Makedonija je bure baruta. Pitanje je kad će eksplodirati puno snažnije nego što se to događalo do sada. 

Nemiri u Skoplju prije dva tjedna kad su protuvladini prosvjednici upali u ured makedonskog predsjednika Đorđa Ivanova, iznosili namještaj i dokumente te ih palili na središnjem gradskom trgu, samo su vrh ledene sante problema s kojima se zadnjih godina suočava ta zemlja o koju bi se Makedonija, kakvu je poznajemo, mogla razbiti poput Titanica. I definitivno potonuti.

Prethodno su jajima i bocama zasipali prozore predsjednikova ureda i palili njegove fotografije. Policija ih je rastjerala suzavcem i pendrecima. To je trajalo nekoliko dana i pitanje je vremena kad će se ponoviti.

Povod za najnoviji obračun na ulicama glavnog makedonskog grada bila je odluka Ivanova o pomilovanju 56 dužnosnika (uglavnom iz vladinih krugova, ali i iz oporbe) upletenih u aferu prisluškivanja čak oko 20 tisuća osoba iz politike, medija i javnog života. 

To je razbjesnilo oporbene socijaldemokrate i njihova vođu Zorana Zaeva, koji je pozvao svoje pristaše da iziđu na ulice kako bi Ivanova, koji je izabran prije dvije godine uz potporu konzervativne VMRO-DPMNE, prisilili da promijeni tu odluku. 

Kako je to odbio učiniti, poslije su tražili njegovu ostavku. U priču su se odmah uključili i vanjski igrači. 

SAD je osudio Ivanovljenu odluku poručivši kako bi ona mogla zaštititi “korumpirane političare”. I Velika Britanija je njegova pomilovanja ocijenila kao “stvar za značajnu zabrinutost” pozvavši Ivanova da “pronađe način kako bi izmijenio tu odluku”. 

Potom se oglasio i ruski predsjednik Vladimir Putin ustvrdivši kako je to što se događa u Skoplju za njega zapravo “ukrajinski scenarij”, neredi kojima je cilj, kako je rekao, rušenje vlade. 

Tako su se Washington i Moskva u slučaju male Makedonije našli na suprotnim stranama.

Zapad podržava istragu o masovnom prisluškivanju koje je provodila vlada Nikole Gruevskog, kojem očito više ne vjeruje te bi ga rado zamijenili oporbenim socijaldemokratima, dok Rusija inzistira na održanju postojeće vlade jer im odgovara “stabilna Makedonija”. 

Sraz tih dviju opcija dogodit će se na parlamentarnim izborima za nešto više od mjesec dana, 5. lipnja, ako se uopće do tada stvore uvjeti za njihovo mirno održavanje. 

Prethodno su, naime, trebali biti u travnju, ali su odgođeni zbog migrantske krize. U isčekivanju tog događanja Makedonijom krstare aktivisti jedne, odnosno druge opcije i pokušavaju pridobiti što više pristaša na svoju stranu.

Čak se za tu prigodu komponiraju i pjesme. Tako je glavni hit na tamošnjim radio postajama i društvenim mrežama već nekoliko mjeseci pjesma posvećena ruskom predsjedniku s nazivom: 

“Zaplakala Makedonija za Putina”. 

U njezinu prvom dijelu pjevač Aleksandar Džeparovski stihovima poziva čelnika iz Kremlja da dođe i spasi tu zemlju od “Europske unije, NATO-a i SAD-a”, a drugom Putin uzvraća kako će to i učiniti “čim završi posao u Siriji i Turskoj”. 

Zanimljivo je kako su ti novi stihovi dodani na glazbu pjesme “Zaplakalo je Marijovo”, koja govori o vremenu Ilindenskog ustanka, za Makedonce herojskog razdoblja njihove povijesti.

Ta pjesma govori o razoračaranju Makedonaca prema Zapadu. Grčka im već godinama blokira pristup NATO-u i Europskoj uniji tražeći kao uvjet za svoju suglasnost da najprije promijene ime. 

Iz Atene im sugeriraju da bi se trebali zvati Sjeverna ili Vardarska Makedonija jer na sjeveru Grčke postoji pokrajina Makedonija. 

Sjedinjene Američke Države u toj zemlji doživljavaju kao zaštitnike Albanaca, ne samo na Kosovu, nego i u Makedoniji.

Washington je svojedobno, kako tumače, prisilio vladu u Skoplju na potpisivanje sporazuma s albanskom manjinom, kojim im je defacto priznat enitet unutar te države. 

Europska unija, uz to, po mišljenju Makedonaca, ništa ne čini kako bi izmijenila stavove Grčke da se ukine postojeća blokada. Štoviše, u svim ključnim pitanjima Bruxelles na kraju stane iza postupaka Atene.

S tim u vezi ne iznenađuje što je premijer Guevski (koji vlada od 2006.), osim stalnog govorenja kako su im glavni prioriteti EU i NATO, odlučio potražiti saveznike i na drugoj strani. 

U više se navrata sastao s Putinom, odbio je uvesti sankcije protiv Rusije kad je to Zapad od Skoplja zatražio zbog ukrajinske krize, a iskazao je spremnost i za uključenje u alternativni ruski plinovod nakon propasti Južnog toka.

Posljedica takvog njegova stava je bila da se u ruskim medijima počelo pojavljivati sve više tekstova o Makedoniji, a čak je i tamošnji ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov svaki problem s kojim bi se suočila vlada Nikole Gruevskog ocjenjivao kao “pokušaj destabilizacije orkestriran sa Zapada”.

