Ako ozbiljno govorite o miru i nuklearnom razoružanju, možda je bolje ne spominjati Libiju. Čini se da je to poruka Sjeverne Koreje SAD-u, nakon što je u sredinom svibnja Pyongyang odgodio pregovore s Južnom Korejom i prijetio otkazivanjem summita Kim Jong Una i Trumpa dogovorenog za 12. lipnja.  

Osim vojnih vježbi u Južnoj Koreji, u kojima sudjeluju i jake zračne snage SAD-a, i koje su upravo u tijeku, Sjevernu je Koreju prestrašio i prijedlog američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, da bi rješenje problema u Libiji moglo funkcionirati i u Sjevernoj Koreji. Tim više jer je Bolton poznat kao vrlo ratoborni političar, sklon nepromišljenim rješenjima.

"Visoki dužnosnici Bijele kuće i State Departmenta, uključujući i Johna Boltona, savjetnika za nacionalnu sigurnost Bijele kuće, pokazuju namjeru da primijene tzv. libijski model za nuklearno razoružanje", priopćili su iz Sjeverne Koreje gdje su Boltonove riječi opisali kao odbojne i prijeteće.

"Svijet predobro zna da naša zemlja nije ni Libija, ni Irak koji su doživjeli strašnu sudbinu", poručuju iz Sjeverne Koreje misleći pri tom kako je bivši irački čelnik Saddam Hussein skončao na vješalima, a Moamera Gaddafija su 2011. zarobili i ubili pobunjenici. 

Čini se da je Sjeverna Koreja Boltonove riječi izgovorene potkraj travnja doživjela kao prijetnju i povod da odustane od pregovora o nuklearnom razoružanju. Doduše, on nigdje nije ni jednom riječju spomenuo Sjevernu Koreju niti da bi se tamo mogao srušiti Kim Jong Unov režim na sličan način, dapače, u razgovoru za CBS rekao je da treba graditi povjerenje i ojačati bilo kakve napore u cilju nuklearnog razoružanja. 

Dokaze na stol

"Ono što želimo vidjeti od njih je dokaz da su to doista učinili, a ne da je to pusta retorika", rekao je Bolton i dodao:

"Jedna stvar koju je Libija učinila i zbog koje smo prevladali skepticizam jest da su dopustili američkim i britanskim promatračima pristup svim pogonima i spremištima s nuklearnim oružjem. Zato se nismo morali oslanjati na međunarodne mehanizme, nego smo imali pristup kao nikad prije."

Ono što Bolton nije spomenuo jest da je Sjeverna Koreja već odbila takvu shemu temeljenu na libijskom modelu još prije 10 godina. Sjedinjene Države predložile su još 2008. godine postupak provjere Pyongyanga koji se temeljio na inspekcijskim procesima prethodno korištenim u Libiji. No, Sjeverna Koreja prigovorila je na dva ključna elementa tog plana: uzimanje uzoraka i posjete neprijavljenim objektima.

No, bez obzira na to, može li uopće Libija poslužiti kao model za Sjevernu Koreju, i može li se primijeniti isti model kakav su Sjedinjene Države primijenile na Gaddafija 2003. i 2004. da se odrekne nuklearnog oružja? Pristanak ovisi očito o tome koga se pita.

Bushova administracija povukla je potez s Libijom neposredno nakon invazije i obavještajnih akcija u Iraku 2003. godine, čime su zapravo Libiji bile odsječene rute preko kojih je Gaddafi nabavljao opremu za proizvodnju nuklearnog oružja.  U intervjuu CNN-u, sam Gaddafi je ukazao kako je svrgavanje Husseina i njegovog režima u Iraku moguće utjecalo na njegovu odluku o odustajanju od nuklearnog programa.

"Riječju i djelom ostavili smo jasne izbore potencijalnim protivnicima", izjavio je tada George Bush, najavljujući ukidanje libijskog nuklearnog programa i neizravno se pozivajući na rat u Iraku. 

Izigrali Gaddafija

No analitičari su u to vrijeme kritizirali povezivanje Iraka i Libije, te su tvrdili da zapravo Bush želi uvećati značaj rata u Iraku, jer Libija i njezino povlačenje zapravo su najviše bili posljedica duboke gospodarske krize zbog višegodišnjih sankcija kojima je ta zamlja bila podvrgnuta.  

"Jedini izlaz bio je tražiti približavanje Washingtonu", napisao je tada u svom komentaru Martin Indyk. No, dok se Sjeverna Koreja već dugo oslanja na Kinu, Sjedinjene Države su bile dominantna vlast na Bliskom istoku početkom 2000-ih - ostavljajući Gaddafiju doista tek nekoliko izbora.

Gaddafijeva potraga za saveznicima i međunarodna rehabilitacija naposljetku ga je potaknula da sa Sjedinjenim Državama postigne pomirljiviji ton.

"Zadojen s pan-arabizmom, okrenuo se Africi, kako bi tamo potražio barem malu potporu od starih saveznika. Uklanjanje sankcija i stigme postali su njegov prioritet ", napisao je analitičar Indyk.

Višestruka izvješća sugeriraju da je Gaddafi bio spreman završiti s programom nuklearnog naoružanja, ali je njegova ponuda u početku odbijena. Ponudio je da se odrekne programa u zamjenu za ublažavanje sankcija, a kad ni to nije bilo dovoljno, okrenuo se Britancima i pokušao pronaći način da riješi s njima spor iz 1988. godine.

Odbili ruku pomirenja

Naime, Libija je priznala podmetanje eksploziva pod Pan Amov Boeing s 259 putnika iznad Lockerbia u Škotskoj. Uz to, poginulo je i 11 mještana. Iako je Gaddafi izjavio kako nikad osobno nije naredio ovaj teroristički čin, bio je spreman platiti najmanje po 5 milijuna dolara svakoj obitelji. 

Ugovor je trebao trasirati put prema okončanju libijskog nuklearnog naoružanja a dokaz su trebali donijeti međunarodni inspektori - i na to je navodno i mislio Bolton u CBS-ovom intervjuu. 

Četiri godine nakon što je odustao od svog programa nuklearnog oružja, Gaddafija je trebao konačno rehabilitirati petodnevni posjet Parizu. 

"Ako ne poželimo dobrodošlicu zemljama koje su počele poštovati međunarodne institucije, što bi onda morali reći onima koje nisu izabrale taj put?", rekao je tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je dogovorio taj susret unatoč brojnim kritikama.  

Kada je 2011. godine počelo Arapsko proljeće, Sarkozy je bio među prvima koji su izvršili vojnu intervenciju u Libiji i pomogao rušenju Gaddafija. Odigrao se scenarij koji bi bilo teško zamisliti da je Libija u tom trenutku imala kontrolu nad nuklearnim naoružanjem. Gaddafija su smaknule pobunjeničke snage.

I zato iako je Bolton možda i mislio na međunarodne inspektore i libijski model iz 2003. godine, Sjeverna Koreja sigurno misli da bi sve završilo kao i s Libijom 2011, piše The Washington Post.