Karamarko je u pravu u jednoj stvari – ljudi stalno spominju komunizam

Boris Ščitar/ PIXSELL
Imamo li na umu samo statistiku, jasno je zašto neki pokazuju "žal za boljševizmom, žal za komunizmom". Možda samo žale za više jaja u svojoj potrošačkoj košari?
Vidi originalni članak

Tomislav Karamarko pokušao je pomoći Ingrid Antičević Marinović da progleda.

"Vi ne vidite, rekao je,  boljševizam oko nas, žal za komunizmom i boljševizmom...."

Vrag će ga znati, ali čini se kao da je Tomislav Karamarko u ovoj ocjeni - barem djelimično u pravu.

U uglednom financijskom časopisu Banka pojavila se ovih dana analiza dr Josipa Tice, koji je usporedio kupovnu moć današnje hrvatske plaće i one iz 1978. godine. To jest plaće - rečeno Karamarkovim jezikom - iz vremena boljševizma i komunizma.

Tu, 1978. godinu, naraštaji srednje dobi ne pamte po nekoj osobitoj sreći.  Tito je provodio ljeta u Igalu, nacija je šaputala o crvenom sjaju u njegovoj kosi, Bijelo Dugme bilo je na vrhuncu popularnosti. 

Bregovićeva posada, ojačana bubnjarom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem - izvještava Wikipedia - okupilo se u Niškoj Banji gdje su započeli pripreme za novu ploču koju su im cenzori iduće godine poprilično iskasapilI: omot Dragana S. Stefanovića na kojemu ženska noga udara muško međunožje "ocijenjen je vulgarnim i glatko odbijen. 

Iz pjesme "Ala je glupo zaboravit njen broj" izbačena je psovka "koji mi je moj", dok je iz balade "Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš", stih "A Hrist je bio kopile i jad" promijenjen je u "A on je bio kopile i jad." Nije se tad smjelo đonom na religiju, to ne! 

Dok su se bubnjari BIjelog dugmeta i Drug Tito vozali u Rolce Royceu, prosječni se Hrvat vozio u fići ili Stojadinu, dok je umirovljeni general Tuđman nakon Opela kupovao neki skupi auto, zakerajući u auto salonu da kao prvoborac ima pravo na veće povlastice no što mu je salon spreman dati.

A brojke, što govore brojke?

Prema Tici, službeni podaci  pokazuju "kako je 1978. godine prosječni čisti osobni dohodak iznosio 5.437 tadašnjih novih dinara, odnosno 543.700 starih dinara. Te daleke 1978. godine, sa prosječnim čistim osobnim dohotkom od 5.437 dinara moglo se kupiti proizvoda i usluga koji bi po današnjim cijenama koštali 7.271 kunu

Imamo li na umu kako je prema DZS-u prosječna mjesečna neto plaća u 2015. iznosila 5.710 kuna, iz računice proizlazi kako je kupovna moć plaća od 1978. do danas pala za 1.460 kuna mjereno današnjim cijenama. Iskazano u postocima, kupovna moć prosječne neto plaće u 2015. godini bila je 27% niža od prosječne neto plaće iz 1978. godine...."

Imamo li na umu samo statistiku, jasno je dakle zašto neki pokazuju "žal za boljševizmom, žal za komunizmom". Možda samo žale  za više jaja u svojoj potrošačkoj košari?

Pošteno govoreći. treba priznati i to da se za sličan broj plaća mogao kupiti Stojadin i današnja Ford Fiesta, i da je ta Fiesta bolja. Večernji list krajem prošle godine objavio je slične nalaze.

Pozivajući se na američku istraživačku organizaciju Conference board, Večernjakovci su objavili da je 2013.  godine hrvatski BDP bio 0,4 posto niži nego 1980. godine. 

"Za razliku od Hrvatske, koja u 33 godine nije stvorila nikakvu dodanu vrijednost, Kina je porasla 16 puta, Indija sedam puta, Turska četiri puta, SAD dva i pol puta, a zemlje srednje i istočne Europe 1,2 puta. Gori od Hrvatske jedino su Srbija, koja je na 72 posto iznosa BDP-a iz 1980., Moldavija (75 posto) i Ukrajina (82 posto)." piše Večernji, dodajući da je te podatke iznio makroekonomist Dubravko Mihaljek na okruglom stolu Ekonomskog instituta o gospodarskom rastu.

Sve je jasno. Iz ovoga je očito i kako će Karamarko smanjiti ljubav nekih prema "boljševizmu i komunizmu". 

Neka prestane pričati samo o njima, i digne BDP i kupovnu moć. Oftalmolozi tu ne pomažu...

Posjeti Express