Optužnicom koji je potvrdio splitski sud Željka Badžu (63) tereti se za ratni zločin u Zatonu Obrovačkom, točnije da 18. prosinca 1991. godine u blizini stare ceste koja vodi prema zaseoku Meki Doci presreo na cesti Luku Modrića, djeda poznatog nogometaša, koji je na ispašu vodio koze, te ga ubio.

Da je upravo on jedan od ubojica, potvrdilo je svjedočenje Modrićeva nećaka, koji je zadnji toga dana ujaka vidio živog.

- Oko 8.30 sati Modrić je najlonsku vrećicu s hranom ostavio pored jedne šmrike, u kojoj sam se skrivao u šumi blizu stare ceste za Sv. Rok koja se zove 'Alanska' ili 'majstorska'. Vidjeli smo se kroz grane i kratko rekli da ćemo pričati drugi dan. Modrić je krenuo prema kozama, koje su se nalazile južnije niz brdo i da se tu zadržao. U jednom trenutku prije podne su iz smjera Obrovca cestom došla dva vozila, Land Rover i 'policijska marica', iz kojih se čula pjesma - ispričao je nećak. Zaključio je kako se radi o milicajcima ili vojnicima Krajine te su se zaustavili na mjestu gdje je stajao njegov ujak.

Netko od njih je viknuo "Ajde vamo!" a potom nekoliko puta "Idi napred ". U tom trenutku nije vidio komu viču, no Modrić je jedini bio ondje.

- Nakon nekoliko trenutaka čuo sam rafale iz automatskog oružja, zatim jedan pojedinačan pucanj nakon kojeg je nastupila tišina. Ostao sam skriven i u strahu. Čuo sam da ulaze u vozila, pale motore i nastavljaju cestom dalje prema Mekim Docima - ispričao je nećak. Posumnjao je da su mu ubili ujaka, a on je potom pobjegao prema Zrmanji. Iste večeri sreo je svoju majku koja mu je rekla da su Luku našli s prostrijelim ranama glave te da je kraj njega bila bajuneta.

Ista banda, predvođena Badžom, navodi se u optužnici, istog je dana u zaseoku Meki Doci ubila Zorku i Stipana Zubaka, Mandu i Ivana Maruna, Božicu Juričević i Martina Bužonju. Svi su bili starije dobi, a obdukcijski nalazi pokazali su da su ubijeni hicima iz vatrenog oružja, i to uglavnom s leđa.

Nekolicina stanovnika dobila su tako priliku ispričati svoj najgori dan, i to u dokumentarcu Kronika zločina  u Modrićima, redatelja Luke Klapana, u kojem su ostali bez sedmorice sumještana u selima i zaseocima kraj Obrovca.

-  Sjećam se isto kao da je bilo i onaj dan. Točno imam taj osjećaj. Padale su granate, bili smo u kući i došla su dvojica koji su me izveli iz podruma. U mene su repetirali puške, i ja sam jednostavno zaledila. Na početku me bilo strah, poslije ne, ali, me bilo strah mučenja. Najgore je bilo što smo čuli rafale, znali smo da se nešto strašno događa jer je ubijanje krenulo u Docima, prvo su ubili Zubake. Ni danas nije jasno što su ljudi starije dobi njima skrivili - svjedoči Jelena Modrić koja je preživjela susret s tadašnjim vojnicima SAO Krajine. Bolna je činjenica da su ratne zločine počinili ljudi koji su donedavno bili susjedi, ali su odlučili uzet oružje u ruke.

- Kao da sam bila u Vijetnamu, oni su osuđeni, ali što to vrijedi kad nisu dostupni našem pravosuđu. Ne znam gdje su, ali u Hrvatskoj definitivno nisu - rekla je Jelena Modrić dodavši da je Luka Modrić poginuo jer je išao kod blaga, točnije kod koza, ispod ceste, 300, 400 metara od ceste.

- Pobunjenici su non stop prolazili prometnicom, i njega su ugledali i jednostavno ubili. Čovjek je ostao na mjestu mrtav, a njegova supruga je sakrila u kući kad je vidjela što se dogodilo. Tužno je da su ga našli tek sljedeći dan, ali za sve je bilo kasno, on je već bio mrtav - kazala je svjedokinja Jelena. 

