Mljekara Bohnec iz Ludbrega nakon 90 godina postojanja prestaje s radom, dugovi su se nagomilali, cijena mlijeka je takva da više nemaju financijsku računicu i jedan od najdugovječnijih proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda u Hrvatskoj prestaje s poslovanjem, objavljeno je jučer. 

"Sredinom veljače ludbreška mljekara koja je desetljećima sinonim za zdrave domaće mliječne proizvode zauvijek zatvara vrata", pišu jučer Varaždinske vijesti.

"Mljekara Bohnec tada prestaje s otkupom mlijeka, a vlasnica Marijana Bohnec kao glavne razloge navodi pad primarne proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj te niske cijene uvoznih proizvoda, ponajviše sireva. Bohnec je koristio isključivo domaću sirovinu i cijenom nije mogao konkurirati velikim uvoznicima"

Za ludbreški kraj Bohnecovi su bili ono što je obitelj Todorić nekoć bila za Hrvatsku - imućni, bogati, iznimno utjecajni... No sve je za njih pošlo po zlu 30. rujna 1991. godine. 

Bohencovi su, kažu u ludbreškome kraju, imali sve najbolje; mlijeko, jogurte, sir, maslac... Svi su kupovali od njih. Otac Antun bio je iznimno sposoban, najbogatiji čovjek u ludbreškome kraju, ali završio je tragično - kobnog 30. rujna 1991. godine pronašli su ga zatučenog u njegovoj mljekari u samom centru Ludbrega. Ležao je sav u krvi, izudaran do smrti. Nije bilo ikakvih tragova provale pa su istražitelji zaključili da je ubojicu ili dobro poznavao ili ga je iznenadio.  

Bile su to odvratne, ratne godine i policijska jedinica u Ludbregu pojavila se tek nakon što je niz radnika mljekare kontaminirao mjesto zločina. To je svakako otežalo potragu za ubojicom.   

"Dana 30. rujna suočili smo se s tužnom istinom o iznenadnoj smrti gospodina Antuna Bolmeca vlasnika mljekare u Ludbregu. Rođen 3. 11923. u Hrastovskom, u mljekarskoj obitelji stekao je prva iskustva mljekarske struke, koju je kao dijete zavolio i potpuno joj se predao. Znajući da se struka mora usavršavati, a da to ne može postići u roditeljskoj mljekari, zapošljava se u sirarni "Zdenka" V. Zdenci i "Sireli" Bjelovar. Praktično znanje nadopunjuje i teoretskim, i stječe zvanje "sirar-mljekar". Preuzima roditeljsku mljekaru i sva svoja stečena znanja i novac ulaže u novu opremu i tehnologiju", stajalo je u oproštaju od Antuna Bohneca Udruženja mljekara. 

"Hrabar i odlučan, suprotstavlja se svim preprekama sistema i uspijeva u svom naumu. Uz veliko iskustvo i neizmjernu energiju od manufakturne mljekare izgradio je modernu mljekaru prilagođenog kapaciteta domicilnom otkupnom području. Proširuje asortiman proizvoda poznate kvalitete potrošačima diljem zemlje. Tonček, kako su ga zvali njegovi prijatelji, bio je poseban - jedinstven. Bio je pravičan, nesebičan, a naročito radin. Nije se štedio. Posebno ga je krasila briga za svoje radnike, koje je konzultirao u svim
poslovima koje je poduzimao. Imao je još mnogo planova, no nažalost nije ih ostvario.
Gospodin Bohnec je jedan od najstarijih članova našeg Udruženja, po godinama i stažu. U svim teškim trenucima rada i postojanja
Udruženja bio je stjegonoša konkretne pomoći. No Tonček nije pomagao samo Udruženje. Smrću gosp. Bohneca
- Tončeka Udruženje mljekarskih radnika Republike Hrvatske izgubilo je iskrenog i aktivnog člana, a mljekarska struka i prijatelji nadasve vrijednog mljekarskog znanca. Za sva njegova pregnuća kojima je dao doprinos mljekarskoj struci neka mu je hvala i slava..."

Bohnecovo carstvo naslijedio je sin Đuro, koji s ocem, govorilo se, iz nekog razloga baš i nije bio u dobrim odnosima.  

Ubrzo je za ubojstvo osumnjičen Branko Kolak, djelatnik Bohecove mljekare, koji se nešto ranije vratio iz Njemačke. On je priznao ubojstvo u policiji. No na suđenju je promijenio priču - sve je porekao, tvrdio je da je ubojstvo priznao pod pritiskom, uslijed 40-satne torture kojoj je, kako je tvrdio njegov odvjetnik, bio izložen. Bilo je to najduže suđenje za ubojstvo uopće u Hrvatskoj. Na koncu je obrana uspjela dokazati kako se očiti detalji ubojstva iz Kolakova priznanja potpuno pogrešni, iako je policiji detaljno prepričao detalje svađe koja je prethodila zločinu i okolnosti pod kojima je ubijen mljekar - primjerice, tvrdio je da je mljekara zatukao montiračem, metalnom polugom pa krv obrisao krpom i vratio u alat firme, ali ni na jednom montiraču nisu pronađeni tragovi krvi. Bilo je predvečer, moglo je biti oko 19 sati, govorio je Kolak o vremenu ubojstva. A forenzičari su ustvrdili da je zločin počinjen oko 23 sata, nipošto ne ranije od 22 sata.

Kolaku se četiri puta sudilo za ubojstvo bogatog mljekara i svaki put proces je vraćan na početak, a na koncu ga je Županijski sud u Varaždinu - nakon 17 godina suđenja - proglasio nevinim i Vrhovni sud potvrdio je presudu. Ubojstvo Antuna Tončeka Bohneca do danas je nerazjašnjeno. 

Više od 20 godina prošlo je od Antunova ubojstva kad je najbogatija obitelj u Ludbregu ponovno osvanula na stranicama crne kronike. 

"Dva maskirana muškarca jučer oko 3.30 sati provalila su u obiteljsku kuću Đure (54) i Ankice (51) Bohnec, vlasnika mljekare "Antun Bohnec" na Trgu slobode 1 u Ludbregu. Đuru i njegovu suprugu razbojnici su vjerojatno zatekli na spavanju. Vezali su ih i oblijepili ljepljivom vrpcom, a potom iz trezora uzeli novac i zlatni nakit. Neslužbeno smo doznali da je vrijednost ukradenog oko 200.000 kuna", pisao je 27. svibnja 2002. Večernji list. 

"Kuća Bohnecovih u središtu je Ludbrega. S jedne je strane kuće gostionica, s druge trgovina, a preko puta nekoliko je poslovnih prostora u kojima po noći nitko ne boravi. U kuću se ulazi kroz teška metalna vrata, koja bi i usred noći bilo teško neprimjetno otvoriti. Razbojnici su se vjerojatno zbog toga odlučili na upad preko krova mljekare", piše Večernjak. 

"Na krov su se popeli sa stražnje strane, iz Ulice Antuna Nemčića, gdje su prazni pogoni negdašnje mljekare, koju su Bohnecovi premjestili. Silna grmljavina i pljuštanje kiše uvelike su pomogli razbojnicima te noći jer ni prvi susjedi nisu ništa čuli. Čak ni prvi susjed Bojan Gotić, koji je gledao televiziju do pet sati, ništa nije primijetio."