Ako je ima dovoljno, voda znači život. Ili – ako je ima previše ili premalo – smrt. Zbog toga raste strah da je Islamska država ciljano okupirala brane u sjevernom Iraku i u Siriji. 

Od osam važnih brana na Eufratu i Tigrisu, Islamska država kontrolira njih šest, a sedmu kontinuirano napada. Teroristi pri tome te resurse ciljano koriste kao oružje, tvrdi stručnjak za istraživanje sukoba Tobias von Lossow iz berlinske Fondacije znanosti i politike: 

"Oni s jedne strane zatvaraju vodu kako bi izazvali sušu u određenim područjima i određena sela i gradove odsjekli od vode, a s druge strane kako bi poplavili područja kako bi s njih protjerali stanovništvo i onemogućili im život na tim područjima."

Islamska država nije prva koja se služi ovom metodom

Korištenje vode kao oružja nije 'izum' Islamske države. Belgija je u Prvom svjetskom ratu kod Newporta otvorila brane na rijekama i kanalima kako bi poplavila dolinu Ysera oko koje su se vodile borbe. Ta mjera urodila je plodom: njemačke jedinice su zaustavljene. 

Nekih četvrt stoljeća kasnije sličan plan tragično je propao: u kinesko-japanskom ratu kineski je vođa Čang Kai-šek 9. lipnja 1938. godine u pokrajini Henan naredio je da se dignu u zrak brane na rijeci Huang He (Žuta rijeka). 

Oslobođene vodene mase trebale su progutati japansku vojsku. Njihovo napredovanje je, međutim, tom akcijom samo zaustavljeno na tjedan dana. Umjesto toga, vodena masa progutala je 800.000 kineskih civila.

I na Bliskom istoku je u prošlosti voda bila upotrebljavana kao oružje. Devedesetih godina prošlog stoljeća, irački diktator Saddam Husein naredio je da se isuši područje na jugu zemlje s ciljem da kazni šiite koji su tamo živjeli jer su digli bunu protiv njegovog režima.

I sada, tvrdi Tobias von Lossow, u Siriji sve sukobljene strane koriste vodu kao oružje, ali nijedna strana to ne radi tako sistematski i dosljedno kao Islamska država: 

"Oni se koriste čitavim nizom mogućnosti i koriste vodu kao oružje u svim mogućim varijantama." 

Tobias von Lossow to dokazuje i primjerima: u svibnju 2015. Islamska država zauzela je branu na Eufratu kod Ramadija. Nakon toga su smanjili količinu vode u donjem toku rijeke za pola i tako ograničili opskrbu vodom u pet pokrajina.

U najgorem slučaju teroristi brane mogu dići u zrak

Kod brane na Eufratu u blizini iračkog grada Faludže, Islamska država je 2014. godine upotrijebila vodu kako za obranu, tako i za napad. Prvo je zatvorena brana čime je napunjen gornji tok vodom kako bi potisnuo iračke snage na tom području, da bi potom brana bili otvorena i puštena velika količina vode nizvodno od brane što je prouzrokovalo toliko velike štete, da je 60.000 stanovnika moralo pobjeći.

Zbog svih tih događaja u prošlosti, u svijetu su se počele paliti alarmi za uzbunu kada su borci Islamske države u kolovozu 2014. godine zauzeli branu na Tigrisu kod Mosula. Od te najveće iračke brane ovisi oko 50 posto opskrbe u Iraku kao i opskrba kurdskih područja vodom. 

Kontrolirajući tu branu, Islamska država je mogla isušivati velika područja Iraka kako bi joj palo na pamet. U najgorem slučaju su mogli ionako trošnu branu dići u zrak.

Posljedica toga bi bio plimni val koji bi u Mosulu bio visok 20 metara, a čak i u Bagdadu pet i koji bi usmrtio pola milijuna ljudi. S jakom američkom podrškom iz zraka, iračke snage i kurdske Pešmerge su, nakon nešto više od tjedan dana, ponovno preuzele kontrolu nad branom.

Islamska država je, osim isušivanja i poplavljivanja, koristila vodu u još jednoj, trećoj varijanti kao oružje – tako što ju je trovala. U prosincu 2014. je južno od Tikrita pitka voda zatrovana sirovom naftom, kaže von Lossow. 

Tu metodu, Islamska država je namjeravala upotrijebiti u svibnju 2015. i na europskom tlu: njihove pristalice namjeravale su otrovati najveći rezervoar vode u glavnom gradu Kosova, Prištini i otkriveni su tek neposredno prije nego što su svoj naum sproveli u djelo.

Najveća opasnost prijeti, smatra von Lossow, ako Islamska država počne gubiti teritorije koje je zauzela i ako njezin utjecaj počne slabiti. U tom slučaju bi, zaključuje berlinskih stručnjak, njihovo vodstvo moglo osjetiti da je na rubu propasti i smatrati da je došao trenutak posljednje bitke u kojoj bi Islamska država, u nekoj vrsti apokaliptičnog čina, mogla raznijeti brane i od vode stvoriti oružje za masovno uništenje.

(DW.de/Newsweek)