"Nisam mogao shvatiti da moga djeda više nema"

Proslavljeni nogometaš Luka Modrić bio je jako vezna s didom. četiri godine nakon ubojstva u zadaćnici je napisao:

- Iako sam mali doživio sam već puno strahova. Strah od rata i granatiranje već pomalo zaboravljam. Događaj koji nikad ne mogu zaboraviti dogodio se prije četiri godine kada su četnici ubili moga djeda, kojeg sam puno volio. Svi smo plakali, a ja nikako nisam mogao shvatiti da moga dragog dobrog djeda više nema. Pitao sam se mogu li biti ljudi oni koji su to učinili i zbog kojih moramo bježati od kuće - napisao je mali Luka kad mu je bilo jedva deset godina. 

- Nisam razumio što se dogodilo kad su djedovo tijelo donijeli u kuću. Jedino što sam osjetio bila je tuga. Otac me zagrlio, odveo do lijesa i rekao: "Sine, reci zbogom svome djedu." Nisam shvaćao da je to posljednji put da ga vidim. Srce mi se para svaki put kad se sjetim kako je preminuo. Doslovno na kućnom pragu - stoji u autobiografiji Luke Modrića. 

- Moj djed je ubijen, a ja sam prošao kroz puno stvari u djetinjstvu. No, to ti pomogne da sagledaš stvari i na kraju se ne brineš. Prihvatiš da je svaki poraz i svaka prepreka dio nogometa i naučiš živjeti s tim - rekao je Luka Modrić u jednom intervjuu i dodao: 

- To je puno utjecalo. Ostavilo je ožiljke na mojoj obitelji, posebno na mom ocu. Bilo je to traumatično razdolje. Nije bilo lako, ali moji su se roditelji trudili da mene i sestru maknu od svih briga tako da nismo previše osjetili sve što se događalo. To je oblikovalo moj karakter i razvio sam se kao osoba, naučio sam se boriti, biti skroman i biti s obje noge ne zemlji. A svog djeda se sjetim svaki put kad osvojim nešto. Volio bih da može vidjeti što sam postigao. Volio bih da je s nama, ali sam siguran da me gleda odozgo i da je sretan zbog svega što sam napravio...

"Nekako je bilo pravilo da je vojska pljačkala, ali se starci nisu ubijali"

Lakše mi je zaspati jer sam mislila da se ova optužnica za ratni zločin nikad neće dogoditi - rekla je svojedobno za 24sata Marija Brandejz, Zadranka kojoj je 18. prosinca 1991. pobijeno šest članova obitelji. Među njima su bili Manda i Ivan Maruna, njeni roditelji koji su dugo nakon što su počela ratna razaranja ostali živjeti na Velebitu, u zaseoku Meki Doci koji pripada Jasenicama.

- Mi smo otišli krajem kolovoza u izbjeglištvo, a meni je moj otac rekao: 'Idite, djecu imate, a za nas ne brinite'. Oni su imali iskustvo Velikog rata, i nekako je bilo pravilo da je vojska pljačkala, ali se starci nisu ubijali - objasnila je Marija zašto su roditelji ostali u malenom zaseoku s pet kuća koje je teško uopće i primijetiti u velebitskom kršu. Vijest da roditelji koji su ostali brinuti se o kravama i ovcama nisu više živi, Marija i njena obitelj, suprug i dvije kćeri, dočekali su na sam Badnjak 1991. godine.

- Bili smo u hotelu, kao izbjeglice, možete li zamisliti kako je to sve izgledalo kad su nam javili da su ubijeni. Tijela su poslije nađena po masovnim grobnicama. Ako ništa uspjeli smo ih barem dostojno sahraniti. Optužnica da je ipak netko kriv isto mi puno znači, da nisu umrli zaboravljeni. Iako, čekanje više od trideset godina  svakako je predugo - zaključila je Marija dok drži jedine dvije slike  svojih roditelja koje posjeduje.

