Davor Domazet Lošo u Stankovićevoj je emisiji nedavno iznio nekoliko zapanjujućih teorija. Bez ikakvih rezervi rekao je da je Josip Broz Tito bio mason, poput Ante Pavelića, i - povrh toga - višestruki “lažnjak”. 

Prema Domazetovu mišljenju, Tito je bio sin bogatog Austrijanca i njegove sluškinje, i nije bio Staljinov nego Churchillov saveznik. “Zaokružena bi priča o drugu Titu”, piše Lošo u svojoj novoj knjizi, “izgledala ovako: Tito je izvanbračni sin uglednoga i bogatog Bečanina i Hrvatice služavke u kući navedenog. Otac mason, priznaje ga kao svog zakonitog sina. Prepušta majci da se brine o njemu uz obilnu novčanu pomoć, omogućavajući da taj njegov sin dobije najbolju i što širu naobrazbu. Tako i biva...” 

No ne samo da je Tito bio lažni Tito nego je - tvrdi Lošo - bio i stvarni duhovni sin Winstona Churchilla. “Titova izjava: ‘Nije nitko nikoga nadmudrio, od početka smo našli zajednički jezik i zajednički interes, i ono što smo uradili imalo je obostranu korist’, ukazuje da je kasnije shvatio kako je bio samo pijun u šahovskoj igri Churchilla, tog majstora britanske ‘diplomacije prijevarom’ ili ‘uzvišena princa kraljevske tajne’, titule, koju je sebi kao hijerarhijski urotnik priskrbio”, piše admiral.

“A Churchill je Titu, ne slučajno, kada je 1960. krstareći Onasisovom jahtom Kristina posjetio Split, i kod njihova zadnjeg susreta, prema Titovim riječima izrekao ovu rečenicu: ‘Ti si, Tito, moj drugi sin’.”

Kada bi postojala reinkarnacija, želio bih da se moj duh spoji s tvojim duhom. Jedinstvo naših duhova stvorilo bi od tebe nadčovjeka. I to je to! Tako piše Domazet Lošo.

Baza za Lošine teorije tvrdnje su dr. Aleksandra Matunovića, Titova liječnika, koji se proslavio maštovitim teorijama urote o Brozu. Matunović je kraće vrijeme bio Titov liječnik, a nakon njegove smrti priklonio se velikosrpskim teorijama da je Tito bio dio urote Vatikan- Kominterna, koja je imala cilj srušiti Jugoslaviju. U tom su mu smislu pripisana raznovrsna demonska svojstva. 

Matunović je izmaštao i neku torbicu od zmijske kože, u kojoj je Tito nosio “svoje najskrivenije tajne”. Doktor Matunović bio je pravi leksikon urotničkih priča o Josipu Brozu.

Reakciju Titove unuke Saše Broz nije trebalo dugo čekati. “Poštovani DRUŽE DD Lošo, vezano za djedovo (a time i porijeklo moje malenkosti), ponizno Vam upućujem sljedeće informacije i nadam se da će biti od koristi Vašem novom književnom hitu u kojem, između ostalog materijala, možemo naći i nešto u stilu: Jaše Tito nas, al’ bome i mi njega!!!”, napisala je na Facebook profilu.

“Istina je to da Tito nije bio Tito, ali niste pogodili kombinaciju... Djed je bio posvojeno dijete punokrvne Kolumbijke i nasljednika kralja Karla XXL. Tako kažu stare crkvene knjige. One iz 5. st. pr.n.e. Postoje, gospodine Lošo, i drugi pokazatelji koji kažu da je zapravo bio žena. Žena s mudima! Ta tvrdnja mi naime nije draga jer moj identitet izravno dovodi u pitanje. Baka mi je pričala da je djed u mladim danima izgledao kao pripadnik crne rase. To je neobično, kažu stanovnici Patagonije, jer su mu roditelji bili arijevci. Patagonci su ponosni na djeda, a kuća u kojoj je rođen davne 1656. i danas je zanimljiva turistima”, ironično se osvrće Broz.

