Izbori su gotovi, a pamtit će se i kampanja prepuna laži

Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
Tomašević, pobjednik u utrci za šefa Zagreba, nije imao posebno određenu policijsku zaštitu. Ali kako smo došli do toga da se o tome uopće pričalo
Vidi originalni članak

Sredinom prošlog tjedna, na predizbornom skupu Tomislava Tomaševića – koji je predstavljao Digitalni grad - uočena je policija. Novinari su ga upitali je li dobio policijsku zaštitu i, ako jest, zašto, ali Tomašević nije htio reći ništa konkretno. “Postoji komunikacija između nas i policije o sigurnosnim rizicima, ali to morate pitati njih”, rekao je.
Izvori iz sigurnosnih krugova kažu da nikakve prijetnje na Tomaševićev račun nisu primljene. No vjerojatno je netko procijenio kako bi se kampanja mogla izroditi u nasilje - koje je zasad limitirano na verbalnu dimenziju – pa se bolje malo prošetati oko vjerojatnog novoga gradonačelnika, “trećeg čovjeka u piramidi hrvatske vlasti”, kako je govorio Bandić.
- Tomašević može očekivati pritisak od interesnih lobija - rekla je na N1 Mirela Holy, koja se kao ministrica bavila i pitanjima zbrinjavanja otpada.


“Milan Bandić bio je moj kolega u SDP-u”, rekla je pa dodala: “Kad je dobio mandat, nije vjerojatno mislio da će završiti tako. Ali počele su prijetnje, znamo što se događalo, eksplodirala mu je i bomba u kontejneru pred stanom. Tomašević se mora priviknuti da će biti izložen pritiscima interesnih skupina. Pitanje je hoće li doista ostati odlučan da promijeni situaciju ili će, poput Bandića, pokleknuti”, rekla je Holy. I Velimir Visković misli da Tomislav Tomašević preuzima visok sigurnosni rizik. “Da sam u situaciji Tomaševića i njegovih kolega, ozbiljno bih se plašio, nisu bez vraga priče o tome da je mafija s kojom je šurovao Bandića vozila u prtljažniku. Zbog toga mu je potreban visok stupanj hrabrosti.”


Preuzimanje Zagreba sasvim sigurno nosi rizik. Dvije gradske blagajne, tisuće radnih mjesta, stotine unosnih poslova, prenamjene zemljišta, dokumentacija koja bi neke ljude vjerojatno mogla suočiti s istragama, a neke s upoznavanjem ljepota Remetinca, sve će to dočekati novoga gradonačelnika. Skupine i pojedinci koji su godinama uzimali novac iz gradskih blagajni, zahvaljujući Bandiću, to neće dočekati raširenih ruku. Tomašević i Možemo! najavili su češljanje spornih ugovora, od poslovnih do radnih, kao i natječajne dokumentacije. Činjenica da je nedavno izgorio auto žene koja je skrenula pozornost na buku koju proizvodi žičara jasan je pokazatelj što je moguće očekivati. A u urnebesnoj, dosad u Hrvatskoj neviđenoj kampanji, Domovinski pokret Tomaševiću je na čelo nalijepio metu povećih dimenzija. Tomašević je pr(o)kazan kao čovjek čiju kampanju financira zloduh George Soros, on je “strani plaćenik”, promotor “lenjinskog đenderizma” i “lezbostaljinizma”, agent “pseudokomunalnog vegetarijanstva” i “urbanovrtlarskog homoboljševizma”. U jednoj rečenici Zlatko Hasanbegović proziva ga kao vođu nove oktobarske revolucije, a u drugoj kao promotora perfidne verzije neokapitalizma... (desnica je Židove između dva rata vidjela kao korifeje komunizma dok su ih istovremeno opisivali kao ljute zagovornike imperijalnoga kapitalizma; ako se nas pita, revolucija koja se valja s Možemo! doista podsjeća na rusku, ali ne onu iz listopada 1917. nego onu iz veljače iste godine, u kojoj je srušen despotski carizam i uveden demokratski višestranački sustav pod vladom Kerenskog).


Digitalna dezinformacijska kampanja usmjerena protiv političkih kandidata, objavio je portal Faktograf (proučavajući činjenice) u Hrvatskoj u ovakvom opsegu još nije zabilježena. “Facebookom se”, otkrio je Faktograf, “zadnjih dana tako širi isječak iz emisije ‘Bujica Velimira Bujanca, koja se emitira na televiziji Z1, a u kojem se lažno tvrdi da je Tomašević napustio gradsku skupštinu kad se glasalo o proglašenju poznatog branitelja Vukovara, general-bojnika Blage Zadre počasnim građaninom Grada Zagreba. Na snimci iz ‘Bujice’ koja se širi Facebookom vidi se kako Tomašević napušta skupštinu točno u trenutku glasanja. Radi se, međutim, o montiranoj snimci.” Premda je Tomašević u  sučeljavanju sa Škorom opovrgnuo da je napustio skupštinu kad se glasalo o proglašenju Blage Zadre počasnim građaninom Zagreba (rekao je da, osim na toj točki, nije bio ni na prethodnoj ni na sljedećoj točki rasprave), to domoljupce nije zaustavilo.


