Kolinda Grabar Kitarović i Aleksandar Vučić u Mostaru su dali izjave prema kojima između Hrvatske i Srbije nema sukoba. Evo citata:

"Nemamo mi nikakav spor s Hrvatskom, ne znam šta se događa u Bruxellesu, ne znam ni kakvo je vreme u Bruxellesu", rekao je srpski premijer, dok je hrvatska predsjednica rekla:

"Mislim da smo u zadnjh godinu dana imali poteškoće koje treba premostiti. Imali smo izbore pa je retorika bila malo jača."

Upitana o odnosima Srbije i Hrvatske, predsjednica kaže kako nisu tako napeti kao što se čine te kako je na djelu tek retoričko sučeljavanje.

Katkad je ono što Vučić i Grabar Kitarović tvrde istina. U ovom slučaju, to je neporecivo, tvrdnje - “nemamo nikakav spor s Hrvatskom”, odnosno “postoji retoričko sučeljavanje”, doista nisu diplomatsko guranje problema pod tepih, nego opis činjeničnog stanja.

Kolinda Grabar Kitarović propustila je, naime, spomenuti jednu važnu stvar - tvrdnju “imali smo izbore pa je retorika bila malo jača” trebalo bi staviti u prezent.

Srbija, naime, i danas ima izbore, a čini se da oni ni u Hrvatskoj nisu predaleka budućnost. Što to znači? To znači da je i dalje na snazi “malo jača retorika”. 

Ona odgovara i Vučiću i Karamarku. Ako se samo malo vratimo u neposrednu prošlost, sjetit ćemo se da su u noći proglašenja izbornih rezultata, kad je Grabar Kitarović obukla svečanu plavu haljinu i spremila govor o pobjedi HDZ-a, Karamarku stigle samo dvije čestitke - jedna iz Budimpešte, od Viktora Orbana, i druga iz Beograda, od Aleksandra Vučića. 

Samo su te dvije adrese entuzijastički vjerovale u pobjedu HDZ-a i vedriju budućnost regije nakon toga.

U Sloveniji je nakon Janšina pada otkriveno da su sukobi ribarica u Piranu - dirigirani. Janša i Sanader su se ispomagali fingiranim, operetnim ratovima... Ova situacija hrvatsko- srpskog “rata” opasno podsjeća na to. 

Zagreb i Beograd “opasno zaoštravaju” retoriku, ali što dobijemo kad otpušemo talog s tog verbalnog taloga? Hrvatski “ultimatum” Srbiji da mora poštovati Haški sud čista je izmišljotina.

Srbija je posao s Haagom uglavnom završila. Šešelj nije problem Srbije, nego Tribunala. Ni ostali hrvatski uvjeti nisu problematični za Srbiju i njihova premijera. 

Aleksandru Vučiću sjajno odgovara situacija u kojoj pokazuje mišiće službenom Zagrebu, kao što će Karamarku - dođe li do prijevremenih izbora - dobro doći “bratska pomoć” iz Beograda.