U Belom Manastiru izgradio je poslovnu zgradu i njegova tvrtka Ecocortec d.o.o. bavi se proizvodnjom bioplastične ambalaže. Prema podacima na poslovnahrvatska.hr posluje fantastično. Od 2012. kad je zapošljavao 22 radnika, tvrtka je povećala broj zaposlenih na 31, a prihodi neprestano rastu. Prošlu je godinu završio s neto dobiti od oko 5.000.000 kuna.

Dobio 400.000 glasova

Bonitet tvrtke je A1, a stabilnost 100-postotna. Riječ je o Borisu Mikšiću, nekoć predsjedničkom kandidatu koji je 2005. godine na izborima bio najveće iznenađenje. Te 2005. uspio je prikupiti oko 400.000 glasova, ali nije uspio preteći tadašnjeg kandidata i izbornog pobjednika Stjepana Mesića.

Nevjerojatan uspjeh čovjeka koji je sve do tad bio u Hrvatskoj potpuni anonimus iznenadila je mnoge, pa čak i njegove tadašnje izborničke rivale, a onda se krenulo preispitivati i njegov poslovni i privatni život, pa ga se proglasilo falsifikatorom vlastite biografije, a neposredno nakon izbora njegova prva supruga potvrdila je glasine da je bio i obiteljski zlostavljač. Suočen sa svim tim optužbama Mikšić je ubrzo nestao iz javnog života Hrvatske i od tad se o njemu vrlo malo zna. 

Američki san

Boris Mikšić rođen je 11. listopada 1948. godine u Zagrebu, na Trešnjevci pa odatle i nadimak koji je koristio u predizbornoj kampanji 'dečko s Trešnjevke'. Pola milijuna svojih glasača oduševio je pričom o tome kako je kao mladić iz zagrebačke radničke četvrti ostvario 'američki san'. 

Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Zagrebu 1972. godine, a s prvom suprugom, slikaricom Olgom Bonc, nakon odslužene vojske, najprije je otputovao u Austriju, odakle su 1974. stigli u Ameriku. Tamo je tri godine kasnije osnovao tvrtku Cortec Corporation, koja se bavila antikorozivnom zaštitom. 

Konzerviranje oružja

U Hrvatskoj se nije znalo za njega sve dok se nakon Domovinskog rata nije vratio ovamo i poželio postati predsjednik. Predstavljao se kao uspješni poslovni čovjek koji sam financira svoju kampanju, a da bi ga hrvatski građani bolje upoznali, najprije je 1994. objavio autobiografiju 'Američki san dečka s Trešnjevke', a zatim ju je ponovno otisnuo uoči izbora. 

Birače je oduševljavala ideja da je riječ o čovjeku koji se znao izboriti za sebe, a Mikšić je u svojim govorima grabio prednost ističući svoju financijsku neovisnost i predstavljajući se kao kandidat koji će osiromašenu Hrvatsku odvesti u blagostanje upravo onako kako je i sebe - nekoć siromašnog studenta, pretvorio u američkog bogataša. 

No, oni koji su bolje poznavali njegov američki dio biografije, tvrdili su da u mnogočemu nije govorio istinu. 

Prijateljstvo s Tuđmanom

Najprije se saznalo da je dobar dio imetka stekao u poslovima koje je tijekom 90-ih sklopio sa Stjepanom Tuđmanom, sinom tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Veze s tom obitelji automatski su otvarale sva vrata, pa je tako i Mikšić učvrstio svoje prijateljstvo sa Stjepanom učvrstio kumstvom. Postao je krsni kum njegovoj kćeri Ani Mariji. 

Nekoliko pripadnika naše dijaspore neposredno nakon što su se saznali rezultati izbora, otvorilo je dušu našim medijima  i ispričali su da zamjeraju Mikšiću što je preko Stjepanove tvrtke 'Domovina' prodavao Hrvatskoj vojsci smjesu za konzerviranje oružja u jeku rata, kad konzerviranje pušaka uopće nije bilo potrebno. 

Navodno je od tog prijateljstva profitirao i u Minesotti gdje mu je Franjo Tuđman 1996. godine osobno dao status počasnog konzula Republike Hrvatske, mimo konzultacija s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Matom Granićem.

Prijateljstvo Mikšića i Stjepana Tuđmana naprasno je puknulo odmah nakon Franjine smrti. Posljednju isporuku Mikšić je navodno povukao iz Luke Rijeka uz nesuvislo obrazloženje, a zapravo je shvatio da mu više ta politička veza nije potrebna. Od tog posla zaradio je, kako se tada pisalo, nekoliko milijuna dolara.

Optužbe za zlostavljanje žene

Nedugo nakon izbora njegova prva supruga održala je u Muzeju za umjetnost i obrt samostalnu izložbu i tad je potvrdila da je njezin prvi suprug bio prilično zainteresiran za materijalno, a ona je bila umjetnički tip, te da se nisu baš previše razumjeli. 

Nakon svih tih napisa, dečko s Trešnjevke napustio je Hrvatsku uz objašnjenje da je nad njim provedena medijska haranga samo zato jer je ugrozio rezultate predsjedničkih izbora. Pokušao je još jednom 2009. godine ali je prošao gotovo nezamijećeno. Razočaran politikom ipak je odlučio nastaviti poslovati u Hrvatskoj i eto - danas je uspješni poduzetnik koji dio godine živi nedaleko Belog Manastira u anonimnosti, ali sa stabilnom tvrtkom koja hrani 30 obitelji.