Na milanskom trgu Piazza del Duomo, na početku Tjedna mode, održan je upečatljiv prosvjedni marš u organizaciji udruge PETA. Dvoje sudionika nosilo je maske krokodila, a ruke su obojili u crveno kako bi simbolično ukazali na nasilje i patnju egzotičnih životinja povezanih - prema tvrdnjama organizatora - s proizvodnjom određenih kožnih modnih dodataka. Cilj prosvjeda bio je skrenuti pozornost prolaznika i posjetitelja modnih događanja na pitanje korištenja egzotičnih životinja u modnoj industriji.

Procjenjuje se da se godišnje ubije više od milijun i pol krokodila kako bi se zadovoljile potrebe modne industrije za njihovom egzotičnom kožom, od koje se izrađuju luksuzne torbice, cipele, remeni i drugi modni dodaci.

Krokodilska koža za modu nastaje u nekoliko faza. Najčešće se koriste krokodili ili aligatori uzgojeni na specijaliziranim farmama, dok je međunarodna trgovina mnogim vrstama strogo regulirana kroz CITES.

Farme krokodila na Tajlandu

Danas se većina krokodilske kože dobiva s farmi, kojih samo na Tajlandu ima oko tisuću, a najveća drži čak sto pedeset tisuća životinja. Iako je međunarodna trgovina strogo regulirana Konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES), etički problemi ostaju iznimno veliki. Na farmama krokodili žive u malim i skučenim betonskim ograđenim prostorima, često pretrpani s desecima drugih jedinki.

Iako farme na promotivnim materijalima često ističu dobre uvjete, stvarna slika je bitno drugačija. Krokodili se lišavaju svih prirodnih instinkata. U divljini bi plivali golemim prostranstvima, birali bi osunčana mjesta i hladovinu po vlastitoj želji, a majke bi bile iznimno brižne prema svojim mladuncima. Na farmama se jaja redovito kradu iz gnijezda i stavljaju u inkubatore. Mladi krokodili odrastaju u prljavim bazenima gdje dolazi do čestih infekcija rana. U divljini se krokodili rijetko bore međusobno, no u stiješnjenim uvjetima na farmi zabilježen je ogroman broj ozljeda nastalih zbog agresivnog ponašanja uzrokovanog kroničnim stresom. Mnoge jedinke razvijaju fizičke deformacije zbog nedostatka prostora za kretanje.

Uzgoj u takvim uvjetima plodno je tlo za razne bolesti. Krokodili su izrazito osjetljivi na stres, što im ruši imunološki sustav. Krokodilske boginje, uzrokovane parapoxvirusom, izazivaju bolne lezije po tijelu. Zanimljivo je da ova bolest još nije zabilježena kod divljih krokodila, već je isključivo posljedica neadekvatne temperature, lošeg rukovanja i prljavštine na industrijskim farmama. Krokodilima se često daju antibiotici, a najčešći je oksitetraciklin.

Nakon klanja životinje koža se pažljivo skida, jer njezina vrijednost jako ovisi o tome koliko su neoštećene ljuske, osobito na trbuhu. Zatim se uklanjaju ostaci mesa i masnoće, a sirova koža se konzervira soljenjem ili hlađenjem kako se ne bi počela raspadati.

U kožari slijedi štavljenje. Koža se namače, čisti i kemijski obrađuje kako bi prestala biti kvarljivo organsko tkivo i postala trajna koža. Mogu se koristiti kromne soli ili druge metode štavljenja. Nakon toga slijede bojenje, omekšavanje, sušenje, poliranje i završni premazi koji daju željenu boju i sjaj.

Kod luksuzne krokodilske kože posebno se cijeni trbušni dio, jer ima velike, relativno ravne i pravilne ljuske. Leđni dio ima tvrđe, izraženije koštane ploče i koristi se za drukčije proizvode.

Za jednu veću torbu često je potrebno više od jedne kože, ovisno o veličini životinje, kroju i tome koliko proizvođač inzistira na simetričnom rasporedu ljuski. Upravo zbog uzgoja, relativno malog iskoristivog dijela kože, zahtjevne obrade i regulirane trgovine kvalitetna krokodilska koža može biti vrlo skupa.

Cijena - 18 dolara po centimetru kože

Krokodilska i aligatorska koža spada među najcjenjenije i najskuplje materijale na svijetu. Razlog leži u dugotrajnom uzgoju životinja, strogoj selekciji i iznimno kompleksnom procesu obrade. Dok za kravlju kožu govorimo o kvadratnim metrima, krokodilska koža mjeri se u centimetrima širine trbuha. Trbuh je najtraženiji dio kože, osobito kod aligatora, jer ima nježnije i pravilnije ljuske.

Koža se na tržištu klasificira u pet razreda, gdje je prvi razred savršen i bez ikakvih oštećenja. Cijena sirove kože prvog razreda kreće se oko osamnaest dolara po centimetru širine. Budući da su jedinke koje se uzgajaju na farmama mesožderi, troškovi njihove prehrane su visoki. Rastu sporo, a za dobivanje dovoljno velike kože bez ogrebotina potrebno je čekati dvije do četiri godine. Svaka ogrebotina nastala u borbi s drugim krokodilima smanjuje vrijednost kože, zbog čega mnoge farme drže krokodile u potpunoj izolaciji u malim kavezima netom prije klanja.

Klanje krokodila predstavlja posebno brutalno poglavlje ove industrije. U divljini krokodili žive i do sedamdeset godina, a najstariji krokodil u zatočeništvu doživio je čak sto četrdeset godina. Na farmama se njihov život prekida u dobi od samo dvije do tri godine. Zbog debljine lubanje, standardne metode ošamućivanja često su neuspješne. U Australiji zakon nalaže električno omamljivanje, nakon čega se krokodilu presijeca leđna moždina i koristi se kratka čelična šipka kojom se doslovno razara mozak kako bi se spriječilo trzanje životinje.

U Aziji, odakle dolazi ogroman dio krokodilske kože, metode su još gori. Krokodili se često neefikasno omamljuju akumulatorima prije nego im se oštrica zabije u vrh lubanje. Zbog nepreciznosti, mnoge životinje ostaju pri svijesti, s oštećenjem mozga, trpeći nezamislive bolove. Neki radnici koriste mačete kako bi im odsjekli glavu, a poznato je da u takvim slučajevima krokodil gubi svijest tek nakon punih sat vremena. Korištenje sjekira i bejzbolskih palica za razbijanje lubanje također nije rijetkost. Sve se to događa dok je životinja svjesna svakog trenutka vlastite patnje.

* uz korištenje AI-ja