Tako je bilo i prošle godine prilikom izbijanja afere o prisluškivanju. Nakon takvih očitovanja iz Moskve, Makedoniju su čak i u njemačkim medijima (Deutsche Welle) počeli nazivati “novim pijunom na tabli Kremlja”.

Dakako s upitnikom. Posljedica toga je da na političkim skupovima Gruevskog samo on govori o EU i NATO-u kao cilju makedonske politike, dok već u prvim redovima stoje desetine njegovih pristaša s majicama na kojima je lik Putina, dok u rukama drže ruske zastave. 

Taj folklor, koji odražava raspoloženje znatnog dijela makedonskog biračkog tijela (jer dužnosnici VMRO-a su ipak češće na vlasti od socijaldemokrata) zabrinuo je Zapad koji očito više ne računa na Gruevskog. 

Proglasili su ga autoritarnim vođom koji ne mari za demokratska pravila, a kao glavni dokaz za to je afera o prisluškivanju. Istini za volju, činjenica da je njegova vlada stavila pod nadzor čak dvadesetak tisuća osoba u toj zemlji je skandalozna. 

Prisluškivali su sve, ne samo oporbu i medije, nego i članove vlastite stranke. Čak su pod prismotrom bili i njegov šef kabineta te šefica policije. Čini se da samo premijer Gruevski i čelnik obavještajne službe nisu bili prisluškivani.

Svaki razgovor je potom prepisan. I onda se dogodilo da su i te snimke i transkripti tih razgovora završili kod oporbenog vođe Zaeva. 

On je rekao da ih je dobio “od nekog iznutra”. Iz vlade su ustvrdili kako mu ih je dostavila “jedna zapadna obavještajna služba” s ciljem “destabilizacije zemlje”.

Zaev je potom medijima koji su ih htjeli nudio te snimke. Mjesecima su se objavljivale. Iz njih je razvidno kako su prisluškivani i poslovni ljudi, svećenici, novinari...

Njihov sadržaj potvrdio je sumnje na najgrublje zlouporabe vlasti, kontrolu medija i sudova, montiranje političkih i sudskih procesa, uplitanje u izborne rezultate te financijske makinacije. Dakako, među tim snimkama bilo je i puno bezvrijednog materijala. 

Tako je, primjerice, u razgovoru čelnih ljudi policije i financija bilo i mnogo ogovaranja vlastitih stranačkih kolega. 

Ali sukus cijele afere je u tome da ima i previše kompromitirajućih snimki koje potvrđuju zastrašujuće, pa i paranoidne dimenzije tog prisluškivanja. Čak se na temelju njih može govoriti i o kriminalnom načinu vladanja premijera Gruevskog.

To je unutar politički kontekst prošlotjednih nemira u Skoplju. Pomilovanje osumnjičenih za tu aferu oporba shvaća kao legaliziranje tog kriminala. 

I kao izbijanje iz njihovih ruku jednog od glavnih argumenata protiv sadašnje vlasti. Policija je s druge strane optužila Zaeva da “kuje urotu s jednom stranom obavještajnom službom” s ciljem rušenja vlade. Zapad ne misli ostati samo na kritikama. 

Iz Bruxellesa su poručili kako će, ako Ivanov ne promijeni odluku o pomilovanju, poduzeti “agresivne korake” prema svim vodećim dužnosnicima makedonske vlasti. 

To znači da bi im se moglo zabraniti putovanja u zemlje tzv. schengenske zone, obustaviti potporu u procesu euroatlantskih integracija te povlačenje financijske pomoći koju Skoplje dobiva za borbu protiv migrantske krize. 

To bi zapravo značilo izolaciju cijelog sadašnjeg makedonskog državnog vrha.

Teško to ijedna vlast danas dugo može izdržati bez velikih posljedica po zemlju. Stoga se s velikim nestrpljenjem čeka ishod skorih parlamentarnih izbora početkom lipnja. 

Pritom, Makedonija nije samo politički rascijepljena iznutra. Postoji stalna napetost između središnjih vlasti i albanske manjine. Dobre odnose također nemaju ni s novostvorenom državom - Kosovom.

S tog područja su prošle godine u Kumanovo upali naoružani teroristi kojima je cilj bio pokrenuti nemire. U svakoj karti o tzv. velikoj Albaniji nalazi se i zapadni dio Makedonije. 

I Bugarska ima rezerve kad je riječ o priznanju i uvažavanju Makedonaca kao posebne nacije. Jedan dio bugarskih političara smatra ih dijelom svojeg nacionalnog korpusa. 

Ni Srbija tu nije bez svojih interesa, barem prema sjevernom području te zemlje. Dakle, Makedonci ne vode borbu samo s Grčkom, dobar dio njezinih susjeda vjerojatno ima i pričuvne velikodržavne planove u kojima nema te zemlje.

Možda baš zbog toga, političari proistekli iz VMRODPMNE otišli su daleko u povijest kako bi utvrdili svoj nacionalni identitet.

Tako je premijer Gruevski u cijelom Skoplju sagradio slavoluke i spomenike u čast Aleksandra Velikog i njegova oca Filipa, antičkih vladara koje Grci smatraju svojima. 

Istodobno, Makedonija je među zemljama s najvećom stopom nezaposlenosti i najnižim plaćama na jugoistoku Europe.