Početkom studenoga iranski je predsjednik bio prisiljen dati zapanjujuće priznanje. Suočen sa savršenom olujom vremenskih nedaća i desetljećima lošeg upravljanja, Masoud Pezeshkian upozorio je zemlju da bi se situacija mogla dodatno pogoršati.

 - Ponestalo nam je vode. Ako ne padne kiša, mi u Teheranu... morat ćemo početi s racionalizacijom. Čak i ako uvedemo redukcije, a kiše i dalje ne bude, tada uopće nećemo imati vode. Građani će morati evakuirati Teheran - rekao je.

Iako se može činiti kao pretjerivanje, to je šokantna stvarnost s kojom se suočava iransko stanovništvo — posebno u glavnom gradu, koji u široj metropolitanskoj zoni ima više od 15 milijuna ljudi.

Slavine diljem Irana već presušuju dok vlada uvodi stroge redukcije kako bi pokušala očuvati ono malo zaliha koje su preostale. Tri Iranke podijelile su s ABC-jem svoj strah od krize. Njihova su imena promijenjena kako bi se zaštitio njihov identitet i spriječile moguće odmazde zbog iznošenja problema.

“Uz sav ekonomski pritisak kojem smo izloženi, dođemo kući iscrpljene s posla, pokušavamo obaviti kućanske poslove, oprati suđe, skuhati, očistiti, a u trenutku kad otvorimo slavinu — nema vode,” rekla je Bahareh u glasovnoj poruci.

“I to ne na sat ili dva — isključe je oko 20 ili 21 sat pa sve do 2 ili 3 ujutro, a ponekad je ne puste ni do idućeg dana.

“To nam je postao ogroman problem. Stalno moramo brinuti i skladištiti vodu.” Dodala je da pojedinosti koje dolaze od iranskih vlasti ne ulijevaju puno povjerenja.

“Dužnosnici ne poduzimaju nikakve mjere da riješe probleme. Nemaju nikakav plan,” rekla je.
“Samo se pojave na televiziji i kažu: ‘Ako ne padne kiša do prosinca, morat ćemo potpuno evakuirati Teheran.’

Iranska vlada navodi nekoliko različitih čimbenika koji su doveli do ovakve situacije.Količina oborina u velikom dijelu zemlje oko je 85 posto niža od prosjeka, a bilježe se najteže suše u oko 60 godina.

Desetljeća lošeg upravljanja prirodnim resursima — uključujući izgradnju prevelikog broja brana i nedostatak nadzora nad bušenjem ilegalnih bunara — u kombinaciji s neučinkovitom poljoprivredom i nepovoljnim vremenskim uvjetima doveli su do krize.

“Teheran, najbogatiji grad Irana, politički najmoćniji grad s više od 15 milijuna ljudi u metropolitanskom području — suočava se s danom nula za nekoliko dana ili tjedana,” rekao je ranije ovog mjeseca za ABC Kaveh Madani, direktor Instituta za vodu, okoliš i zdravlje Sveučilišta Ujedinjenih naroda. Profesor Madani, koji je nekoć bio zamjenik čelnika iranskog odjela za zaštitu okoliša, opisao je problem kao “stečaj vode”.

Površinske vode — rijeke, jezera i močvare — usporedio je s “tekućim računom”, a podzemne vode sa “štednim računom”.

“Ako pogledate situaciju u Iranu, vidite da nisu iscrpili samo svoj tekući račun, već i štedni, te da su godinama trošili više nego što su si mogli priuštiti,” rekao je.

“Glavna je tvrdnja da je problem ‘stečaja vode’ temeljni problem, a traje već mnogo godina.” Satelitske snimke pokazale su razmjere iscrpljenih vodnih zaliha u branama diljem Irana.

Devetnaest velikih brana, koje čine oko 10 posto nacionalnih zaliha, navodno je presušilo. Mnoge koje još imaju vode nalaze se na jednoznamenkastim postocima kapaciteta.