Prošla je godina od onog dana kad se nebo srušilo nad nama, prokletog subotnjeg dana, 7. listopada 2023. godine.

"Neka godina i njeni prokleti završetci prestanu", mole se Židovi za Roš Hašanu, i čini se da ova želja nikada nije bila prikladnija. Zanemarivanje. Masakr. Poraz. Hrabrost. Završavamo prokletu godinu, čiji je izvor u katastrofi od 7. listopada.

Ovaj će dan ostati ključni trenutak u kolektivnom pamćenju Izraela. Takvi traumatični događaji potresaju društvo i tjeraju ga da stane i postavi teška pitanja – o sebi, svojim vrijednostima i svojoj obrambenoj sposobnosti.

Događaji 7. listopada otkrili su ozbiljne nedostatke u sigurnosnom i obavještajnom sustavu i naglasili potrebu za reformama, uključujući poboljšanje komunikacije između vladinih i sigurnosnih tijela. Također su razotkrili negativne trendove u strateškom i operativnom okruženju Izraela, što zahtijeva suvremenu, sveobuhvatnu strategiju. Stoga je važno što prije uspostaviti državnu istražnu komisiju koja će temeljito ispitati procese i odluke koje su dovele do tragedije 7. listopada.

Dok se borba protiv Hamasa i Hezbollaha nastavlja, teško je govoriti o procesu pomirenja s umjerenim arapskim državama. Jedini način da se osigura sigurnost je razviti političku viziju za vrijeme poslije sukoba. Primjer za to je suradnja između Izraela i zemalja regije protiv raketnih napada Irana. To naglašava važnost sigurnosne suradnje i rijetku političku priliku. Za to je potrebna promjena u izraelskom razmišljanju. Izrael je pronašao Nasralaha, sada mora pronaći strategiju.

Nakon što su postale vidljive neposredne posljedice katastrofe, izraelsko društvo pokazalo je impresivnu društvenu otpornost. Činilo se da su događaji ojačali društvenu solidarnost, potpomognutu širokom podrškom ratnim ciljevima i Izraelskim obrambenim snagama (IDF). Nažalost, taj osjećaj jedinstva bio je samo privremen i nije mogao nadvladati društvenu podjelu koja je započela pravosudnom reformom u siječnju 2023. i masovnim prosvjedima koji su uslijedili. Osim toga, duboko nepovjerenje prema državnim institucijama, gospodarska kriza, pad potrošnje i turizma te povećanje sigurnosnih troškova doveli su do narušavanja funkcioniranja vlade i javnih službi. Izraelska javnost traži veću transparentnost i odgovornost od svojih političkih vođa.

Društveni izazovi ponovno su potaknuli raspravu o identitetu izraelskog društva. Unutar ovog društva postoji širok raspon političkih stavova, religija, svjetonazora i etničkih skupina, čije se razlike često naglašavaju u javnom diskursu. Međutim, traumatični događaji otkrivaju duboko ukorijenjenu potrebu za jedinstvom. Ključna spoznaja je da raznolikost i pluralizam ne moraju nužno dovesti do podjele. Otvoren i poštivan dijalog te težnja za zajedničkom budućnošću, utemeljeni na načelima izraelske Deklaracije o neovisnosti i viziji Theodora Herzla, ključni su za opstanak raznolikog društva poput izraelskog.

Masakr je zaoštrio pitanje kako se nositi s Drugim. Može li izraelsko društvo razviti empatiju i suosjećanje za sve ljude, čak i one izvan svojih granica ili u sukobu s njim? Izazov je prepoznati kada je potrebna odlučnost i snaga, a kada postoji prostor za ljudskost i suosjećanje. Suosjećanje nije slabost, već moralna mjera koja otkriva unutarnju snagu društva.

Kolektivno sjećanje temelj je izraelske kulture. Masakr od 7. listopada trebao bi služiti kao spomenik koji podsjeća na cijenu oholosti i obvezu međusobne odgovornosti. Bol zbog gubitka izraelskih građana obvezuje društvo da očuva sjećanje na ubijene i poginule vojnike. Iznad fizičkog i ceremonijalnog sjećanja, sjećanje mora postati bitan dio životnih stavova i vrijednosti. Svaki član izraelskog društva trebao bi sudjelovati u tom procesu – ne samo kao tuga za prošlošću, već i kao obveza prema sigurnijoj i pravednijoj budućnosti.

Obrazovanje je temelj svakog društva. Najvažnija lekcija iz događaja 7. listopada jest da buduće generacije treba odgajati u vrijednostima jednakosti, solidarnosti, međusobnog poštovanja i društvene odgovornosti. Izraelski obrazovni sustav mora poticati toleranciju i otvorenost te podizati svijest o prijetnjama koje vise nad državom.

Izraelsko društvo mora i dalje vjerovati u pravednost svog puta, posebno u pogledu prava židovskog naroda na samoodređenje u svojoj domovini. Iz kolektivne odgovornosti prema sebi i židovskim zajednicama diljem svijeta, moralno opravdanje za osnivanje Izraela kao sigurnog utočišta za Židove mora se obnoviti i ojačati.

Masakr od 7. listopada hitan je poziv na samorefleksiju i stjecanje dubokih uvida. Pouke iz takvog događaja moraju nas pratiti i u svakodnevnom životu, a ne samo u kriznim vremenima, jer jedino tako možemo osigurati svoju budućnost. Prije svega, mora se priznati da je temeljni ugovor između države Izrael i njenih građana narušen kriminalnim nemarom. Da bi se taj ugovor popravio i obnovio te vratilo povjerenje, svi oteti iz Gaze moraju biti vraćeni kući!