Jedno od najranijih sjećanja Betine Anton na odrastanje u Brazilu 1980-ih odnosi se na njezinu učiteljicu u vrtiću, ljubaznu 'Tante' Liselotte. Ali vitka Njemica s kosom s trajnom i nestalnim portugalskim naglaskom - koju je s ljubavlju zvala 'teta' - skrivala je užasnu tajnu. Liselotte Bossert i njezin suprug Wolfram davali su utočište ozloglašenom 'anđelu smrti' Josefu Mengeleu - vjerojatno najtraženijem nacistu svih vremena.

Mengele je živio s njima i njihovo dvoje djece - koja su ga zvali 'ujak Peter' - u njihovoj kući u četvrti Brooklin u São Paulu 10 godina, uživajući u roštilju i redovito odlazeći na odmor na plažu, dok su ga proganjali zbog njegovih zlih ratnih zločina . Pričalo se da je doktor toliko uživao u svom sadističkom poslu - odabirući koji će zatvorenici umrijeti u plinskim komorama, a koji bi mogli poživjeti još koji dan - da bi se čak pojavljivao i slobodnim danima, piše Daily mail. No njegov glavni interes bio je pronalaženje blizanaca, ljudi s patuljastim rastom i drugim rijetkim stanjima, kako bi ih koristio kao ljudske zamorce u svojim perverznim, često smrtonosnim eksperimentima.

Nakon rata dao se u bijeg i na kraju pronašao utočište u Brazilu, zahvaljujući grupi odanih sljedbenika, uključujući Liselotte. 

- Najmanje 18 od 34 godine koliko je Mengele živio skrivajući se nakon završetka Drugog svjetskog rata, proveo je u Brazilu - piše Anton u njezinoj novoj uspješnici "Skrivanje Mengelea", a "posljednjih 10 pod zaštitom Liselotte i njezinog supruga."

Sve je završilo jednog sunčanog dana 1979. godine, kada je Mengele preminuo od srčanog udara na kupanju u odmaralištu Bertioga. Imao je 67 godina. A budući da je već živio u Brazilu pod lažnim imenom, s falsificiranim papirima, njegov se pokop morao organizirati brzo i tiho. Liselottin je posao bio riješiti papirologiju i praktične stvari. Tijelo je pokopano na groblju u Embuu pod imenom s kojim je živio od 1971. godine - Wolfgang Gerhard.

Tajna je otkrivena 1985.

- Više od šest godina Liselotte je mislila da su ti događaji iza nje, doslovno pokopani. Nastavila je podučavati malu djecu u njemačkoj školi. Međutim, u lipnju 1985. godine tajna je neočekivano otkrivena i njezin se život okrenuo naglavačke - piše Anton. Kada je Betine Anton došla u školu i saznala da je Liselotte zamijenila nova učiteljica.

- Nije bilo rastanka. Bio je to iznenadni poremećaj usred semestra. Imala sam samo šest godina i bila sam šokirana što sam odjednom izgubila učitelja - piše Anton.

Na kraju je Liselotte optužena samo za jedan zločin: ideološke laži vezane uz krivotvorene pogrebne dokumente. A kad se njezin odvjetnik žalio s obrazloženjem da je nastupila zastara, mogla je otići. Ali godinama su mnogi vjerovali da je priča o njegovoj smrti prijevara i da je tijelo u lijesu zapravo nečije sasvim drugo.

- Priče o Mengeleovim okrutnim i bizarnim eksperimentima uvijek su me proganjale.Uvijek sam se pitao zašto ga je Tante Liselotte zaštitila i što ju je potaknulo da to učin - piše Anton koja je više od 30 godina nakon što je napustila školu odlučila ući u trag svojoj bivšoj učiteljici. Uspjela ju je pronaći.

- Bilo je jasno da ne osjeća krivnju zbog svoje uloge u prikrivanju nacista koji su poslali tisuće Židova u smrt; da je upravo pomagala prijateljici - piše Anton. 

- Vidi, ovako je - rekla joj je te dodala: "'Dogovorili smo se da će me Židovi ostaviti na miru ako šutim. Pa sam šutjela. Jer sam imala obitelj, pa ne pričam o ovoj temi.’

- Kakvi Židovi? - upitala je Anton. Bio je to Menachem Russak,  lovac na naciste. Russak je bio šef specijalne izraelske jedinice zadužene za lov na nacističke ratne zločince, a bio je u São Paulu kada su ekshumirani Mengeleovi ostaci. Liselotte je tada implicirala da je bila prisiljena šutjeti zbog opasnosti za svoju djecu.

- Potražite nešto drugo što nije tako opasno za istraživanje. Jer ovaj slučaj je opasan, vjerujte mi - kazala je Liselotte, koja je tada bila u devedesetima, Anton. S druge strane, nitko ne preživi tri desetljeća nakon što ga progone Mossad, izraelska obavještajna služba i njemačka vlada, a da nema izuzetno dobre veze. Je li  Liselotte nešto skrivala?

Nakon šest godina istraživanja i pisanja njezine priče - razgovora s preživjelima Mengeleovih eksperimenata, proučavanja neobjavljenih dokumenata i vijesti iz tog doba - Anton je još uvijek zanimalo nešto što je Liselotte rekla: "da je u igri 'puno novca."

Mossad je sumnjao da je Mengele živ

Zatim je, kasno noću, dok je čitala opskurnu Mossadovu studiju koja je tek nedavno postala dostupna javnosti, 'zamalo pala s moje stolice: postojala je tajna Mossadova priča koja uključuje i samu Liselotte. Priča je bila povezana sa snažnim otporom Izraela da prihvati da je tijelo pokopano u Embu doista Mengeleovo', piše ona. ‘Menachem Russak, voditelj jedinice za lov na naciste, inzistirao je na tome da je sve bila samo prijevara i da je Liselotte izmislila priču o utapanju.

Naravno, DNK test posmrtnih ostataka bi sve riješio. Međutim, u to vrijeme još nije bio dostupan. Tako je u srpnju 1985. godine šef Mossada Nahum Admoni odlučio da se glavni svjedoci Mengeleova života u Brazilu podvrgnu poligrafskom testiranju. Liselotte je odbila pristupiti testu.

- Prošle su gotovo četiri godine prije nego što se predomislila. Ali Izraelcima je nametnula visoku cijenu: 100.000 dolara. Nakon dugih pregovora uz posredovanje njezina odvjetnika, dogovorili su se za 45.000 dolara. Kad ju je ponovno odlučila pronaći već je bila umrla

- I tako, osim ako se ne pojave novi tajni dokumenti, njezino znanje o slučaju Mengele na kraju je pokopano s njom - piše Anton.