„Mano Negra, ¡clandestina! / Peruano, ¡clandestino! / Africano, ¡clandestino! / Marihuana, ¡ilegal!“ 

Tako je pjevao Manu Chao u svom mega hitu „Clandestino“ no vrijeme ga sve više demantira. Jer, nakon jedanaest američkih saveznih država, Kanade, Urugvaja – koji je još 2013. kao prva država na svijetu legalizirao marihuanu i otvorio tržište - od polovine listopada ni u Luksemburgu marihuana više nije „ilegal“. Naime građanima Luksemburga dozvoljeno je da za kućnu uporabu uzgajaju do četiri biljke kanabisa i uživaju u konzumaciji marihuane. Tamošnje vlasti su zaključile da je to najbolji način u borbi s kriminalnim narko-skupinama uvjereni da dosadašnja politika kriminalizacije marihuane nije polučila nikakve rezultate. Kućni uzgoj je također legalizirao i prodaju sjemenki kanabisa – bilo u prodavaonicama ili nabavkom putem interneta - i to bez ograničenja na postotak psihoaktivne supstance odnosno Tetrahydrocannabinol (poznatijeg po skraćenici THC). Odluku je kratko obrazložio tamošnji ministar pravosuđa: „Želimo dopustiti ljudima da marihuanu za vlastitu uporabu uzgajaju kod kuće. Ideja vodilja je da konzument ne mora biti dio ilegalnog odnosno kriminalnog miljea čime se prekida lanac koji vodi od ilegalnog proizvođača, dilera do konzumenta“. Naravno i u Luksemburgu i dalje vrijedi zabrana puštanja u promet marihuane, njen uzgoj i konzumacija izvan vlastitog doma i okućnice. Doduše, ako  se nekoga uhvati da ima više od tri grama, zakon će to sada tretirati kao prekršaj a ne više kao kazneno djelo. Dakako, veće količine i dalje će se smatrati „dilanjem“ a na snazi i dalje ostaje nulta tolerancija na uporabu marihuane ako vozite.   

Kanada je legalizirala marihuanu još u listopadu 2018. Kanađani u dobi od najmanje 18 ili 19 godina mogu legalno kupiti do 30 grama  za „rekreativno“ pušenje te kod kuće uzgajati do četiri biljke cannabis sative. Slijedom novog zakona otvorene su privatne i javne trgovine za prodaju kanabisa te prodaju putem interneta.  Prema očekivanju odnosno iskustvima američkih država poput Kolorada koje su uradile istu stvar, nova industrija je u trenu privukla golem kapital a licence za uzgoj kanabisa dobilo je prvih stotinjak uzgajivača. U igru su se uključili i veliki ulagači poput tvrtki Constellation Brands i Coca-Cola koji žele što prije na tržište plasirati bezalkoholna pića s kanabisom. Gruba računica veli da je Kanada otvorila vrata legalnom globalnom tržištu koje danas teži preko 150 milijardi dolara. Zanimljivo je da su u Nizozemskoj – koja je oduvijek slovila kao najliberalnija zemlja za uživaoce marihuane – konzumacija, posjedovanje i trgovanje i dalje u sivoj zoni odnosno tehnički nezakonito. No na djelu je politika tolerancije koja žmiri na „rekreativnu“ konzumaciju.  

U Velikoj Britaniji je pak i dalje protuzakonito posjedovati, uzgajati i prodavati marihuanu a najstrože kazne za prekršitelje doseži i do pet godina zatvora. No i tu vrijedi liberalnija politika za povremene uživaoce koje se zatekne s manjim količinama za vlastitu uporabu.  

Sve koji su pratili američka i kanadska iskustva rast ionako velikih brojki u globalnom biznisu s marihuanom sigurno nije  baš iznenadio. Jer „trava“ je veliki biznis i to ne više samo za ilegalno narko-tržište već očito i u nabujalom legalnom poslovanju.  

Zna li se kakvo nam je gospodarstvo i poljoprivreda, zacijelo se i mnogima kod nas ukazala vizija zapuštenih ličkih i slavonskih polja te dalmatinskih vrtača u kojima umjesto korova raste marihuana.  Na predviđanja o rastu kanadskog bruto domaćeg proizvoda, možda su se i premijeru Plenkoviću i ministru Mariću u glavi javile „heretične“ misli i ideja da, kao u pjesmi Šo!Mazgoona, u bliskoj budućnosti na nekoj otočkoj rivi „ganđaju momka dva“.     