Istraga ovih zločina bila je pokrenuta davne 1993. godine na Županijskim sudom u Zadru, da bi je kasnije preuzeo sud u Splitu kao jedan od četiri specijalizirana suda za ratne zločine. Tada su se sumnjičili Đorđe Jelić i Bogdan Gagić. Njih su dvojica bili nekadašnji pripadnici milicije SAO Krajine i nedostupni hrvatskom pravosuđu. Hrvatska je tražila njihovo ispitivanje zamolbenim putem, što se dogodilo tek 2011. godine.

Teretilo ih se da su nepoznatim pripadnicima postrojbe kojom su zapovijedali naložili fizičku likvidaciju i mučenje civila hrvatske nacionalnosti. Osim toga teretili su se da su  spomenute zločine počinili sljedeći velikosrpsku politiku etničkog čišćenja na privremeno okupiranim područjima Hrvatske. Optužen, ali hrvatskom sudu nedostupan Badža, označen je kao zapovjednik specijalnog voda Stanice javne bezbednosti Obrovac. Zajedno s nepoznatim pripadnicima svoje jedinice presreo je 61-godišnjeg Luku Modrića koji je bio na ispaši koza u blizini svoje stare obiteljske kuće. Bez ikakvog razloga zapucali su prema njemu i usmrtili ga. Zločinci su prema optužnici, nakon ubojstva Luke Modrića, odvezli se dalje cestom prema Svetom Roku i nakon dva i pol kilometra banuli u zaseok Meki Doci te pobili još šestero ljudi. 

Svi posmrtni ostaci žrtava su nađeni godinama kasnije, neki u plitkim grobovima po Velebitu, a neki u zajedničkoj grobnici u Obrovcu. 

Pobjegao u Australiju

Badža je svojedobno iz Srbije pobjegao u Australiju, a u travnju 2023. godine, navodno bio  u Hrvatskoj, no tada još za njim nije bila raspisana tjeralica pa nije bio uhićen. Kako je pojašnjeno, Badžo se nalazi u Australiji na nepoznatoj adresi, nije ispitan tijekom istrage, a istražni zatvor određen mu je u prosincu 2023. godine, a početkom 2024. godine za njim je raspisana i tjeralica.

- On se ni po čemu nije isticao. Tečaj je završio 80-ih godina i jedno je vrijeme bio pripadnik specijalnog voda. Početkom 90-ih, ne mogu se sada točno sjetiti kad je to bilo, jednostavno je nestao. I dok smo za neke znali da su otišli u Trebinje ili Herceg Novi, za njega smo znali da je iz okolice Obrovca, ali nisam nikada dosad čuo da je bio zapovjednik specijalnog voda i da ga se tereti za ubojstvo djeda Luke Modrića - rekao je o Željku Badži njegov bivši kolega iz dubrovačke policije 80-ih i s početka 90-ih za Jutarnji list.

Njegova je obrana nakon podizanja optužnice tražila da se neki dokazi izdvoje iz spisa kao nezakoniti, što je prvo odbilo optužno vijeće, a zatim je taj stav optužnog vijeća potvrdio i Visoki kazneni sud (VKS).

Badžina obrana je tvrdila da on nije  zapovijedao postrojbom koja je počinila zločine. Tvrdili su isto tako da nema dokaza protiv Badže, no argumentacija obrane nije prošla, pa je optužnica postala pravomoćna. Što se tiče zahtjeva tužiteljstva da se Badži sudi u odsutnosti, obrana se tome protivila, pa su naveli da u optužnici nije navedeno zašto je Australija odbila da se tamo ispita kao osumnjičenik po zamolnici Hrvatske. Isto tako u optužnici je navedeno da je on boravio u Hrvatskoj, bez da je obavijestio ŽDO Split, što po obrani znači da je - dostupan, jer to znači da je slobodno ušao i izašao iz Hrvatske. Badžina obrana tvrdi i da on nije znao za ovaj postupak, o čemu ga je u kasnije obavijestio sin, kada Badža više nije bio u Hrvatskoj. Na kraju zahtjev je odbijem.

Sud je također stava da treba pokrenuti postupak njegovog izručenja, a tek ako to ne bude provedeno, po stavu suda, može se razmišljati o ponovnom razmatranju suđenja u odsutnosti.