Na svom profilu na Facebooku komentirala je i “famoznu” torbicu od zmijske kože. “Voljela bih da sam imala prilike, kao Vi, vidjeti tu torbicu od zmijske kože, ali djed je, kažu, završio jedan semestar u Hogwartsu, što je bilo dovoljno da može stvari učiniti nevidljivima. Nevidljiva the torbica od zmijske kože... kako to da nitko od obitelji nije vidio tu torbicu??? Mislim... kad ga tako dobro poznajete, onda znate da nikad sam nije nosio ništa osim cigara. Upaljač bi rijetko imao sa sobom. Valjda su se plašili da se ne zapali pa da se ne može nastaviti mit. Bez glavnog junaka nema mitologije ni brainf... logije”, piše Broz.

Čestitala je Domazetu na knjizi.

“Zašto o djedu u Vašoj knjizi? Koliko će koštati knjiga? Očekujete dobru prodaju? Zašto ne pišete knjigu o nekom drugom hrvatskom velikanu? A to da je djedov sprovod bio najveći u povijesti, to bi ipak bila istina. Vama, poštovani gospodine Lošo, od srca želim uspjeh s knjigom, a za sve one koji javno lupetaju, a ne znaju što lupetaju, evo ekskluziva za neki novi književni bestseler: pravo ime J.B. Tita je Juan Manuel Marquez von Skinite-mi-se-više!!!”, zaključila je Broz.

Jedna od teorija zavjere kaže da je Tito bio likvidator NKVD-a u Francuskoj.

“Rodoljub Čolaković je jednom prilikom, kada je na Tita bio nešto ljut, ispričao mome kolegi, profesoru Medicinskog fakulteta, a njegovom ličnom prijatelju - da je u Parizu jedno vrijeme stanovao zajedno s Titom”, piše Matunović u svojoj knjizi.

Tito je, prema kazivanju Čolakovića, svako poslijepodne nekamo odlazio. Jedne večeri, Čolaković je zatekao Tita gdje pere krv s košulje i odijela. 

‘Posjekao sam prst’, rekao je Tito. Povreda je tako ozbiljna da ću možda ostati bez njega.' 

Zavoj na prstu nosio je dva dana. Treći dan zavoj je skinuo. Iako je pažljivo gledao, Čolaković na navodno ozlijeđenom prstu nije video posjekotinu, ni bilo kakav drugi znak ozljede.

Poslije ovoga, jasno mu je bilo da je Tito bio likvidator ili u najmanju ruku pomagao pri likvidaciji članova jugoslovenskog KP, a možda i drugih partija...

Kao i u svim teorijama zavjere, priče nisu nikada posve izmišljene. U njima mora postojati racionalna jezgra oko koje se plete bajka. Moskva je, doista, koristila konspirativna imena kad je riječ o pojedinim sekretarima partija u Europi. Titov prethodnik, Milan Gorkić, zvao se recimo Josip Čižinski i bio je Hrvat iz Bosne, ali je u povijesti ostao zapisan pod pseudonimom Gorkić. 

Stvar nije nimalo misteriozna. Komunisti su u Europi bili često izvan zakona, realno govoreći bili su eksponenti Moskve, revolucinari, rušitelji starog svijeta i morali su se držati pravila konspiracije. No Josip Broz predstavljao je za konfabulatore izvor neiscrpnih bajki, jer je njegov životni stil – to je doista očito – izrazito nespojiv s rodoslovljem kumrovečkog seljaka...

Broz izgleda kao izdanak nekog iz Doma lordova. Engleska kraljica Elizabeta jednom je prigodom rekla – “ako je ovaj čovjek bravar, onda ja nisam engleska kraljica...” I autoritativni su izvori katkad plasirali ovakve teorije. 

