Ina doista nema sreće s naftnim poljima u Siriji. Kako je otkrio ruski novinar Denis b, a što je i potvrdio u razgovoru za Express, četvrtina prihoda s naftnih polja oslobođenih u okolici Palmire trebala bi pripasti ruskoj kompaniji Euro polis, povezanoj preko njegova osobnoga kuhara Evgenija Prigožina, sa samim Vladimirom Putinom.

"Za oslobođenje i stalnu zaštitu tih polja davat će 25% prihoda Euro polisu. Posebno će Sirijci plaćati troškove vojnika", ispričao nam je Korotkov. Riječ je o poljima u vlasništvu sirijske naftne kompanije te Ine, Devon Energyja, Petro-Canade, IPR-a, Tatnefta, HBS-a, DNOS-a i Stratcoa.
Upravo ta naftna polja nevjerojatno su bitna za Inu. Jedan stručnjak opisao je to kao obiteljsko blago cijele kompanije budući da su to bila najvrednija polja gdje je Ina imala pravo na eksploataciju.

Relativno nedavno uništeno je i jedno od najsuvremenijih postrojenja za preradu nafte i plina, koje je sagrađeno u najgore moguće vrijeme. Ina je u to vrijeme, 2012. godine, trljala ruke zato što su otkrili bogato nalazište nafte i plina i upravo su bili u pogon pustili postrojenje vrijedno nekoliko stotina milijuna eura. Međutim, samo 57 dana kasnije proglašene su međunarodne sankcije protiv režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i Ina se povukla iz Sirije.

Postrojenje na naftnim poljima u blizini drevne Palmire ostalo je tako napušteno, ali, kako će se kasnije ispostaviti, ne i zapušteno. U godinama nakon Inina povlačenja sirijske su naftne kompanije bez previše problema preuzele upravljanje nad postrojenjem i cijeli Damask grijao se bezbrižno plinom iz Inine sirijske rafinerije. Sve to je naprasno prekinuto eksplozivom koji su postavili iskusni mineri ISIL-a i javno se pohvalili uspješnim uništenjem postrojenja koje Sirijcima znači život a Ini milijune eura.


Sirijski aktivisti kažu da je nemoguće znati tko je od zapovjednika na terenu naredio uništenje postrojenje. "Tamo se ne zna tko pije a tko plaća. Cijela zapovjedna struktura im je uništena", ispričali su aktivisti s terena u razgovoru za Express. 
Oni malo skloniji teorijama zavjera mogli bi reći kako nije slučajnost da su postrojenja oko Palmire sad uništena. Zašto bi se Islamska država odlučila sad uništiti postrojenje koje je godinama, s manje ili više problema, uredno poslovalo i opskrbljivalo Asada i Sirijce plinom?

Uzevši u obzir da je Abu Sayyaf, nekadašnji šef ISIL-a za naftne poslove, ubijen u akciji američkih specijalaca negdje u svibnju 2015. godine, da je zapovjednik Islamske države oko Homsa ubijen u ožujku prošle godine i da je šef ISIL-a oko Palmire ubijen oko Badnjaka, jako je teško znati tko bi imao dovoljno autoriteta za razbijanje dogovora sa sirijskom vojskom. 
"Nisam siguran da su uopće imenovali novog zapovjednika otkad su im prošlog ubili", pričaju izvori inače odlično upućeni u događanja na terenu.


U svoj toj halabuci zbog izgubljene arbitraže i izgubljenog postrojenja, a postrojenje je uništeno krajem prošle godine, neke iznimno bitne informacije malo su stavljene sa strane. Naime, ta naftna polja bila su i ostala daleko najvrednija Inina imovina. Jedni će reći da se tamo nalazi i do 80 milijuna barela ekvivalenta nafte (MMBOE), što je zajednički naziv za naftu i plin, ali Ina službeno kaže da se tamo nalazi negdje oko 36 milijuna barela.

