Još uvijek aktualni glasnogovornik HNS-a Boris Blažeković ovih dana s razlogom pjevuši evergreen Franka Sinatre 'New York, New York'. Odbor za vanjsku politiku potvrdio je odluku Vlade RH iz studenog prošle godine, pa je ovih dana imenovan na mjesto generalnog konzula RH u najatraktivnijem gradu na svijetu.

U njegovoj bigrafiji, koja se može pročitati na saborskim internetskim stranicama, piše da je Boris Blažeković rođen 24. veljače 1955. godine, što znači da bi 63. rođendan uskoro mogao proslaviti 'preko bare', na novoj državnoj funkcji.

U Blažekovićevoj biografiji još piše da je završio Centar za cestovni promet 1974. godine, a 2005. pohađao je u Hrvatskoj i Londonsku školu za odnose s javnošću, koja ovdje djeluje od 2001. godine. 

Ono što ne piše u njegovoj biografiji, ali se može saznati s raznih portala je da je političku karijeru počeo 1990. u HNS-u, gdje je bio i glasnogovornik, a od 2011. godine postao je i saborski zastupnik. Osvojio je dovoljan broj glasova na listi u VI. izbornoj jedinici, koja obuhvaća jugoistočni dio Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačku županiju i jugoistočni dio Grada Zagreba.

Uglađen i uvijek dotjeran po posljednoj modi, Boris Blažeković odmah je postao i član Saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a. Dvije godine kasnije već je u Saboru morao pravdati nagomilane putne troškove izaslanstva za 18 putovanja, koji su se u 12 mjeseci rada u 2012. popeli na cca 430.000 kuna. Pitanje troškova za njegova putovanja postavljala su se i kasnije.

- Mi pokušavamo svesti putovanja na najmanju moguću mjeru, ali kad smo već članica takve organizacije ne možemo u njoj ne sudjelovati', rekao je i pohvalio se kako su oni i promotori hrvatskog kongresnog turizma jer su organizirali u Dubrovniku najuspješnije zasjedanje Parlamentarne skupštine NATO-a ikad. 

- Mi smatramo da Hrvatska ima od toga koristi, a naša je zadaća da naša saznanja, stavove i zaključke iznosimo na raspravama u Saboru i po saborskim odborima, rekao je tada Blažeković.

Prije no što je postao saborski zastupnik, Boris Blažeković imao je restoran u Zagrebu, ali ga je početkom 2000-ih morao zatvoriti zbog nagomilanih dugova. Naime, prema onom što je 2002. godine pisao Večernji list, Blažeković, koji je bio HNS-ov glasnogovornik, iskoristio je svoje političke veze u Gradu Zagrebu i stopirao ovrhu nad restoranom 'Meduza' u Voćarskoj, čiji je bio vlasnik.

"U dopisu koji je potpisao Željko Uhlir, pročelnik Ureda koji je po koalicijskom dogovoru "pripao" u nadležnost HNS-a, stoji da je Povjerenstvo za utvrđivanje uvjeta podmirenja dospjelih obveza nastalih nepravodobnim podmirenjem zakupnine, komunalne i vodoprivredne naknade, prihvatilo zaključak da svoja potraživanja prema trgovačkom društvu "Meduza" d.o.o. naplati prijebojem s potraživanjima "Meduze" prema mjesnoj samoupravi. 

- S obzirom na činjenicu da je "Meduza" u prostor uložila sredstva temeljem suglasnosti vlasnika, Komisije za poslovni prostor bivše SO Centar, to bi Grad po provedenom postupku ovrhe bio obavezan vratiti uložen novac, a što bi Grad dovelo u nepovoljan položaj - objašnjava u dopisu Uhlir. Dodaje i da će, ne postigne li se dogovor s "Meduzom", žurno izvijestiti odvjetništvo o potrebi nastavka iseljenja, objavio je tada Večernji, kojeg je Blažeković kasnije optužio da je tim tekstom uništio lokal i osoblje.

Oni stariji sjećaju se Borisa Blažekovića i kao vrlo markantnog muškarca koji je imao iznimno uspješnu karijeru fotomodela i manekena. 

- Tijekom 80-ih od toga se moglo solidno živjeti jer je bivša država imala vrlo jaku tekstilnu industriju, prisjetio se Boris Blažević prije pet godina svoje mladosti. No, nije samo radio u Jugoslaviji, nego su ga angažirale i strane agencije, pa je vrhunac karijere doživio kad je pozirao za muški Vogue - što je bila, kako je rekao kruna njegove karijere foto-modela.  

- Radio sam Pierrea Cardina, Versacea, bio sam jedan od dražih manekena Ferreru, radio sam i za Valentina, Trussardija, ali  fotografija u Vogueu je za manekene kao da dobiješ Oscara. Tim više jer sam tada dolazio iz jedne socijalističke Jugoslavije, rekao je tv-novinarima NoveTV i prisjetio se kako je u svojoj pariškoj agenciji upoznao tih godina i Claudiu Schiffer koja je baš bila krenula u manekenski posao i još je bila relativno nepoznata.

- Sjedili smo i dosta dugo i ležerno pričali, rekao je Blažević.

Na pitanje kako je završio u politici, odgovorio je:

- Ja sam na prvim parlamentarnim izborima glasao za HDZ, ali sam već nakon par mjeseci shvatio da sam pogriješio. Grizla me savijest i sjećam se da sam u telefonskom imeniku pronašao broj Savke Dabčević - Kučar koja je baš bila osnovala HNS. Nazvao sam ju i zamolio da mi kaže gdje im je sjedište jer bi se volio upisati.

Ovaj intervju dao je prije pet godina, kad još nije mogao ni zamisliti da će HNS postati koalicijski parner upravo HDZ-u. Blažekovićev novi-stari stranački šef Ivan Vrdoljak, zbog političke trgovine, izdao je sve Savkine principe, ali to danas kad ga se šalje u New York, Blažekovića više nimalo ne smeta.

Blažekovićeva nesmotrena izjava, po svemu sudeći, ne smeta ni HDZ-u, a tako će i ostati sve dok HNS bude HDZ-u omogućavao tanašnu većinu u Saboru. A to će biti vjerojatno taman toliko dugo da Blažeković, na kraju diplomatskog mandata ispuni sve uvjete za mirovinu. 

Tako je njegovo imenovanje za generalnog konzula, nakon Vrdoljakovog povratka u stranku, još jedan dokaz da je u hrvatskoj politici najvažnije imati što krhkija moralna načela i što elastičnija leđa. Baš kako bi rekao Sinatra:"Your vagabond shoes, are longing to stray..."