Početkom rujna 1962. godine britanskom premijeru Haroldu Macmillanu na stol je pristigao povjerljivi dokument, koji je sadržavao detalje o neuspjehu prvog britanskog satelita, označenog kao Ariel-1. To je bio projekt kojeg je Velika Britanija vodila zajedno s Amerikom, a satelit lansiran u travnju iste godine kako bi istražio utjecaj Sunčeve radijacije na Zemlju.

Sve do sredine srpnja satelit je radio besprijekorno, a onda je 13. srpnja veza s njim iz nepoznatih razloga prekinuta. Čitava dokumentacija o tom slučaju ostala je tajna pedeset godina, a tek nedavno Britanija je nakon otvaranja dokumenata otkrila zašto se ta tajna skrivala.

NASA je naime odmah znala što se dogodilo, ali njihova informacija tadašnjoj vladi Velike Britanije nije prenesena. Ispostavilo se da je do prekida veze sa satelitom Ariel došlo četiri dana nakon što je Amerika detonirala nuklearnu bojevu glavu visoko u atmosferi, piše BBC, 400 kilometara iznad Tihog oceana.

Ta je snažna eksplozija izazvala elektromagnetni val, koji je bio toliko jak da je poremetio radijske veze po cijelom svijetu, pa čak i ugasio uličnu rasvjetu na Havajima. Osim toga, eksplozija je stvorila i novi, privremeni pojas radijacije oko Zemlje, a upravo je to uništilo satelit Ariel. Ariel je Velikoj Britaniji bio od velike koristi jer je do uništenja emitirao podatke skoro 1000 sati, a stručnjacima je trebalo godinu dana da ih sve analiziraju.

To navodno nije bio jedini satelit kojeg je uništila nuklearna eksplozija. Test je imao loš utjecaj na televizijski satelit Telstar, a jedini koji su vidjeli prednost u uništavanju satelita na ovaj način bila je vojska.

Naime, vojska s ovim eksplozijama dobila ideju na isti način može uništavati i neprijateljske satelite. Oružje koje funkcionira po principu elektromagnetskog vala može spržiti sve satelite na jednom određenom području, pa su dobili ideju za ciljanje neprijateljskih satelitskih područja.