biti dodijeljen nikome prije njegove 45 godine života. Intencija je na generalski položaj dovesti iskusnog i školovanog časnika, a ne operetnog limenog vojnika s Krašove bombonijere

Kako su se u Hrvatskoj štancali generali te što sve treba poduzeti da te činove dobiju najsposobniji ljudi u Oružanim snagama pročitajte OVDJE.