Američka obavještajna agencija CIA-e koja je radila fonetsku analizu Titova govora iz 1977., zaključila je kako Tito nije bio Jugoslaven jer je, zaključili su nakon fonetske analize, govorio “srpskohrvatski jezik sa stranim naglaskom“.

Po njima je Tito bio Poljak ili Rus jer je samoglasnik “i” nakon suglasnika izgovarao onako kako se izgovara na ruskom i poljskom. Tako je predvodnik Narodnooslobodilačke borbe, doživotni predsjednik KPJ i Jugoslavije i najveći “sin naših naroda i narodnosti” posmrtno proglašen strancem u svojoj zemlji.

Prema podacima iz knjige Miroslava Šere Todorovića “Hohštapler”, koje su poslije prenosili i drugi autori, pravi je Tito umro 1913., a njegovu ulogu je preuzeo njegov polubrat Franc Ambrož iz Beča.

Ambroža je 7. svibnja 1891. rodila Slovenka Marija Javoršek. U Beču je radila kod židovskog trgovca iz Poljske Samuela Mayera, s kojim je i dobila Ambroža. Franc se školovao u benediktinskom konviktu Sv. Pavao u Kernstenu gdje je dobro naučio njemački i paralelno završio glazbenu školu. 

Zbog toga je, tvrdi autor, izvrsno znao svirati Verdija i Chopina. Dvojica braće iz Austrije, Vinkmüleri, su 1945. izjavili bečkim novinama Kurier da poznaju Tita iz školskih dana. Sačuvali su, tvrdi ovaj autor, i dokument u kojem su mu zahvalili što im je pomogao da dobiju nasljedstvo na sudu u Ptuju.

Titova nesuđena ljubav Zinka Kunc svjedočila je o Titovu klavirskom umjeću. Pjevala je dok je svirao na klaviru koji je dobio od Nehrua na Dedinju. Ambroževa je majka samo godinu dana nakon njegova rođenja otišla u Kumrovec te se udala za Franju Broza i već u travnju rodila Josipa Broza.

On je bio “pravi” Tito znan kao bravar i mehaničar. Jedanaest mjeseci razlike između Franca i Josipa, vjeruje se da je stvaralo kasniju pomutnju o točno, datumu Titova rođenja.

Osim toga bravar Josip, prema svjedočenju Nike Ivšića, člana Komunističke partije, u Sisku je radeći na stroju ostao bez jednog prsta. Tita je ponovno bio sreo nakon rata 1945. te rekao kako to nije Tito jer pri rukovanju je “lažni bravar” imao sve prste na rukama. 

Ivšića nakon toga zatvara OZNA koja mu je navodno oduzela život upravo zbog “viška” prstiju na maršalovoj ruci. Javljale su se i oprečne informacije o Titovim borbama u Španjolskoj. 

Autor pojašnjava kako je problem nastao jer se Franc borio u Prvom svjetskom ratu u revolucionarnoj Rusiji te ondje ušao u Komunističku partiju.

Partiji se bio pridružio i Josip Broz, ali je završio u Španjolskoj za vrijeme građanskog rata, te zapovijedao dragovoljcima s Balkana. Ondje ga je upoznao zapovjednik engleskih dragovoljaca Fred Copeman koji je poslije napisao autobiografiju u kojoj se čudio zbog čega Tito poriče da je služio u Španjolskoj.

Problem je što nema pojašnjenja u korist te teorije. Zbog čega bi Franc preuzeo njegov identitet u vrijeme kada Tito nije netko važan? Neobično je i kako nitko od njegovih suradnika nije primijetio navodnu zamjenu.

Broz nije bio ni bravar iz Kumrovca niti njegov polubrat iz Beča nego austrougarski plemić. To je još jedna teorija o Titovu podrijetlu.

