Islamska država iskoristila je mjesec ramazan, mjesec u kojem muslimani poste svakog dana i tijekom kojeg je zabranjeno ratovanje, za krvave napade na brojne mete diljem svijeta. Od Bangladeša do Floride, od Turske do Saudijske Arabije, ISIS je ostavio svoj krvavi trag.

Abu Muhamed al-Adnani, glasnogovornik ISIS-a i jedan od njihovih najviših zapovjednika, proglasio je ramazan mjesecom osvajanja i džihada. "Pripremite se za donošenje mjeseca nesreće svim nevjernicima, gdje god se nalazili", rekao je Adnani na audio snimci objavljenoj u svibnju. 

Što ako iza svega toga postoji gotovo makijavelijansko viđenje svijeta, pita se Daily Beast. Što ako ISIL iskorištava političke podjele među protivnicima kako bi se lakše obračunao sa svakim pojedinačno?

Prije samo tri dana, izvedena su tri napada u Saudijskoj Arabiji, a kao što je često slučaj, mete i žrtve Islamske države bili su drugi muslimani. Napadnute su džamije u gradu Qatifu na istoku Saudijske Arabije, napadnut je američki konzulat u Jeddi i džamija u Medini, jednom od najsvetijih gradova islama.

Saudijski kralj Salman, čiji naslovi uključuju i Čuvar dvaju hramova, pozvao je na muslimansko jedinstvo u borbi protiv Islamske države, ali uzevši u obzir sukobe u kojima njegova kraljevina ima prste, teško je takve izjave shvatiti ozbiljno. Čitavim Bliskim istokom ratuju paravojne formacije financirane arapskim novcem, a najčešći neprijatelji su im drugi muslimani, šijiti u Iraku ili hutiji u Jemenu. 

Islamsko jedinstvo kakvog zagovara Saudijska Arabija gotovo je oksimoron kada se pogleda konktekst u kojem oni žive i djeluju. 

Ali to je nešto što zasigurno pomaže Islamskoj državi koja oduvijek raspiruje strah među sunitima od šijita i kršćana. Preuveličaj sumnju, pojačaj zlovolju, potiči nasilje i represiju koja dovodi do još više nasilja, sve su to stare revolucionarne metode koje ISIL uspješno primjenjuje u svom ratovanju.

U Iraku i Siriji Islamska država gubi teritorij. Nedavno je oslobođena Falluja nedaleko od Bagdada, prijeti im gubitak kopnene granice s Turskom u Siriji i na prvi pogled možemo zaključiti da pokušavaju nanijeti što veće žrtve prije nego nestanu.

Međutim, možda ti napadi nisu bez razloga i plana. Postoji mogućnost da kalkulirano provode kampanju straha svim sredstvima. 

Uzmimo za primjer samo posljednje napade u Saudijskoj Arabiji. Prvo, eksplozija bombe u blizini američkog konzulata skreće pažnju na dugogodišnje savezništvo SAD-a i Saudijske Arabije. Drugo, napad na šijitsku džamiju pokazuje da postoje ljudi u Saudijskoj Arabiji spremni preslikati napade na šijite iz Iraka na domaći teritorij što može samo povećati društvene tenzije. Napad u Medini izravni je napad na saudijsku monarhiju kojim se pokušava dokazati da obitelj Saud ne može čuvati ni jedan od najsvetijih muslimanskih gradova, a kamoli ostatak društva.

Napadi su posebno sramotni krunskom princu Muhamedu bin Nayefu, šefu ministarstva unutarnjih poslova i jednom od najvećih američkih saveznika. Njegov najveći suparnik je drugi u redu za nasljedstvo princ Muhamed bin Salman, šef ministarstva obrane. Još veći sukob unutar vladajuće obitelji može samo pomoći Islamskoj državi u ratu protiv Arabije.

Napad u Kerradi u Iraku i smrt više od 150 ljudi u trgovačkom centru, može se promatrati dvojako. Najočitiji razlog napada je osveta za oslobađanje Falluje, višegodišnjeg uporišta ISIS-a. Ali drugi, znatno dublji, razlozi su podizanje sektaških tenzija u Iraku. Ministar unutarnjih poslova Iraka Muhamed Ghaban član je organizacije Badr bliske Iranu. Njegova prisilna ostavka pobjeda je za Islamsku državu, čak i ako ga zamijeni netko iz iste organizacije.

Omar Mateen, ubojica iz Orlanda, prisegnuo je odanost ISIL-u netom prije krvavog pohoda u kojem je živote izgubilo 50 osoba. 

ISIL ga je objeručke prihvatio i potpuno su zanemarili nedostatak kontakata ili suradnje prije napada. Štoviše, to je upravo ono čime se Islamska država odlikuje. Oni šire svoje ideje koje pronalaze plodno tlo na svim kontinentima.

Vrhuška organizacije ne treba maknuti prstom da bi nečiji tuđi prst povukao obarač. Svaki takav napad produljuje "rat protiv terorizma", rat bez jasno definiranog početka i rat kojem se ne vidi kraj