Aleksandar Srećković, predsjednik Židovske zajednice Beth Israel u Hrvatskoj, žestoko se ovih dana obrušio na Županijski sud u Zagrebu. Povod je bila presuda  Izvanraspravnog vijeća od 18. srpnja ove godine, kojom je ono poništilo presudu Okružnog narodnog suda za grad Zagreb iz studenog 1945., po kojoj je  Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske od 1928. do 1945. godine, osuđen na smrt strijeljanjem. Lukasa, koji je iz Hrvatske pobjegao nekoliko dana prije ulaska partizana u Zagreb, Okružni narodni sud osudio je 'na trajan gubitak političkih i građanskih prava, jer je prema optužnici vršio akciju i propagandu u korist okupatora i njegovih pomagača širenjem nacionalne i vjerske nesnošljivosti, opravdavanjem okupacije i osuđivanjem narodnooslobodilačke borbe'.

Osvrnuvši se na reviziju presude stare 72 godine, Aleksandar Srećković u svojoj je izjavi, pored ostalog, napisao:"Rehabilitacija Filipa Lukasa još je jedan dokaz kapilarnog širenja proustaških ideja u Hrvatskoj. Židovska vjerska zajednica Beth Israel smatra da se ovom presudom u Hrvatskoj dodatno ojačava atmosfera nesnošljivosti, a Hrvatska sramoti pred svijetom."

Prema optužnici iz 1945. godine, Lukasa se teretilo zbog toga jer je u izvještaju sa zasjedanja Matice hrvatske iz lipnja 1941., u društvu doglavnika Mile Budaka izrekao:„Hrvatski narod u borbi za slobodu i nezavisnost pridonio je beskrajne žrtve, a današnji uspjeh ima se zahvaliti heroizmu i odlučnosti mnogobrojnih stradalaca. Međutim najveći i odlučni završni uspjeh treba pripisati poglavniku dr. Anti Paveliću. Matica može biti ponosna, da je za vrijeme nasilnog vladanja srpske vlasti vršila muževno hrvatsku dužnost i izgrađivala hrvatsku kulturnu samobitnost i tako udarila osnovice za izgradnju države'. 

Govor je završio poklikom: 'Neka Bog ispuni poglavnikove i naše želje i neka živi ostvaritelj nove Hrvatske dr. Ante Pavelić'.
U drugoj točki presude, piše da je publikacijama iz 1944. izdao knjige pod naslovom: 'Hrvatska zemlja', 'Hrvatski narod i hrvatska državna misao' te 'Ličnosti-stvaranja-pokreti' u kojima se 'tendenciozno iznose tobožnje razlike između Hrvata i Srba, iznosi mišljenje o neslavenskom podrijetlu Hrvata te nastoji Hrvate obratiti od zajednice sa ostalim Slavenskim narodima'.

Filip Lukas rodio se u Kaštel Starom 29. travnja 1871. U povijesti će ostati zabilježen kao čovjek koji je najduže u kontinuitetu vodio Maticu hrvatske. Školovao se najprije u Splitu, a zatim u Zadru završio studij bogoslovije i zaredio se za svećenika. Nakon toga u Grazu i Beču je studirao povijest i geografiju, a nakon diplome postao je profesor i predavao u Nautičkoj školi u Dubrovniku, gimnaziji u Sušaku i Trgovačkoj akademiji u Zagrebu. Između 1920. i 1945. bio je profesor ekonomske geografije na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu, što je danas zagrebački Ekonomski fakultet. 

U politički život ušao je kao pravaš i zagovornik jugoslavenske ideje  pa je 1918. s ushićenjem dočekao proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Postao je predsjednik Matice hrvatske mjesec dana prije atentata na Stjepana Radića, u kolovozu 1928. godine. Uvođenjem Šestojanuarske diktature i događaja koji su slijedili, Lukas je postao hrvatski nacionalist. Smatrao je da „Hrvatski narod ima svoju vlastitu kulturu, različitu od srpske, pa stoga ne može biti ni jugoslavenske nacije, jer je ona obična fikcija', a  'Hrvati i Srbi su dvije kulture i dva naroda, pa je prema tome jugoslavenstvo negacija kulturnog principa uopće'.

 Dolaskom NDH, Lukas je podržao marionetsku vladu na čelu s Antom Pavelićem, pa je i krajem 1944. nastavio s javnim istupima u kojima veliča NDH: 'Naše ideje, za koje se borimo, jesu: sloboda i nezavisnost u svojoj vlastitoj državi, čovječnost i osjećaj pravde. Za to se borimo i to hoćemo postignuti. Hrvati i Srbi su dva izgrađena i posebna naroda, pa neka svaki od njih na svome poviesnom i životnom prostoru upravlja svojom sudbinom i stvara u svome duhu kulturna dobra', napisao nekoliko mjeseci prije no što će Nezavisna Država Hrvatska zauvijek nestati s geografskih karata. 

Napustio je Zagreb nekoliko dana prije dolaskab i otišao u izbjeglištvo. Nekoliko godina boravio je u predgrađu Klagenfurta, a početkom 1949. godine preselio se u Rim gdje je umro 26. veljače 1958. u 87. godini života. Od njegovih 170 znanstvenih radova, većina je objavljena u vrijeme NDH  u knjigama 'Hrvatski narod i hrvatska državna misao' iz 1944. i 'Ličnosti, stvaranja, pokreti' iz 1945. Autor je i udžbenika 'Zemljopis NDH' za više razrede srednjih škola iz 1941. i Zemljopisa NDH' iz 1942. Unatoč svemu, odvjetnik Krešimir Planinić iz Udruge 'U ime obitelji', za Lukasa je jednom rekao:“On je veliko, a malo poznato ime hrvatske znanosti i želimo da javnost sazna za njega.“ 

Nakon njegove rehabilitacije u srpnju, hrvatska javnost napokon je saznala po kome nosi ime ulica u Zagrebu i Zadru, te osnovna škola u njegovom rodnom Kaštel Starom.