Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u srijedu se nenajavljeno ukazala kod spomenika u nekadašnjem ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac samo zato da se ondje ne bi pojavila u nedjelju, 26. travnja, kad se tradicionalno – uz prisutnost najviših državnih funkcionara – obilježava godišnjica proboja jasenovačkih logoraša. 

Javnosti su isporučene fotografije predsjedničina polaganja bijelih ruža u podnožju Bogdanovićevog ‘Cvijeta’ i njezin kratki, vrlo općeniti i formalni, zapis u knjizi posjeta, a čitava ta polutajna operacija poduzeta je zato da se gospođa Grabar-Kitarović ne bi u nedjelju suočila s ponekim eventualnim antifašističkim zviždukom ili uzvikom negodovanja zbog demonstrativnog izbacivanja biste Josipa Broza Tita iz Ureda predsjednika. 

I naravno, da joj Tomislav Karamarko i drugi mentori iz HDZ-a ne bi zamjerili što se na istom mjestu i u isto vrijeme nalazi u društvu jugokomunista i srbofila poput Zorana Milanovića, Josipa Leke, Stipe Mesića, Milorada Pupovca, Slavka Goldsteina, Ognjena Krausa…

Hrvatska predsjednica, dakle, antifašizam prakticira poluprivatno, da joj njezini ne zamjere i da joj nabujala taština ostane neokrznuta, a da ipak nekako zadovolji formu, dok će – kako piše ‘Novi list’ – na komemoraciju na Bleiburgu doći baš one subote, 16. svibnja, kad se na tom mjestu, po tradiciji, manje moli za žrtve a više veliča ustaštvo i slavi nikad preboljena NDH. 

Kolinda Grabar-Kitarović bit će na blajburškoj pozornici glavna zvijezda u društvu ‘svojih’, moći će ozarena izaći pred obožavatelje, bez straha od zvižduka, s realnom nadom u ovacije. U ta dva prizora iz života predsjednice Republike – samotnjački u Jasenovcu i raspojasani na Bleiburgu – sadržana je žalosna istina o ovoj zemlji.

Tekst je objavljen na portalu Novosti.