Godinu dana nakon života pod ruskom kontrolom, građani Krima paze o čemu pričaju preko telefona i koje stranice 'lajkaju' na Facebooku. Jer vratilo se doba šijuniranja i kontrole, kao u bivšem SSSR-u.

Neimenovani izvor za CNN je ispričao kako se mnogo toga u tih godinu dana izgubilo i da ljudi kao da su zaboravili na osnovna prava koja su donedavno bila dijelom normalnog života.

Raste cenzura, nejednakost i politička represija onih koji ne dijele vladino mišljenje.

U svakodnevnoj komunikaciji ljudi su sve više svjesni onoga što pričaju i paze na izbor riječi, pa čak i oni koji podržavaju Putina i Rusiju.

Ruska tajna služba - FSB, bivši KGB, prima prijave o tome tko što radi i nadgleda apsolutno sve. U Sovjetskom Savezu, pogotovo krajem 1930-ih godina, pismene prijave koje su Rusi pisali o svojim prijateljima, susjedima, pa čak i članovima obitelji, rezultirale su uhićenjima milijuna žrtva koje bi završile u zatvoru ili gulagu.

U Krimu se danas, isto tako, nitko ne osjeća sigurno. Ako se nekome ne sviđa, on lako može napisati prijavu protiv vas i već sljedećeg dana možete završiti na 'veselom' razgovoru s tajnom službom.

Velike promjene su se dogodile i na području osnovnih ljudskih prava kao što su sloboda kretanja. Trenutačno postoje dvije granice kojima upravljaju naoružani, ponekad ljutiti muškarci koji vas uvijek ispituju kao idete i zašto.

Posebno teško vrijeme za Ukrajince i krimske Tatare

Posebno je teško preostalim Ukrajincima i krimskim Tatarima, budući da su tisuće napustile Krim i zaputile su u Ukrajinu u prvim mjesecima nakon odvajanja.

Njihovi strahovi o neizvjesnoj budućnosti pokazali su se istinitima kad su ukrajinski aktivisti i mladi Tatari počeli nestajati. Neki su poslije pronađeni mrtvi, dok se mnogi i dalje smatraju nestalima.

Ukrajinski domoljubi su također napustili Krim ubrzo nakon okupacije, jer je postalo izuzetno opasno ostati živjeti na poluotoku. Sljedeći val migranata činili su pak oni koji su se nadali da će se prilagoditi novim pravilima, no nisu u tome uspjeli. Oni su otišli kad je postalo jasno da će se ekonomska i politička situacija samo pogoršati.

Njih su tad zamijenili nove pridošlice iz Rusije: službenici, policija, FSB i drugi predstavnici vlasti. Iako, mora se napomenuti da su mnogi ljudi koji su radili za ukrajinsku vlast u policiji, vojsci i sigurnosnim službama tek zamijenili strane i počeli raditi za Ruse. Zauzvrat, premda su Rusi bili zadovoljni njihovim ostankom, ipak su njihove osobne datoteke označili posebnim pečatom, koji kaže da su 'skloni izdaji'.

Svakodnevica i neizvjesna budućnost

Jedan od glavnih razloga koji proruski lokalci brane novu vlast jest da je prosječna plaća u Rusiji puno veća nego u Ukrajini. I stvarno, od pripajanja, plaće su porasle, pogotovo u javnim institucijama poput bolnica i škola.

Prvotno je to povećanje plaća uzrokovalo postreferendumsku euforiju, no ona je brzo splasnula kad je krajem prošle godine snažan dolar povećao cijene svega - od prehrambenih namirnica do tehnoloških uređaja.

Tad su pale i plaće, od 30 do 70 posto, ovisno o kojoj je industriji riječ. To je stvorilo val nezdaovoljstva kod mnogih liječnika i učitelja, no nitko se nije usudio protestirati zato što u Rusiji trebate dozvolu za javno okupljanje. Naravno, te dozvole se većinom izdaju ljudima i organizacijama koje su sklone Putinu.

Turizam, od kojeg su zarađivali mnogi stanovnici Krima, isto je jako pogođen. Više od pola turista koji su posjetili Krim tijekom prošlog ljeta bili su Ukrajinci, te je prošle godine turizam pao za 50 posto. Prošlog ljeta poluotok je bio pusti i mnogi vlasnici hotela gotovo da nisu imali ni jednog gosta.

Unatoč očitim pogoršanjima, mnogi od onih koji su bili za odvajanje Krima i dalje pružaju potporu Rusiji. Koliko god to čudno zvučalo, što teži život postaje u Krimu, sve više ljudi kao da pokazuje simpatije prema Putinu i mrzi Ukrajinu.

U malo više od godinu dana, ruska propaganda uspjela je pretvoriti Ukrajinu od 'bratske države' u glavnog ruskog neprijatelja. Za neke stanovnika Krima 2014. je bila godina tragedije i oproštaja od domovine, no drugi smatraju da je napokon san postao java.

Kakva će biti situacija za godinu dana, ostaje potpuno nejasno, no ono što je sigurno jest da ništa više neće biti kao prije.