Jednima šiba, drugima slatkiši - tako bi se, slikovito rečeno, mogli opisati darovi svetog Nikole za SDP i HDZ ili HDZ i SDP, ako parlamentarni izbori budu 6. prosinca ove godine. 

Iako jedan dio medija ovaj datum izbora pripisuje ustavnom magu Vladimiru Šeksu, odnedavno umirovljenom zastupniku i volonterskom savjetniku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, o izborima na svetog Nikolu najprije su raspravljali u SDP-u. 

Taj datum im je simpatičan i on je, kako nam je rekao izvor iz Vlade, zadnji mogući o kojem su raspravljali u stranci. O datumu izbora nagađa se već više od pola godine, dakle, otkako smo kročili u izbornu godinu. 

Spekuliralo se tako o 25. travnju, zatim rujnu pa listopadu, onda 3. siječnju (ideja je bila da se tim datumom oda počast pokojnom predsjedniku SDP-a Ivici Račanu) da bi se prije ovog 6. prosinca ili 15. studenoga (navodno je taj datum najmiliji premijeru Zoranu Milanoviću), naveliko raspravljalo o krajnjem ustavnom roku za održavanje izbora - veljači. 

Sam premijer Milanović potencirao je u svojim izjavama krajnji ustavni rok pa se taj datum uzimao dosta ozbiljno. Ali što se to promijenilo da je Milanović odlučio da izbori budu ipak prije ustavnog roka, odnosno potkraj godine?

Vjerojatno je računao na to da građani brzo zaboravljaju dobre stvari pa je procijenio da bi ipak bilo bolje za SDP i koaliciju da izbori budu prije kako bi mogli pobrati plodove rada posebno u ovoj zadnjoj godini mandata.

Prije svega tu je rekordna turistička sezona koja će Hrvatskoj donijeti najmanje osam milijardi eura.

Zatim tu je SDP-ov Robin Hood, ministar financija Boris Lalovac koji bankama prijeti većim porezima ako podnesu tužbu Ustavnom sudu za novi zakon kojim se će banke biti obvezne kredite u “švicarcima” pretvoriti u kredite u eurima, i to prema kamatnim svotama koje su vrijedile na dan podizanja kredita.

Razliku u glavnici banke će pak morati pokriti same, a država će im to priznati kao poreznu olakšicu. 

S obzirom na to da od 60 do 70 tisuća građana ima kredit u “švicarcima”, riječ je o lijepom broju glasova na koje SDP može računati na izborima. Pogotovo što će ovi izbori, ako je suditi prema anketama, biti dosta neizvjesni i odlučivat će svaki glas.

Boris Lalovac, koji je vrlo brzo postao jedan od najomiljenijih ministara, glavni je adut vladajuće stranke na izborima. 

Mlad (tek mu je 38 godina), hrabar, stručan i bez afera u samo godinu dana, koliko je ministar financija, uspio je svojim potezima osvojiti građane.

A kako i ne bi kad im je početkom ove godine poreznim smanjenjem povećao plaće za oko 170 kuna, a krajem godine planira ih još jednom povećati.

Plan je na rujanskom rebalansu proračuna povećati neoporeziv dio plaće kako bi se potaknula potrošnja u državi. 

Iako nema točnih parametara, analitičari su izračunali da bi povećanje neoporezive osnovice išlo sa 2200 na 2400 ili 2600 kuna. 

To bi onima koji zarađuju manje od 4500 kuna donijelo mjesečno od 24 do 48 kuna više na računu, oni koji zarađuju od 4500 do 7000 kuna primili bi oko 100 kuna više, a najviše bi profitirali oni s visokim plaćama, od 12 tisuća kuna kojima bi se plaća povisila čak za gotovo 1000 kuna.

No ta povećanja mogla bi biti i veća, a sve ovisi o finalnom paketu mjera koji bi se trebao naći na sjednici Vlade u rujnu. I Branko Grčić, potpredsjednik Vlade, ima razloga biti zadovoljan postignutim.

