Otkako je Milanovićeva vlada krenula u kroćenje švicarskog franka, nikoga više ne zanima što šatoraši u Savskoj 66 imaju novoga reći o sebi kao temelju države. To je odličan putokaz da Kukuriku mora ući u bitku za novi mandat ovakvim mjerama, a tek onda otvaranjem fronte nacionalisti-antinacionalisti. Samo nekoliko dana ranije nitko to nije mogao predvidjeti, pa vjerojatno ni on sam. Zoran Milanović je prošli tjedan prvi put poslije tko zna koliko vremena čvršćom stopom zakoračio na domaću političku scenu. I to je smjesta proizvelo efekt da su u drugi plan pala histeriziranja Tomislava Karamarka o novom domovinskom ratu, ovaj put, je li, za bolju budućnost Hrvatske. 

U sjenu je palo i to imaju li šatoraši iz Savske 66 što novoga reći o sebi kao nenadomjestivim temeljima ove države. Slatkorječiva Kolinda Grabar Kitarović nije se ni pokušala oglasiti, prema posljednjim informacijama još je bila pakirala stvari u bivšem NATO-uredu, ali mediji nisu provjeravali je li zaista tako. Sve ovo premijer Milanović postigao je jednim jedinim potezom. Djelomičnim izbacivanjem ‘toksičnog’ švicarskog franka s novčarskog tržišta, što je zajedno s prije uglavljenim otpisom dugova socijalno najugroženijim građanima kreiralo atmosferu koju su neki kolege novinari poluironično nazvali ‘vježbanjem socijaldemokracije’. 

Nastavak kolumne Marinka Čulića pročitajte na portalu Novosti.