Za južnotibetanski narod Šerpe kažu da imaju fiziološke osobine zajedničke andskim narodima - visok kapacitet pluća, odsutnost hiperventilacije i velika koncentracija hemoglobina. Ime Šerpa inače znači “ljudi s Istoka”. A Mima RInji Šerpa mogao bi biti najslavniji među narodom čije je ime postalo sinonim za "tekliće" na putu do vrhova Himalaja. 

Nima Rinji Šerpa rođen je u nedjelju. Naime, Nima je na jeziku Šerpi nedjelja i tako daju djeci imena - na osnovu dana i vremena rođenja. U 18. godini postao je najmlađi alpinist koji je kompletirao svih 14 najviših vrhova svijeta, iznad osam tisuća metara. 

Njegov otac Tashi Lakpa Šerpa - na njihovu jeziku Nima je nedjelja; Dawa ponedjeljak; Mingma utorak; Lakpa srijeda; Phurbu četvrtak: Pasang petak; a Pemba subota - kad mu je bilo samo 19 godina bio se popeo na Mount Everest, na 8848 metara bez dodatnog kisika, postavši najmlađi ikad koji je to uspio. A njegova braća bila su prva koja su se zajedno popela na 14 najviših vrhova svijeta. No sve ih je nadmašio Nima Rinji Šerpa. Počeo je sa 16 godina i prošao Nepal, Pakistan, Kinu i Indiju da bi kompletirao 14 vrhova kao svjetska alpinistička senzacija. 

- U početku, samo sam bio znatiželjan, ali svaki korak koji sam napravio bio je tako prirodan. Voljela sam sirovost planina i kako se vaš misaoni proces mijenja kada se sve vrti samo oko života ili smrti. Naučiš novo poštovanje prema ljudima i životu - rekao je 18-godišnji Šerpa. 

On osjeća duboku povezanost s prethodnom generacijom šerpa, etničkom tibetanskom zajednicom koja živi u Nepalu. Njihove vještine elitnih planinara i poznavanje himalajskog terena učinili su ih desetljećima traženim vodičima za najopasnije uspone na svijetu. Međutim, također su odavno praktički izbrisani iz povijesti i naslovnica i rijetko dobivaju onu vrstu priznanja, unosne sponzorske ugovore i sigurnosnu obuku kao zapadnjački penjači kojima redovito pomažu do vrha, piše Guardian.

Što se na više planina penjao, to je više shvaćao razliku između načina na koji su postignuća Šerpa tretirana u odnosu na postignuća zapadnih penjača. Šerpa je naveo slučaj možda najpoznatijeg među njima, Tenzinga Norgaya, koji je pratio novozelandskog penjača Edmunda Hillaryja u britanskoj ekspediciji koja je 1953. prva stigla do vrha Everesta, najviše planine na svijetu.

- Tenzing Norgay učinio je šerpe poznatima diljem svijeta, ali u 70 godina od tada nije bilo napretka u tome kako nas se doživljava. Rijetko smo viđeni kao elitni sportaši, na isti način kao što su zapadni penjači. Shvatio sam koliko mi je važno progurati priču o šerpama kao elitnim sportašima i zalagati se za jednakost sa zapadnim penjačima - kaže jedva punoljetni Nima Rinji. 

- To mi je postao velik motiv da uspijem, čak i u najgorim trenucima. Postoji toliko mnogo talenta i vještine među mojim kolegama Šerpama koji još uvijek nisu prepoznati...

O čemu govori svjetska alpinistička senzacija? Primjerice, on za svoje uspone nije imao nikakve sponzore niti stručnu obuku. Umjesto toga, logistički mu je pomogla obitelj koja ima jednu od najuglednijih planinarskih i vodičkih organizacija u Nepalu. Često bi se penjao na vrhove sa skupinama penjača, pomažući im kao vodič na putu.

Ipak, čak i uz iskustvo svoje obitelji - njegov se otac osam puta popeo na Everest - smrt bila blizu kod svakog uspona. Tijekom svih njegovih ekspedicija oko 30 ljudi oko njega umrlo je na planinama, uključujući i jednog od njegovih mentora koji je stradao u lavini, piše Guardian.

- Nisam zaboravio da postoji rizik da se ne vratimo kući”. Konkretno, šerpe nemaju pristup sigurnosnoj obuci i opremi, što je nešto što želim promijeniti kako bismo vidjeli manje smrti na planini za sljedeću generaciju - rekao je Nima Rinji.

Budući da je još uvijek bio tinejdžer čiji mišići i pluća nisu bili tako jaki ni potpuno formirani kao njegovim starijim kolegama, često se nalazio na teškim mukama. Uspio se natjerati dalje od onoga što je ikada mogao pomisliti. Nakon što se noću popeo na vrh Everesta, nastavio je dalje bez zaustavljanja kako bi se popeo na susjedni vrh Lhotse, ukupno 15 dana ekstremnog penjanja!

- Visinsko planinarenje je samo patnja. Kada je vani minus 60 stupnjeva Celzija i vjetar vas udara, nije važno koliko ste fizički jaki. Uvijek je vaš mentalni kapacitet taj koji vas na kraju odvede tamo - kaže "Nedjeljko".