Američki predsjednik Donald Trump ima nekoliko "meta" na zapadnoj hemisferi - od Venezuele, Kolumbije i Meksika do Kube, vječnog političkog kamena spoticanja. Ipak, jedna država upadljivo nedostaje na Trumpovom popisu - Nikaragva. Tijekom prvog mandata Trump ju je svrstao u tzv. "trojku tiranije" zajedno s Kubom i Venezuelom, no unatoč brutalnoj diktaturi, Washington je Nikaragvu ostavio po strani.

To bi se, naravno, moglo promijeniti u svakom trenutku, ali režim u Managui trenutačno je u zavidnom položaju. Što točno bračni par Ortega-Murillo radi ispravno da bi izbjegao Trumpov gnjev? Što imaju, ili možda još važnije, što nemaju, a što drugi imaju? I što njihova odsutnost iz fokusa govori o Trumpovim stvarnim motivima?

Recept za preživljavanje autoritarnog režima

Niz bivših i sadašnjih dužnosnika nudi nekoliko objašnjenja koja sugeriraju da se Trumpova vanjska politika rijetko vodi brigom za potlačene narode, a mnogo više američkim materijalnim interesima. Nikaragva, kojom kao "su-predsjednici" vladaju Daniel Ortega i njegova supruga Rosario Murillo, savršeno se uklapa u taj obrazac. Oni su učvrstili vlast, slomili oporbu i izmijenili ustav kako bi osigurali ostanak do 2028., no sve to rade dovoljno tiho da ne postanu prioritet.

Juan Gonzalez, bivši savjetnik za Latinsku Ameriku u administraciji Joea Bidena, sažeo je strategiju preživljavanja.

​- Pouka iz Nikaragve je: nemoj biti previše važan, nemoj sramotiti Washington i nemoj postati unutarnjopolitičko pitanje u SAD-u. Za administraciju koja ne mari za demokraciju ili ljudska prava, to je učinkovita strategija preživljavanja - rekao je.

Za razliku od Venezuele, Nikaragva nema naftu, resurs koji Trump najviše cijeni. Ima zlato, ali nedovoljno da bi privukla posebnu pozornost. Također, nije ključni izvor migranata koji pristižu na američku granicu, iako je Washington optužuje da služi kao "tranzitno sredstvo" olakšavanjem čarter letova za migrante s Kube i Haitija, piše Politico.

Tiha suradnja i unutarnje čistke

Jedan od ključnih razloga zašto je Nikaragva ostala po strani jest njezina diskretna suradnja u borbi protiv trgovine drogom. Jedan dužnosnik Bijele kuće, koji je želio ostati anoniman, potvrdio je da Nikaragva "surađuje s SAD-om u zaustavljanju trgovine drogom i borbi protiv kriminalnih elemenata na svom teritoriju". Iako je ta suradnja povremeno bila napeta, čini se da Ortega i Murillo rade upravo onoliko koliko je potrebno da ih se pusti na miru.

Istovremeno, dok izbjegavaju otvoreni sukob s Trumpom, unutar zemlje provode brutalnu konsolidaciju moći. Režim se ne oslanja samo na progon oporbe, već i na sustavne čistke unutar vlastitih redova. Rosario Murillo, koja preuzima sve funkcionalniju ulogu dok Ortega postaje simbolična figura, nemilosrdno uklanja sve kadrove za koje sumnja da nisu potpuno lojalni njoj osobno. U posljednje dvije godine smijenjeni su i uhićeni deseci visokih dužnosnika, od ministra financija Ivána Acoste do šefova policije i sudaca Vrhovnog suda. Cilj je eliminirati svaki potencijalni izvor neslaganja i osigurati potpunu kontrolu uoči izbora 2027. godine.

Ove čistke, iako brutalne, stvaraju privid unutarnje stabilnosti i ne prelijevaju se izvan granica, što je ključno za izbjegavanje američke intervencije. Trumpova administracija, opsjednuta stabilnošću više nego demokracijom, vjerojatno pozdravlja režim koji drži stvari "pod kontrolom", čak i ako je ta kontrola tiranska.

Kina kao alternativa

Suočen s pritiskom međunarodnih financijskih institucija poput Srednjoameričke banke za ekonomsku integraciju (CABEI), režim se okrenuo Kini. U manje od dvije godine, Nikaragva je od Kine, Rusije i Bjelorusije osigurala zajmove u vrijednosti od gotovo 1,4 milijarde američkih dolara, od čega više od milijardu dolazi iz Pekinga.

Do kraja 2025. godine, Kina će postati najveći uvozni partner Nikaragve, prestigavši čak i Sjedinjene Države. Ova ekonomska ovisnost ne samo da osigurava financijsku slamku spasa za režim, već i jača ideološko savezništvo s globalnom silom koja ne postavlja pitanja o ljudskim pravima. Za Trumpovu administraciju, koja je fokusirana na izravne prijetnje, rastući kineski utjecaj u maloj srednjoameričkoj državi trenutno je problem koji se "pomno prati", ali ne zahtijeva hitnu akciju.

Nedavna američka vojna operacija u kojoj je uhićen venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro dodatno je skrenula pozornost s Manague. Trumpova administracija vjerojatno primjenjuje "domino teoriju", vjerujući da će padom najvećeg protivnika u regiji manji igrači poput Nikaragve postati još slabiji i podložniji pritisku.