Ima li mjesta za marihuanu kod nas? Teško. Zna li se da su nesretnom Račanu na nos godinama nabijali jer je, po osobnom priznanju, u mladosti povukao par dimova ponuđenog „džointa“, da se tinkture na bazi kanabisa koje oboljelima od mnogih boleština olakšavaju život i borbu s bolešću „švercaju“ iz Slovenije, da je i dalje na snazi represija nad uživaocima „trave“ koji za nekoliko sobnih biljki i par smotuljaka u džepu gore prođu od ratnih profitera, političara dugoprstića pa i pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca na saborskoj plaći, marihuana je i dalje u hrvatskoj javnosti mahom istoznačnica za kriminal. Ili pak - „putovnica“ u svijet teških droga i ovisnosti. U zemlji u kojoj se bez problema može urlati „za dom spremni“, ubiti i biti na slobodi zbog „sinkope“, dobiti blagu kaznu zbog ratnog profiterstva kao fantomski „hrvatski branitelj“, bježati pred hrvatskim pravosuđem uz uživanje saborske plaće, bez kazne lemati žene pa i vlastitu suprugu ili napastovati djecu u sakristiji… za posjedovanje kanabisa odrezat će vam prekršajnu kaznu od pet do 20 tisuća. I još morate biti sretni jer biste za taj isti prekršaj prije pet-šest godina završili u zatvoru.  

Mnogi iz stručnih medicinskih krugova baš kao i kriminalisti žestoko su protiv primjene kanadskog ili luksemburškog modela u Hrvatskoj (ali i drugamo u Europi) no postoje i drugačija mišljenja. Pristaše legalizacije naime povlače iste argumente kao i njihovi istomišljenici u Kanadi, Luksemburgu, Sjedinjenim Državama... tvrdeći da bi se tako suzbilo ilegalno narko-tržište, dokinula društvena stigmatizacija uživaoca koja ih gura u narko-milje  te  učinkovitije borilo protiv drugih opasnih „stimulansa“ ili haluciogena: od „snifanja“ ljepila koje je lako dostupno i pogubno po zdravlje tinejdžera, sintetskih preparata kanabinoida s povećanom razinom THC-a pa do „tabletica“ svih vrsta ili ultimativnog zla heroina. Ili pak ovisnosti o kockanju i klađenju koje se – pazi sad! – i dalje naveliko reklamira na svim domaćim televizijskim kanalima.  Vrijeme će pokazati tko je od njih u pravu. 

Kanađani i Luksemburžani naravno ne drže da je marihuana bezopasna po zdravlje niti da je „duvanje“ trave – baš kao i uživanje u duhanu i alkoholu – nešto što valja preporučiti djeci. No, rekoh, za razliku od drugih uvjereni su da je legalizacija (a ne samo dekriminalizacija) jedan od načina suzbijanja narko-tržišta. Ne samo stoga što će se ozbiljno ugroziti kriminalno narko-tržište, uvesti kontrola nad proizvodnjom i prodajom već i zbog – što nije nebitno – oduzimanja marihuani statusa „zabranjenog voća“. Legalizacija će ju naprosto  iščupati iz prostora supkulturne rebelije i mladenačke pobune tako privlačne klincima. Zašto? Stoga što je „trava“ oduvijek imala baš takovo simbolično značenje.  

Od kada je marihuane postoje oprečna mišljenja o njenoj štetnosti ili koristi. Možda danas – kad postoje na stotine znanstvenih studija koje su „za“ ili „protiv“ – više no ikada. Bez obzira da li ju smatrali golemim zlom ili ne, marihuana je gotovo stotinu godina dio supkulturne scene.  

„Marihuana je ključ za kreativni proces… Vodič za područja psihe u koja se kasnije može ući i bez nje“, kazao je odavno književnik i vizualni umjetnik William Burroughs, jedna od kultnih figura beat pokreta i autor „Golog ručka“. Nije bio jedini jer  osim što je kanabis već pet tisuća godina korišten u mnogim drevnim kulturama i kod rastafarijanaca, on je neizostavni dio većine zapadnjačkih supkultura i duboko utkan u popularnu kulturu 20. stoljeća.  

Supkulture pedesetih poput beatnika i hipstera vezanih uz tadašnju folk te jazz scenu, bila bi nezamisliva bez marihuane. Posebice nakon Huxleyevih „Vrata percepcije“ – po kojima su i Doors dobili ime – koji su i simbolična spona između ovih dvaju supkultura i hipijevštine šezdesetih. Naravno, „ljeto ljubavi“ i generacija Woodstocka pušenju „trave“ su dali posebno mjesto baš kao i reggae scena koja je, zbog rastafarijanstva, čvrsto povezana s uživanjem marihuane. I ovodobni hipsteri te supkultura hip-hopa imaju bliske veze s kanabisom no „trava“ nije samo dio supkulture već i pop-mainstreama. Posebice nakon što su, u borbi za legalizaciju i dekriminalizaciju marihuane u Americi, mnoge zvijezde poput Rihanne javno stali u obranu kanabisa ne krijući svoje sklonosti.  