Naime, Hrvatska je iz EU proračuna prošle godine povukla 173 milijuna eura više nego što je uplatila, a Državni zavod za statistiku početkom tjedna objavio je da je stopa nezaposlenosti najniža u posljednjih šest godina. 

Čak i oni koji su okorjelom optimistu predbacivali prevelik optimizam moraju priznati da Grčićevi brojevi nisu loši.

Vlada je u ovoj zadnjoj godini mandata povukla mnoge poteze koje će građanima olakšati barem malo život pa se logično postavlja pitanje, zašto to nije učinila, recimo barem u drugoj godini mandata nego u ovoj izbornoj?

Manjak u proračunu je i dalje velik, ali je Vlada “našla” 100 milijuna kuna za spas Imunološkog zavoda, zatim 170 milijuna kuna za subvencioniranje struje najugroženijima te 26 milijuna kuna za povećanje socijalnih naknada.

Ovo su sve pozitivne stvari koje ide u korist vladajućima, a hoće li ih građani nagraditi ili kazniti zbog prve tri godine u kojima je bilo slabih rezultata, vidjet će se uskoro. 

Do tada SDP mora potpisati koalicijski sporazum (najavljen je za ovu subotu), a ovog će puta u izbornu bitku ići bez IDS-a.

"IDS je poželjan prije i poslije potpisivanja sporazuma", kratko je prokomentirao izvor iz Vlade. 

Dakle. SDP i dalje računa na Miletićev IDS, pa makar čak i postizborno. S druge strane IDS se odlučio trgovati te će koalirati isključivo postizborno.

Ili barem tako za sada najavljuju. Očito je da Miletić želi što više izvući od onoga tko će dobiti vlast. Međutim, takva bi im se kombinatorika mogla odbiti u glavu.

"Moguće je da idu i s HDZom. Zapravo, priključit će se onome tko im da bolje uvjete, čitaj: ministarsko mjesto", rekao je naš izvor. 

S obzirom na to da u Domoljubnoj koaliciji, predvođenoj HDZ-om, mnogi već “stoje u redu” za svoj dio kolača, teško je zamisliti da bi IDS mogao računati na funkciju ili funkcije. 

No politika je sama po sebi prevrtljiva pa nas ništa ne bi trebalo iznenaditi. Baš kao ni savez trenutačno vladajućeg IDS-a i HDZ-a.

A koji je u tome svemu interes HDZ-a za što ranije izbore?

Čini se da su Karamarko i ekipa svjesni da su Milanović i SDP krenuli u “ofenzivu dobrim vijestima” i jednostavno se moraju pokrenuti.

Na krilima popularnosti svoje predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović računaju da će uloviti koji postotni bod prednosti.

Osim toga ankete im i dalje daju prednost u odnosu prema samostalnom SDPu. Karamarku je također u interesu da na izbore ide prije nego što Vlada donese odluku koja će povisiti plaće gotovo svim Hrvatima pa bi bilo dobro da su izbori ipak prije Nove godine. 

Otegotna okolnost su i predizborne kalkulacije njihovih potencijalnih koalicijskih partnera. Navodno je Karamarko već razdijelio sva potencijalna mjesta u Vladi, a još nije zadovoljio apetite svih željenih (i ponekih neželjenih, ali potrebnih partnera).

Na krilima SDP-ovih akcija oko “švicarca” HDZ se više ne može pouzdati samo uz desno orijentiranu retoriku nego se moraju baciti i na neke konkretne poteze, a kako se Milanović nakon četiri godine (ne)rada razmahao olakšavajući život građanima, nije im nimalo lako. 

Tomislav Karamarko kao potencijalni premijer pada u sjenu uljuđena Zorana Milanovića. 

Četiri godine pogrešnih poteza, pogrešnih rečenica, filozofskih floskula i na kraju mandata kao da se prisjetio one - život (ili u njegovu slučaju politika) nije utrka na 100 metara. 

A i tko god je radio na peglanju imidža aktualnog premijera zaslužuje u najmanju ruku ozbiljan bonus jer je političkog snoba pretvorio u premijera koji, barem se trenutačno tako čini, radi u interesu građana.