I taj Tito je poput Franca Ambroža rođen u Beču, ali ne 1891. nego 16. lipnja1892. kao izvanbračni sin sobarice Marije i plemića Franza Habsburga. Marija više nije bila Slovenka nego Poljakinja koja je radila na dvoru Habsburg. Ovaj Tito bio je mason, 

član Vatikanske tajne lože. Zadatak mu je bio marginalizirati Srpsku pravoslavnu crkvu, a u to ime ga je financirao Vatikan preko jedne švicarske banke koja je pak prala novac od nacističke banke u Njemačkoj. Još je mnogo teorija u kojima je Tito bio mason. U jednoj je bio član zagrebačke masonske lože Maksimilijan Vrhovec.

Kao mason, tvrdi se, njegovi kolege, braća, drugovi, veliku medijsku pozornost pridavali su tome kada je pred sudom Kraljevine Jugoslavije neočekivano priznao da je član KPJ. 

Upravo se, tvrde pobornici ove teorije, dolaskom u Beograd Tito uputio u vilu na Dedinju jer ga je ondje primio “brat” Vladimir Ribnikar Židov, mason i vlasnik lista Politika. 

Vladimirova vila bila je u neposrednoj blizini glavnoga njemačkog štaba pa se maršal hvalio kako je zajedno sa svojim suborcima “bez straha planirao akcije protiv okupatora pod nosom neprijatelju”.

Prema jednoj teoriji, Tito je bio i izvanbračni sin Franza Ferdinanda. Kad se sve zbroji, Tito je imao više očeva nego žena. Za sve teorije ni mačka nema dovoljno života da proživi sve uloge koje su mu namijenili. 

Tito je tako, pravi ili pogrešan, bio češki grof, poljski Židov, ruski prevarant, slobodni zidar, agent KGB-a, agent CIA-e i, s malim pretjerivanjem, mason svih masonskih loža. Ujedno se priča kako je ideja o Nesvrstanima potekla od još jednog Titova velikog prijatelja - indijskog premijera Nehrua. 

Nehru je, tvrde pobornici ove teorije, bio odgojen u sotonističkom duhu Teozofskog društva jer je pak otac indijskog premijera bio mason indijske Harmony lože. Krenuvši očevim stopama, Nehru je studirao biologiju na Cambridgeu kako bi bio i dalje uz braću masone.

Neizostavna je i teorija prema kojoj pravi Tito pogiba, a Komunistička internacionala, poznata kao Kominterna, Tita zamjenjuje svojim dvojnikom špijunom. Unutar ove teorije dvije su podteorije s istim završetkom. 

Jedna od njih kaže da je Tito stradao u Rusiji ‘20-tih godina prošlog stoljeća, a druga da je poginuo na Sutjesci. Kako bilo da bilo, zamijenio ga je ruski špijun. No možda je ipak bio trostruki agent, kako vjeruje Momčilo Jokić, pa je maršal uz Staljinov NKVD radio i za britanski Inteligence Service te njemački ABWEHR.

Jedni su se borili da dokažu njegovo podrijetlo, a drugi namjere i djelovanja. Tako je uz priču da je u Prvom svjetskom ratu mučio i ubijao Srbe – to pripada teoriji gdje Tito nije bio Tito nego Franc Ambroz – dovode ga u vezu s ustaškim pokretom, odnosno atentatom na kralja Aleksandra I. 

Ambroz tako 1934. odlazi u mađarski kamp za obuku terorista Janka Pustu. Ondje je komandant bio Vjekoslav Serveci, ustaški major. Ambroz je ondje otišao kao instruktor. Ovu ulogu je zaslužio kao stari obavještajac.

U teoriji koja kaže da se Titov polubrat bori u Rusiji dok je pravi Tito u Španjolskoj, postoje različite priče o tome što je maršal ondje radio. U jednoj od njih bio je bliži polubratu no što se mislilo jer se tvrdi da ga je u Španjolsku poslala zloglasna Staljinova tajna služba NKVD. 

Primarni zadatak mu je bio likvidiranje nepodobnih komunista. Za nagradu mu je Staljin dao mjesto u CK KPJ. Osim toga Tita prikazuju kao Staljinovu desnu ruku u Španjolskoj, kao čovjeka koji je bio glavni za “rješavanje” trockista. 