Oni su bili tamo 'Gledali smo s generalima kako sirijski tenkovi gaze ISIL'

Istina, to je daleko manji broj, ali nije nimalo zanemariv uzevši u obzir da se ovih dana cijena barela nafte kreće oko 50 dolara. Ukupna vrijednost te nafte je oko milijardu i osamsto milijuna dolara. Naravno, to su sve procjene i dosta grube računice. Prodajom četvrtine dionica Ine MOL-u, sad već davne 2003. godine, za 505 milijuna dolara, mađarskoj kompaniji upala je sjekira u med. Ni krivi ni dužni uspjeli su se vratiti na bogata sirijska nalazišta, a pripadalo im je i pravo na određenu zaradu od eksploatacije nafte na naftnim poljima Hayan.

Bivši Inini zaposlenici već godinama govore da mnogo toga smrdi u MOL-ovoj kupnji paketa Ininih dionica. Jedan od njih je Stanko Kadija, koji se ne libi otvoreno reći da sumnja na nezakonite radnje.

"Mađari su, dakle, unatoč tome što smo te poslove obavljali vrhunski, dobili kompletne podatke o bušotini Jihar-1, a tako i potvrdu da je sve u projektu više nego dobro i točno predviđeno. Ti su podaci potom, naravno nezakonito, proslijeđeni MOL-u, koji je nakon toga za Inu dao bolju ponudu od OMV-a. Nije ni čudno da je OMV, kad je doznao da je Geoinform vršio završno snimanje na bušotini Jihar-1, bio spreman platiti duplo na neviđeno koliko ponudi MOL", ispričao je Kadija za Slobodnu Dalmaciju.


Svojedobno se i Državno odvjetništvo uplelo u cijeli slučaj i tadašnji šef DORH-a Mladen Bajić mjesecima je istraživao što se sve događalo s preuzimanjem Ine i njenih naftnih polja u Siriji. Kako bi se reklo, tresla se brda, rodio se miš. Nakon mjeseci istraživanja i ispitivanja svjedoka i dokumenata, DORH je u tišini odustao od svega i više se nije ni pokušavala baciti sumnja da se nešto nezakonito odigralo.


Sad, nakon što su ta postrojenja u nekoliko navrata teško oštećivana ili uništavana, čini se da je izblijedjela bilo kakva nada da će Ina ikad povratiti svoje vlasništvo ili ulaganje. Međutim, Korotkov upozorava kako je riječ o tek preliminarnim dogovorima koji se odvijaju maksimalnoj tajnosti. Za oslobađanje tih naftnih polja vjerojatno je zadužena plaćenička kompanija Wagner, donedavno registrirana u Argentini zato što su takve tvrtke bile zabranjene u Rusiji.


Smrt dvadesetpetogodišnjeg Dimitrija Saše Karana u Siriji vjerojatno je prošla gotovo nezamijećeno diljem Europe, ali njegova smrt tek je jedan od djelića mozaika koji se sklapa u sirijskoj pustinji i krvavom građanskom ratu. Ali počnimo nekim redom. Dimitrije je rodom iz Foče u BiH, a živio je u Novom Sadu i bio je aktivan u Firmi, navijačkoj skupini NK Vojvodine. Nakon izbijanja rata u Ukrajini pridružio se proruskim pobunjenicima, s kojima je proveo nekoliko godina. Nakon toga je ratovao i za ruske snage u Siriji, gdje je i poginuo prošlog tjedna.

"Teška srca upućujemo posljednji pozdrav našem tragično nastradalom bratu. Tko ga je poznavao znao je koliko je volio Vošu i Firmu, koliko je sudjelovao u radu grupe prije svog odlaska na bojišnicu. Dečku treba odati svako priznanje, a najviše za svoju pokazanu hrabrost i ljudskost", prenijeli su srpski mediji objavu njegove smrti.
 Ruski nezavisni medij Fontanka otkrio je kako tvrtka Wagner šalje vojnike u Siriju te da su izravno sudjelovali u borbama za oslobađanje Palmire tijekom travnja prošle godine.

Iako u to vrijeme službeno nisu postojali, novinar Fontanke Denis Korotkov otkrio je da su u borbama za Palmiru sudjelovali i borci Wagnerova "Srpskog voda". 
"Ta grupa nije imala neko veliko značenje. Rekli su mi da je riječ o grupici od 10 ili 20 ljudi. I sad mi izvori govore da se u Wagneru nalazi nekoliko ljudi s Balkana, ali kako mi tijekom istrage nisu ništa značili, nisam se raspitivao ni za njihovo državljanstvo", ispričao je Korotkov u razgovoru za Express.


