Kolinda nije predočila još ni jedan dokaz da je njezin novogodišnji “niskoprofilni” posjet SAD-u imao službeni karakter. Čak ni na povratku u zemlju nije otkrila ime ni jednog od “desetaka” dužnosnika američke administracije s kojima se sastala, “republikanaca kao i demokrata”, iako se nije morala plašiti da će joj “netko osujetiti dogovore”. S Pantovčaka čak ni na službeni upit medija nije stigao odgovor sa satnicom razgovora, temama, sugovornicima, zapisnicima i ostalim uobičajenim detaljima koji prate službene posjete. Jer ih nema. Hrvatska javnost, dakle, i dalje nema razloga vjerovati predsjedničinoj verziji kako se radilo o radnom posjetu. Odnosno, ako je bio radni, što je tamo radila i za koga je radila.

Možda premijer Andrej Plenković zna detalje puta i odlučio im je vjerovati, kao što mogu “na slijepo” vjerovati predsjedničini zagovornici, ali dokaza nema. I što sad? Što slijedi nakon što je evidentno da predsjednica nije govorila istinu, barem ne potpunu? Je li to nešto normalno za instituciju za koju Kolinda Grabar Kitarović tvrdi da je moramo poštovati? Je li to nešto s čime se naprosto moramo pomiriti? Da predsjednica države tumara Amerikom po svojem guštu i na naš račun? Ili je to nešto na što zapravo ne trebamo ni obraćati pozornost? Nije to prvi put da Kitarović ima fleksibilan pristup činjenicama.

Je li to nešto normalno za instituciju za koju Kolinda Grabar Kitarović tvrdi da je moramo poštovati? Je li to nešto s čime se naprosto moramo pomiriti? Da predsjednica države tumara Amerikom po svojem guštu i na naš račun

Ovoga tjedna prodala je priču da je s diplomatima “radila na međunarodnom priznanju Hrvatske”, iako je Kolinda tada još bila studentica, tek od 1992. pripravnica u Ministarstvu znanosti. A još u kampanji je informirala javnost da je u NATO-u dala otkaz, iako se otkrilo da je samo zamrznula svoj status. Od početka do danas bilo je još sličnih vratolomija oko kojih se dizala veća ili manja buka - rođendan sa Zdravkom Mamićem? - ali na sve se na kraju odmahnulo rukom. Kao da je sve to normalno. Ali ovo s putovanjem u SAD ipak nije normalno. Razmislite malo: predsjednica države odlazi u sedmodnevni posjet Americi bez ikakve obavijesti, najave, poziva, zapisnika, objašnjenja, jednog konkretnog imena... Postoje li za to ikakve sankcije? Osim sankcija za Kolindin anketni rejting.

Za razliku od Josipovićeva ZAMP-a, Kitarović je proizvela aferu na dužnosti predsjednice. Poigrala se institucijom šefa države, onom do koje bi upravo njezinu biračkom tijelu trebalo biti jako stalo, jer ipak je ona Tuđmanova sljedbenica. (Premda je i Tuđman u tajnosti išao na liječenje u Ameriku.) Postupak opoziva predsjednika je definiran, ali do njega sigurno neće doći. Pa što onda ostaje? Ako nema sankcija za ovakvo ponašanje predsjednice, onda nema ni prepreka da ona ubuduće radi iste ili još gore stvari i odnosi se prema funkciji kako joj se prohtije. Ovo su situacije kad možemo biti zahvalni na srezanim ovlastima predsjednika države.