Početkom devedesetih postao sam privatni poduzetnik. Odjednom više nisam mjesečno zarađivao 300 maraka, nego 30. tisuća. Bio je to veliki financijski šok za mene. Gora od toga bila je jedino činjenica da me okolina odjednom počela gledati kao nekog drugog čovjeka.Shvatio sam da sam za njih postao drugi Marko, a za sebe sam znao da sam ostao isti. Nisam se mogao promijeniti u periodu od tri mjeseca, isto sam izgledao, imao istu osobnost... Brzo sam shvatio koliku moć daje novac i koliko to mijenja precepciju socijalne sredine. Okolina ti odjednom daje na važnosti, više se ne moraš boriti i dokazivati da si pametan, lijep, zgodan - s novcem se to sve podrazumijeva. Kažu da novac mijenja ljude. Ne mijenja ih novac nego osjećaj da je on svima poželjno društvo. Zato bih svoj život sumirao u jednu rečenicu, nisam fizički ostao isti s 20 i 60 godina, ali družim se s istim ljudima koji su mi i onda bili prijatelji, tako je sebe u jednom intervjuu opisao Marko Pipunić, samozatajni slavonski multimilijunaš, široj javnosti nepoznat iz jednostavnog razloga - njegov je moto biti što dalje od medijskog eksponiranja.

Osječki veleposjednik još prije deset godina upravljao je sa 189 milijuna eura vrijednom imovinom, danas je ta svota višestruko veća. Vlasnik je gotovo cijelog bivšeg Poljoprivrednoga kombinata Osijek, PPK Valpovo, PPK Orahovica, sedam velikih silosa i mlinova, osječke šećerane i Tvornice ulja Čepin, pisao je 2016. godine Express. Danas je njegov portfelj još i bogatiji. Njegova Žito grupa danas proizvede više od 300.000 tona ratarskih kultura žitarica, uljarica i industrijskog bilja godišnje. 

Možca Žito grupa prometnula se u jednu od vodećih poljoprivredno-prehrambenih korporacija u Hrvatskoj. Njegov utjecaj i poslovna moć sad su ponovno potvrđeni velikom akvizicijom Zvijezde iz sastava Fortenova grupe, transakcijom procijenjenom na oko 100 milijuna eura, čime je u svoj portfelj dodao najvećeg hrvatskog proizvođača ulja, margarina i majoneze, piše Poslovni i dodaje kako je Pipunić, od tvrtke s dva zaposlenika, stvorio poslovno carstvo koje danas upravlja s 36 tvrtki, zapošljava više od 2.500 ljudi i ostvaruje zbirni prihod veći od 600 milijuna eura.

Njegove tvrtke proizvode najviše tovnih svinja u državi, pisao je 2016. Express. Čak sedamdeset milijuna jaja uzgoji se upravo u Pipunićevim tvrtkama, danas je ta brojka i veća. vodeći su u Hrvatskoj i u proizvodnji junadi, ratarskih proizvoda, brašna, šećera, stočne hrane... Ukratko, da Pipunić kojim slučajem propadne, na cesti bi se našlo oko 3000 radnika, a u poljoprivrednom sektoru bila bi to teško nadoknadiva šteta, pisao je Express.

Pipunić je svojedobno izjavio:

"Poduzetnik mora imati društvenu odgovornost da vrati dio zarađenih sredstava u zajednicu u kojoj živi. Ne možete si dozvoliti sve, a da radnik nema ništa", kazao je tako jednom prilikom pozivajući se na majčinu rečenicu:  “Sine, nemoj svoju sreću graditi na tuđoj nesreći jer to ne može dobro završiti”. 

Pipunić vjeruje da čovjek mora željeti biti bolji od drugih jer ta želja za uspjehom svijet gura naprijed, ali treba se čuvati pohlepe jer je ona rak rana društva. U svim njegovim tvrtkama radnicima se uredno isplaćuje plaća. Nema štrajkova i tvrtke nisu na popisu poreznih dužnika. Pipunić, kažu, jako pazi na svoje menadžere, pisao je Express.

Pipunić je jedini biznismen koji je za one koji se bave najodgovornijim poslovima u tvrtkama otvorio centar za rehabilitaciju pod nazivom E Rejuvenation. U njemu se dnevno može rehabilitirati 300 ljudi, tretman traje 35 ili 60 minuta, a ugodan ženski glas Pipunićeve menadžere i poslovne partnere vodi kroz opuštanje uz glazbenu podlogu i cvrkut ptica.  Nakon toga slijedi masaža cijelog tijela. Pipunić je na otvaranju salona kazao kako je za taj novac mogao kupiti Ferrari u kojem bi uživao sam, a ovako je svojim radnicima poklonio centar u kojemu mogu uživati svi zajedno.

Marko Pipunić rođen je 1961. u okolici Modriče u Bosanskoj posavini, početkom osamdesetih odlazi u Osijek, gdje završava Poljoprivredni fakultet.  Nakon studija vraća se u rodnu Posavinu i zapošljava se kao referent prodaje rezervnih dijelova. Nakon što je Ante Marković, tadašnji predsjednik savezne vlade, dopustio otvaranje privatnih poduzeća, Pipunić je iskoristio priliku i pokrenuo svoj posao. 