Možda kako bi ostavili dojam da ima puno više Srba u Siriji, pojavile su se fotomontaže srpskih i sirijskih zastava, kao što možete vidjeti u prilogu uz ovaj članak.
Možda je zbog toga i Bojan Kolaković jednom prilikom rekao da se u Siriji bori više od 30.000 pravoslavaca. Istini za volju, on je jedan od rijetkih za koje se zna da su bili u Siriji zato što se slikao s ruskim sustavom protuzračne obrane, a i objavljena je fotografija sirijskog vojnika s porukom pozdrava upućenom njemu.

Jedan od rijetkih imenovanih Srba u Wagneru je Davor Savičić, državljanin Bosne i Hercegovine sa stalnim prebivalištem u ruskom gradu Himkiju. Savičić je već ranije za srpske medije decidirano negirao svoje djelovanje u Wagneru te je redovito ponavljao da živi u Himkiju, gdje se bavi građevinskim poslovima. Priznao je da je neko vrijeme proveo na istočnoukrajinskom bojištu u okolici grada Luhanska, ali da je nakon ranjavanja završio svoj ratni put.

"U Doboju imam obitelj, a sina iz prvog braka namjeravam dovesti sebi. U RS i Srbiju ne planiram dolaziti. Građevina mi je jedini posao, a s ratovanjem nemam nikakve veze", rekao je Savičić za Večernje novosti.
Međutim, Korotkov napominje da je Savičić bio dio Wagnera te da za to postoje dokazi. Tvrdi Korotkov da su Savičića nekoliko puta svjedoci vidjeli u kampu za obuku u ruskom selu Molkinu, neformalnom sjedištu postrojbe Wagner.

Borci koji su razgovarali s Korotkovim ispričali su da svi cijene Savičića zbog njegove hrabrosti te velikog iskustva na ratištima. Zanimljivo je da postoji određena veza između Savičića i eksplozije u crnogorskome mjestu Berane 2001. godine. Tad je ubijeno šest osoba, a meta je bio Duško Martinović. Ubijena su i Duškova dva brata, dvoje zaposlenika kafića u kojem se i odjeknula eksplozija te još jedan od napadača.

Maske su pale Koljači iz Alepa su pali, ajmo sad plakati za tim 'herojima'

Savičić je u prvostupanjskom procesu osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu, ali je u drugostupanjskom procesu oslobođen krivnje. Kasnije su se pojavile informacije i da je Savičić dobio nadimak Elvis zbog entuzijazma u borbama protiv Bošnjaka tijekom rata u BiH. Balkan Insight tako donosi tvrdnje bosanskohercegovačkog tužiteljstva da je Savičić jedno vrijeme ratovao čak i kao pripadnik zloglasne Srpske dobrovoljačke garde, Arkanovih Tigrova.

Pretpostavlja se da je jedno vrijeme radio i za srpsku službu državne sigurnosti, na čelu s Frankom Simatovićem. Nakon rata u Bosni i Hercegovini, Savičić je nastavio surađivati s "frenkijevcima", koji su kasnije počinili mnoge zločine na Kosovu, ali za njega nisu pronađeni dokazi da je počinio bilo kakve zločine tijekom suradnje s "frenkijevcima". Upozorio nas je Korotko da stvari ipak nisu tako bajne s Wagnerom kako se čine na prvi pogled.

"Nekad, tamo negdje 2014. godine, to stvarno i jest bila elitna postrojba. U međuvremenu je počela opadati kvaliteta običnih vojnika. Ostao je neki kostur stvarno odličnih i sposobnih vojnika, ali većinom kvaliteta opada. Čak i takvi, lošiji plaćenici u Wagneru, bolji su od većine Asadove vojske", kazao nam je Korotkov. Vjerojatno su se zbog toga okrenuli obuci određenih jedinica sirijske vojske, pa su se tako nedavno pojavili sirijski specijalci ISIS Hunters, koji su ostvarili znatno više uspjeha u borbama protiv Islamske države.