Da bi potkrijepili te tvrdnje, Dedijer je bilježio svjedočanstva istaknutih komunista Josipa Kopiniča i Lea Matesa. Oni su mu, navodno, pred kraj života olakšali dušu, ispričavši sve detalje o Titovim pohodima u Španjolskoj. 

No Titovi lovci na trockiste nisu se smirili ni po povratku iz Španjolske pa, ovaj dvojac tvrdi kako je Ivan Krajačić likvidirao kurire koji su bili u vezi s Andrijom Hebrangom, vođom hrvatskih komunista. 

Nalog za ubojstvo španjolskog dobrovoljca Marka Oreškovića napisao je Titov hrvatski izaslanik i poslije šef njegova kabineta Vladimir Popović. Željko Jozić ravnatelj hrvatskog instituta za jezik, ovih je dana u Jutarnjem listu objavio meritornu analizu Titova govora, kako bi ispitao teze koje su se pojavljivale u izvješćima CIA-e prema kojima Tito nije bio Hrvat i kajkavac.

“Želimo li odrediti Titovo podrijetlo, ne ulazeći u podlogu njegovih navodnih sposobnosti (mačevanje, jahanje, ples, muziciranje na glasoviru i što još sve ne), najpouzdaniji način jest jezična analiza”, piše Jozić.

“Ona nam gotovo savršeno precizno može potvrditi da je Broz upravo ono za što se i predstavljao cijeli život: Zagorac iz Kumrovca na Sutli. Na temelju provedene raščlambe njegovih govora, a posebno njegovih memoarskih pričanja, kojom su obuhvaćene neke njegove jezične značajke, može se s potpunom sigurnošću utvrditi da je govor Josipa Broza u osnovi bio kajkavski s primjesama štokavskoga. Bio je, dakle, izvorni govornik hrvatskoga kajkavskoga dijalekta, čije se dijalektne značajke koje ‘probijaju’ ispod naučenoga štokavskoga standarda ne mogu naučiti u kasnijoj životnoj dobi, nego se usvajaju isključivo u najranijoj fazi jezičnoga razvoja, a pogotovo to nije moguće izvornim govornicima ruskoga ili poljskoga jezika koji uostalom nemaju uzlazne i silazne naglaske kao što to ima kajkavski. Krunski dokaz jest tzv ‘akut’. Riječ je o specifičnom dugom uzlaznom, tzv. zavinutom naglasku, koji se govori isključivo u hrvatskim dijalektima, a Josip Broz ga nepogrešivo izgovara u brojnim riječima. On dokazuje: Tito je bio kajkavac i Hrvat”, zaključuje Jozić.

Tito je umro čitajući Kuran, kao musliman

Maršal je tako - između svih ostalih teorija o njegovu identitetu - bio mason, špijun, bravar, zidar, pravi, lažan, Židov, a umro je kao - musliman. I to je jedna teorija koja se izrodila u ovom stoljeću. 

Jedan od zagovaratelja ove priče je bio Titov osobni tajnik Berislav Badurina, koji je navodno rekao da je Tito umro čitajući Kuran treći put. Da je uistinu tako, znao bi njegov osobni liječnik prof. dr. Predrag Lalević koji je uz Tita proveo 16 godina i jedini bio cijelo vrijeme uz njega 13 posljednjih mjeseci života, koliko je proveo u bolnici. 

Od toga je posljednjih 68 dana maršal bio na respiratoru. Beogradski muftija Hamdija Jusufspahić Titova pitanja vezana uz muslimane i njihovu vjeru preveo je kao maršalovu veliku zainteresiranost za islam.

U prilog svoje teorije navode Titovu nadgrobnu ploču na kojoj je ispisano samo njegovo ime i prezime te godine rođenja i smrti. Takve “skromne” nadgrobne ploče tradicionalno imaju i slobodni zidari. Ništa od ovoga nije dokazano.