“Službena snimka”, piše Faktograf, koji ju je dobio od gradske skupštine, “pokazuje da Tomašević doista nije u trenutku glasanja o Blagi Zadri napustio skupštinu”, tj. otkriva da je snimka emitirana u ‘Bujici’ montirana kako bi se lažno stvorio taj dojam. I Željka Markić u “Bujici” je oplela po Tomaševiću. “Čuli smo da je Tomislav Tomašević naveo u svojoj prijavi, navodeći prihode prije negoli je ušao u Sabor, da je on sam sebi odredio da ima plaću 25.000 kuna bruto! Plaća od 25.000 kuna bruto je plaća koju zarađuje moj suprug kirurg, sa svim dežurstvima i operacijama koje radi po noći i po danu i gotovo trideset godina specijalističkog iskustva.”
Jedna tiskovina koja već više desteljeća opslužuje tzv. obavještajno podzemlje i “kontroverzne biznismene” plasirala je cijeli niz laži: kako su Tomašević i Zelena akcija 2012. tajno kupili veliki plac na Srđu, premda su javno oglasili kupnju maloga komada zemljišta (10.000 m2) kako bi, ako dođe do izvlašćivanja privatnih vlasnika radi gradnje golf terena Zelena akcija stekla pravni status “zainteresirane strane” (inače ne bi mogli sudjelovati u postupcima). Sandra Benčić prozvana je kao suradnica Sanaderove vlade iako je bila članica Savjeta za razvoj civilnog društva dok je Sanader bio premijer. Od početka kampanje pripadnici Domovinskog pokreta tvrde da će Možemo! u Zagrebu instalirati “rodno neutralne semafore”, a pripisuju im i tvrdnju da je “država vlasnik djece”; plaše građane Zagreba ukidanjem socijalnih povlastica, premda iz Možemo! neprestano tvrde da će paket socijalnih prava ostati neokrnjen (od roditeljskih nadalje). Škoristi tvrde da je “stranka Možemo sastavljena od Bandićevih plaćenika”, da “pola njih živi u Bandićevim stanovima” premda je u zagrebačkim ustanovama zaposleno 12 posto članova liste Možemo!, dok nijedan član njihove platforme nije u gradskom stanu...


Zašto su se pripadnici Domovinskog pokreta odlučili na neviđeno agresivnu kampanju sastavljenu uglavnom od laži, izmišljotina i bajki?
S jedne strane, oni su očito posegnuli u kolekciju mitova koji najviše plaše desne birače (“komunizam”, “lenjinizam”, “staljinizam”, “Titov trg”, “Po šumama i gorama”; “rodna ideologija”, “Soros (Židov)”, “globalizam”, “zelena politika”),  pa ih odlučili koristiti bez kočnica i ograda. Oni “peru” po Možemo! bez omekšivača. Računaju da će time dići na noge sve desne birače grada Zagreba. Ta je taktika izraz svijesti o autsajderskom položaju.
Drugo, ne treba smetnuti s uma to da je Škoro jedan od dva legitimna nasljednika Bandićeve politike u Gradu (uz Jelenu Pavičić Vukičević, odnosno Bandićevu stranku). Očito je da je u servisiranju vrha Domovinskog pokreta raznim “podacima” sudjelovala sva “elita” Bandićeva obavještajnoga kruga (pokojni gradonačelnik imao je, kako je otkrio Ivan Pandžić, cijelu mrežu “obavještajaca”, dobro plaćenih bivših ljudi iz obavještajnog, sigurnosnog i pravosudnog sustava, koji su mu javljali sve što bi ga moglo zanimati). 
Jer kad Tomašević i Možemo! preuzmu grad, cijela postojeća zgrada privilegija, najveća u gradu, a posve nevidljiva,  doživjet će potres, koji će je – kakva god bila njena seizmička otpornost – trajno oštetiti ili čak srušiti.


Kakva god bila politika Tomaševića i Možemo! (zamisliva je u rasponu od račanovskoga kunktatorstva do snažnog demontiranja klijentelizma), ona će proizvesti efekt šoka. Nije, naravno, razumno očekivati revoluciju, premda bi postupak Trockoga, koji je nakon uspona na vlast objelodanio sve tajne ugovore carske vlasti, bio ljekovit. Nije potrebno nadati se ni brzoj ili masovnoj smjeni “bandićevaca” - dovoljno će za početak biti provjeriti diplome, natječaje, uvjete korištenja poslovnih prostora i stanova, predati sumnjive transakcije DORH-u i tako dalje. Sve to uz strogo pridržavanje zakona. Već to bit će dovoljno za ostavljanje mogućnosti za “crnog labuda” za sve slične koterije na nacionalnoj razini: da se Hrvatska pridržavala zakona, procedura, propisa, da je angažirala obrazovane i kompetentne ljude od početka, ili bar od 2000., ne bi ostala bez 700.000 ljudi (to je populacija Zagreba). Možemo! će Zagrebom vladati četiri godine, a Zagreb je generator kulture, ideja i ideologija, pa nema nikakve sumnje da će zagrebački primjer zatalasati cijelu zemlju. Čak i ako dobijemo najslabije izdanje nove vlasti. A nama se čini da bi Domovinski pokret fakturu za reklamu mogao ispostaviti Tomislavu Tomaševiću jer će njihova buka i bijes digla na noge sve birače Možemo!, koji su učiniti sve da Zagreb postane “Nepoškoreni grad”.

Posjeti Express