S puncem otvorio je tvrtku Žito, koja se bavila trgovinom. U dvije godine stekli su pravo bogatstvo. Trgovali su svim i svačim, prvenstveno ratarskim kulturama i repromaterijalom. Bilo je to doba zatvorenog i kontroliranog tržišta, bez poslovanja na principu tržišne ekonomije. Rat ih je 1992. godine natjerao da pobjegnu u Hrvatsku.

"Moj plan je bio ostati živjeti u Bosni, taman sam se bio i oženio. No morali smo pobjeći. Osjećali smo se izdanima od Hrvatske te protjerani od Srba. Bio je to veliki emotivni šok, kako za mene tako i za tamošnje ljude. U trenutku kad ostavljaš kuću, s tobom odlaze roditelji, braća, sestre, ujaci, tetke u nepoznato, teško je podnijeti sve to. Ti ljudi za života nisu otišli od svoje kuće dalje od sedam kilometara, a onda se dogodilo da se sa 60 godina moraju vući u nepoznato. Kad smo svi stigli ovamo, shvatio sam da se više nikad nećemo vratiti. Nisam došao svojom voljom, nismo imali izbora, morali smo uspjeti ili umrijeti", kazao je svojedobno Pipunić.

Svojim je prijateljima često znao ispričati kako je zapamtio rečenicu novinara Gorana Milića kad je kazao kako onaj tko je uz roditelje do tridesete godine i sve ima sigurno neće nikad biti uspješan. 

Često se, kaže naš sugovornik, pozove na činjenicu da je još ni punoljetan morao otići od kuće zarađivati te da tome zahvaljuje svoj uspjeh. Tvrtka Žito imala je 1992. dva zaposlena radnika, kapital od 50.000 eura i godišnji prihod od pola milijuna eura. Pipunić nije brzao. 

I danas ga znaju kao smirena i strpljiva čovjeka. Polako je širio svoje poslovanje okupljajući propala poduzeća i silose, kojih je u Slavoniji bilo na desetke. Zbog rata i nepravovaljane privatizacije skoro svaka tamošnja tvrtka bila je na izdisaju, što je Pipunić shvatio kao dobru poslovnu priliku. 

Već 2016. bio je vlasnik desetak tvrtki, koje sve uspješno posluju. Posebno se ponosi tvrtkom IPK ratarstvostočarstvo, kasnije Nivi agrar i godišnje je 2016. proizvodio 16 milijuna litara mlijeka najviše klase.  Jedna od poslovnih investicija bila mu je proizvodnja struje iz bioplinskih postrojenja. IPK je kupovao tako što je prijašnjim vlasnicima, kad su upadali u financijske teškoće, davao pozajmice za plaće i tekuće poslovanje. 

Kad to nisu mogli više vraćati, ulazio je u njihovu vlasničku strukturu. On vrlo često kaže da nije vlasnik svojih tvrtki nego banke koje su mu dale zajmove, a zauzvrat se upisale hipotekama. Na sličan način kupovao je i sve druge tvrtke. IPK Croatia kupio je u stečaju zajedno s velikim silosnim kapacitetima i od nje stvorio uspješnu tvrtku stočne hrane, a tako je postao i vlasnik Đakovštine. Pipunićeva tvrtka u Slavoniji kontrolira ratarsku proizvodnju na 22.000 hektara.

"Ne želim da novinari mojoj djeci stvaraju krivu sliku o meni, da je tata neki tajkun i slično, da je veći i sposobniji od drugih. Tata je samo čovjek koji želi biti uspješan u svom poslu", kazao je prošle godine Pipunić.

Možda mu se želja da ga se ne naziva tajkunom i može ispuniti, no teško je zanemariti činjenicu da je Marko Pipunić jedan je od dvadeset najbogatijih ljudi u regiji. Sa suprugom Marijanom Pipunić ima troje djece, najmlađem djetetu je 19 godina. Pipunića znaju kao čovjeka koji voli ugostiti i koji ne može bez društva. 

Kažu da je veliki zaljubljenik u sport, pa tako godišnje biciklom prijeđe nekoliko desetaka tisuća kilometara, voli nordijsko hodanje i jedrenje.  Do danas nije pronađen bombaš koji je na njegovu obiteljsku kuću u Osijeku bacio dvije “kašikare” 2008. godine. U kući je tijekom napada bila cijela obitelj. Pipunić ima i vilu u Primoštenu, a kupio je i renovirani dvorac u Čepinu, gdje je izgradio teniske terene i prostorije za neformalna druženja s prijateljima.  Osječki bogataš nikad nije bio član nijedne stranke, ali ih je izdašno pomagao. Godinama je sklon HDZ-u, no zbog interesnih sfera u Slavoniji obilato je potpomogao HNS, pisao je Express.