Tijekom svoje kampanje 2017. godine njemačka kancelarka Angela Merkel usred je pivnice u Bavarskoj rekla kako je "vrijeme da Europa uzme svoju sudbinu u svoje ruke". Uslijed izlaska Velike Britanije iz EU, Mađarskog "klizanja" u iliberalizam i američkog predsjednika koji prezire EU Europa, rekla je Merkel, treba vođu koji će pogurati reforme i "izgurati" protivnike. Obećala je kako je spremna biti upravo taj vođa koji će Europu odvesti put bolje budućnosti, piše The New York Times.

Nažalost, od tada je prošlo 18 mjeseci, a Merkel nije uspjela ispuniti to obećanje. Obećanje Europske unije da "stvori još povezaniju uniju" čini se više kao prazni slogan nego kao prava strategija. No, daljnja je integracija i više no potrebna. Dok Europu opsjedaju nedemokratske sile izvana (Putinova Rusija) i iznutra (Mađarska), i glasači diljem Europe glasove daju europskim populistima, lideri diljem kontinenta moraju demonstrirati da vjeruju u zajedničku budućnost ujedinjene Europe. Merkel to razumije, no ne pomaže Europi da išta po tom pitanju učini.

Merkelini problemi započeli su s izborima prošle jeseni kada je njezina stranka, kao i lijevi socijaldemokrati izgubili veliki broj glasača koji su se okrenuli radikalno desnoj opciji. Poruka je bila dosta jasna - entuzijazam spram frau Merkel počeo je padati. Onda im je trebalo više od četiri mjeseca da formiraju vladu. Kada se koalicija napokon "rodila" u ožujku, svi su se ponadali kako će se poljuljana Merkel ustabiliti i vratiti europskoj agendi na kojoj je oduvijek gradila platformu.

BUDUĆNOST Angela Merkel je uspjela - totalno je rasturila EU

Članovi njezinog vlastitog kabineta i ekipe to su dodatno otežali. Njezin ministar, Horst Seehofer, čelni čovjek Kršćansko-socijalne unije gotovo je srušio vladu kada je prošle godine prijetio ostavkom radi Merkeline politike "otvorenih granica". Ta je kriza izbjegnuta, ali on nastavlja kancelarki raditi probleme, a nije niti jedini. Prošli je mjesec Merkelina vlastita stranka izbacila Volkera Kaudera, jednog od Merkelinih najbližih saveznika u Bundestagu. 

"Era Angele Merkel službeno je završila", tvrdili su neki novinari tada.

No kriviti domaću politiku za nedostatke i propuste gđe. Merkel radi toga što ona ne gura europske integracije više i jače je jedna veća i kompliciranija priča. Tijekom proteklih godina iznijela je nekoliko velikih govora o tome kako je jedinstvo EU temelj svega, skupa s "otvorenošću" društva. No, vrlo je malo govorila o tome kako to prevesti u stvarnu politiku i procese.

Posebno je to jasno kada se usporedi s načinom rada francuskog predsjednika Macrona. Dok Merkel nedostaju konkretne ideje, Macron ih je, tvrdi The New York Times, prepun. Otkad je odabran prošle godine, predložio je desetke načina kako produbiti europske integracije - od stvaranja ureda ministarstva financija EU, ujedinjene europske vojske, budžeta za eurozonu, europske obavještajne službe pa do zajedničke politike prema azilantima.

Njezin je odgovor na tsunami tih ideja bio, najblaže rečeno, mlak. Dvojac se sastao ovo ljeto u Francuskoj i složili su se, vrlo generalno, kako će početi raditi na budžetu eurozone, nešto protiv čega je Merkel bila ozbiljno protiv. Mnogi su se veselili nekom napretku, dok se osam članova nije izjasnilo da im se ideja - ne sviđa. Macronu, kojem nije strano nekonvencionalno razmišljanje, opozicija nije razlog za usporiti. Za Merkel, ultimativnu "političarku od konsenzusa", to je bio veliki problem.

Pregled tjedna Mutti se grčevito drži vlasti, ali još se nije spasila

Gđa Merkel, koja je velika obožavateljica anketa, sigurno je svjesna kako se i dio Njemačke buni i ne slaže s Macronovim idejama (a ista se stvar događa i unutar Francuske gdje Macronova popularnost pada). Njemačka se možda ludo zaljubila u Macrona tijekom njegove kampanje ali taj se balon ljubavi negdje po putu rasplinuo. Danas se Njemačka buni i spominje "mamurnost od Macrona" često u tandemu s frazom "zamor od Europe". Postoji osjećaj kako će, na kraju balade, upravo Berlin morati "pokupiti račun" za sve cijene eu integracija, a već imaju osjećaj kako su jednom, tijekom krize 2008. godine, platili za spasenje Europe, i ne žele to učiniti opet.

Imajući sve to na umu Merkel će se nastaviti pristojno smješkati kada Macron prezentira inovativne prijedloge, ali neće se hvatati za njegovu ispruženu ruku. To će, sasvim sigurno, spriječiti Njemačku da plati više nego što zaista mora, a možda i spasiti Merkelinu karijeru.

No, gđa Merkel se mora zapitati o dalekosežnim cijenama propasti - koliko Njemačka ima za izgubiti ako EU projekt nastavi posrtati, i ako Francusko-Njemački motor zapne, te političari ostanu bez "friških" ideja. 

Dublje EU integracije i demonstracije vjere u europske zajedničke vrijednosti i njezina budućnost trebali bi držati populiste na daljini. Ako Macron izgubi bitku koju bije s Viktorom Orbanom, Njemačka će za to, prije ili kasnije, platiti.

U njenom finalnom mandatu, mora sabrati dovoljno hrabrosti da radi ruku pod ruku s Macronom kako bi Europsku uniju izdigla iznad njezine egzistencijalne krize i osigura europski opstanak.