Zapravo, veze između „trave“ i pop glazbe započele su još u tridesetim godinama prošlog stoljeća nakon završetka prohibicije a prvi su ju prihvatili jazz glazbenici i tada popularni big bendovi iz ere swinga. Cab Callaway je u svom klasiku „Minnie The Moocher“ iz 1931. u refrenu pjevao  “Hi-Dee Hi-Dee Hi-Dee-Ho” referirajući se na marihuanu baš kao i u godinu kasnijem hitu „Reefer Man“. Na istom tragu bili su i Fats Waller u „Viper's Drag“ („viper“ je bilo ulično ime za uživaoca marihuane) te „Laughing Willie“ Louisa Armstronga (jednog od prvih selebritija koji je bio uhićen zbog pušenja trave) ili pak hit „Texas Tea Party“ („tea“ iliti čaj bilo je također ulično ime za marihuanu) „čudorednog“ Bennyja Goodmana… 

Jedno ne baš davno istraživanje o povezanosti žanrova popularne glazbe i marihuane dalo je neočekivane rezultate. Naime suprotno svim postojećim stereotipima žanr u kojem se najčešće spominje marihuana je – country a tek za njim slijede jazz, pop, rock te hip hop/rap.  Willie Nelson očito nije jedina country zvijezda kojoj je „trava“ srcu mila. 

Pjesama o marihuani ima bezbroj i to iz svih mogućih razdoblja popularne glazbe 20. i 21. stoljeća te iz svih žanrova. Ipak vrijedno pažnje je spomenuti barem one najpoznatije. Među njima je čuvena „Legalize It“ reggae zvijezde Petera Tosha koju je objavio na albumu iz 1976. Tosh je zapravo spjevao neslužbenu himnu pokreta za legalizaciju marihuane. Legendarni dvojac countryja Merle Haggard i Willie Nelson – ovaj vitalni osamdesetosmogodišnjak cjeloživotni je uživalac marihuane i vječni zagovornik njene legalizacije – u video spotu skladbe  „It's All Going To Pot“ iz 2015. nude snimku sa snimanja u studiju gdje obilati joint putuje od ruke do ruke a kultna zvijezda reggae Bob Marley u evergreenu žanra „Kaya“ podsjeća na jamajčanski sleng za „travu“. I hit Josepha „Afromana” Foremana „Because I Got High“  sve je rekao već samim naslovom kao i Ray Charles u „Let's Go Get Stoned“. Na album „Crying Tome“ 1966. Ray je naime uvrstio ovu skladbu koja izravno govori o njegovim „pušačkim“ navikama a Joe Cocker pak svojim coverom skladbe raspametio hipijevske mase na Woodstocku.  

Singl Toma Pettyja „You Don't Know How It Feels“ sa solo albuma „Wildflowers“ (1994.) prije zahvata MTV-jevih cenzora imao je tekst „Let me get to the point, let’s roll another joint”.  I skladba Beatlesa „Got To Get You Into My Life“ s albuma „Revolver“, prema  tvrdnji Paula McCartneya posvećena je travi a ne kako se mislilo nekom zgodnom curetku pa su cenzori ostali kratkih rukava. Epska „Dopesmoker“ (izvorno snimljena 1996.) stoner rockera Sleep ekstremno je pak dugačka posveta i „travi“ i „opakim“ metalnim riffovima.  

Već sam refren Dylanove skladbe „Rainy Day Woman #12 And 35“s albuma „Blonde On Blonde“ (1966.) koji veli „everybody must get stoned“ rječito govori o čemu je u njoj pjevao veliki Bob kao i naslov skladbe Ricka Jamesa „Mary Jane“ - hit na rang listama R&B-ja 1978. – koji je izravna posveta marihuani i njenom slengovskom imenu „Mary Jane“. 

Na albumu „Tonight's The Night“ (1975) Neil Young je diskretno u skladbi „Roll Another Number (For The Road)“  provukao i posvetu „smotuljku“, reper 50 cent  na album „Get Rich Or Die Tryin'“ (2003.) objavio ispovjednu „High All Time“ a Hank Williams Jr u „Stoned At The Jukebox“ spjevao je tužnu pjesmu o utjesi koju zbog neuzvraćene ljubavi donosi „trava“.  

Jedan od najgorljivijih zagovaratelja legalizacije Snoop Dogg napisao je brojne pjesme na temu dekriminalizacije i prava na uživanja marihuane a „The Next Epizode“ snimio 2000. zajedno s Dr.Dreom. I bajkerima omiljeni Steppenwolf su u skladbi „Don't Stand On The Grass, Sam“ iz 1968. pokrili dvije omiljene hipijevske teme: anti-establishment poruku i marihuanu. Skladba je zacijelo i glavni „krivac“ za duhoviti slogan „ne gazite travu, pušite je“. Iako su Sabbathi tvrdili da je skladba „Sweet Leaf“ s ubojitim (i uvelike citiranim) riffom ime dobila po irskom brandu cigareta, nitko im u to nije povjerovao. Ne vjeruje ni danas kad nam se pod imenom „slatki list“ nudi sladilo dobiveno od stevije.  

Wiz Khalifa i Snoop Dogg su u „Young, Wild & Free“ opjevali joint „debljine prsta King Konga“, Cypress Hill i Sonic Youth pjesmom poručili „I Love You Mary Jane“ a Jimi Hendrix za života nije uspio ikoga uvjeriti da „Purple Haze“, remek djelo iz 1970., i njene psihodelične „purpurne sumaglice“ nemaju izravne veze s pušenjem marihuane. Mo'š islit.