Prema projekcijama Ujedinjenih naroda, ukupna će ljudska populacija planeta Zemlje do 2050. godine narasti za oko dvije milijarde, a najveći dio tog porasta broja stanovnika odnosit će se na samo jedan kontinent - na Afriku. U većini zemalja svijeta, uključujući azijske i latinoameričke zemlje Trećeg svijeta, koje su tijekom 20. stoljeća prolazile kroz populacijsku eksploziju, rast broja stanovnika snažno se usporava i uskoro će se stabilizirati, no na afričkom kontinentu, osobito u subsaharskoj Africi, populacijski tsunami tek se pokrenuo. Već 2050. godine u Africi će živjeti svaki četvrti stanovnik svijeta, a do 2100. godine - premda će samo rijetki čitatelji Expressa to i doživjeti - na Crnom kontinentu živjet će zapanjujućih 40 posto stanovnika Zemlje. Bez ikakve sumnje, Afrika je “kontinent budućnosti”. A ipak, razvijeni Zapad, uključujući tu i Hrvatsku, o njoj ne zna gotovo ništa.

Vrlo je slabo poznata i jedna od temeljnih afričkih “životnih filozofija”, drevna mudrost raširena među brojnim narodima subsaharske Afrike prema kojoj su svi ljudi na svijetu povezani u jedinstveno čovječanstvo, a pojedinac samo kroz zajednicu s drugima može postojati kao autentično ljudsko biće. Odnosno, “ja sam jer mi jesmo”. Poznata kao “ubuntu” - prema inačici na južnoafričkom jeziku zulu - ta afrička etička doktrina prakticira se, s više ili manje entuzijazma, na golemom području od Timbuktua na sjeveru do Cape Towna na jugu, od Dakara na zapadu do Mogadišua na istoku kontinenta. U Nigeriji je poznata kao “iwa”, u Gvineji kao “maaya”, u Keniji kao “umundu”, u Botswani kao “botho”: sve te jezične varijante ugrubo bi se mogle prevesti kao “čovječnost”. Šira svjetska javnost za ubuntu je prvi put čula tijekom procesa dekolonijalizacije afričkog kontinenta pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a taj je koncept, kao politički program, doživio vrhunac u politici Nelsona Mandele tijekom mirne tranzicije vlasti u Južnoafričkoj Republici nakon rušenja apartheida početkom devedesetih. Pristanak bjelačke manjine na mirnu predaju vlasti crnačkoj većini uvelike se pripisuje pomirljivu Mandelinu pristupu inspiriranom ubuntuom, što je utjelovljeno i u posljednjoj rečenici prijelaznog južnoafričkog ustava iz 1993. godine: “Potrebno nam je međusobno razumijevanje, a ne osveta, potrebna nam je obnova, a ne odmazda, potreban nam je ubuntu”. Smatra se da je ključni ideolog politike ubuntua u Južnoafričkoj Republici bio anglikanski nadbiskup, mirovni aktivist i nobelovac Desmond Tutu. Danas 90-godišnjak, Tutu se posljednjih desetak godina rijetko pojavljivao u javnosti, no njegovu je misiju promicanja mudrosti ubuntua odlučila nastaviti njegova unuka Nompumelelo Mungi Ngomane, koja je u siječnju 2020. objavila svjetsku uspješnicu “Ubuntu za svaki dan”. Knjiga se nedavno pojavila i na hrvatskom u prijevodu Radhe Rojc Belčec i izdanju VBZ-a, a tim smo povodom porazgovarali s autoricom.

Pokroviteljica Zaklade Tutu u Velikoj Britaniji, Mungi Ngomane je i sama izgradila respektabilnu karijeru kao aktivistica, javna govornica i rukovoditeljica u nizu uglednih međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava, osobito prava žena i djevojčica. Kao američka državljanka živjela je u raznim dijelovima svijeta - najdulje u Sjedinjenim Američkim Državama - a posvuda je nastojala djelovati u skladu s filozofijom ubuntua. Unuku Desmonda Tutua pitamo što za nju znači ubuntu? Kad se prvi put u životu susrela s tom filozofijom? “Za mene, ubuntu znači živjeti život hrabrosti, suosjećanja i povezanosti temeljen na prepoznavanju digniteta i vrijednosti inherentnih svim ljudskim bićima, počevši od nas samih. To su temelji mojega odgoja, ali mislim da sam toga postala svjesna tek nakon što smo se vratili u Sjedinjene Američke Države, kad sam imala sedam godina. Tad sam počela uviđati da u nekim stvarima, primjerice, u odnosu prema starijima, prilično odskačem od norme”.

Na njezin je odgoj ponajviše utjecao upravo Desmond Tutu. “On je čovjek koji je bio uzor mnogima, koji je imao snage za nenasilnu borbu za pravdu i koji je imao snage oprostiti onima koji su njemu i njegovoj obitelji nanijeli zlo. Čovjek koji je bio u stanju vidjeti da pružanje ruke pomirenja donosi rezultate. Meni je svojim primjerom pokazao da još ima toliko toga što trebam naučiti, kao i to da nisam ni izdaleka toliko jaka kao on”, govori Nompumelelo Mungi Ngomane koja, kako kaže, sa slavnim djedom ima odnos kakav imaju “bilo koji ‘obični’ djed i njegova unuka”. Je li ubuntu ideja, filozofija, religija, teologija, koncept za samopomoć? “Ubuntu je sve to! Objašnjavam ljudima da je ubuntu na neki način što god treba biti - na njima je da odluče. Ja, primjerice, nisam religiozna pa je meni vrlo koristan kao neka vrsta osobnog vodiča, temeljnog principa, ali nekome tko je vjernik možda će biti korisniji kao filozofija koja nadopunjuje vjeru. Smisao ubuntua nije proskribirati, tako da ga ne volim trpati u kutije”, kaže Ngomane.

Zanima nas koliko je u svakodnevnom životu građana Južnoafričke Republike prisutan ubuntu. Je li južnoafričko društvo - odnosno općenito afrička društva - povezanije, nesebičnije, suosjećajnije? “Definitivno jest! Mislim da uzrečicu ‘potrebno je čitavo selo da bi se odgojilo jedno dijete’ možete u cijelosti shvatiti tek kad dođete na afrički kontinent - ili se barem meni tako čini na temelju onoga što sam vidjela u Južnoj Africi. Čini mi se da su na Zapadu ljudi zarobljeni i suzdržani, nemaju osjećaj da mogu tražiti pomoć od ljudi - naprotiv, osjećaju se samo kao teret. Mislim da u Južnoafričkoj Republici ljudi shvaćaju da sami doista ne možemo daleko stići, a i toliko je bolje nešto ostvariti i onda to podijeliti s bliskim ljudima. Lijepo je vidjeti u kolikoj se mjeri moja obitelj i prijatelji oslanjaju jedni na druge kad god su im potrebni pomoć i oslonac”, odgovara.

Od ukidanja apartheida i demokratske tranzicije u Južnoafričkoj Republici, u čemu je presudnu ulogu - uz Nelsona Mandelu i posljednjeg bijelog predsjednika zemlje Frederika Willema de Klerka - imao i nadbiskup Tutu, prošla su gotovo tri desetljeća. Pitamo Mungi Ngomane u kojoj mjeri nasljeđe apartheida oblikuje današnju Južnu Afriku? “Oblikuje je u svakom pogledu, jer nešto poput apartheida naprosto ne može ne imati posljedice s kojima će se suočavati još brojna pokoljenja. Zlu treba vremena da se razvije i potrebno je puno vremena da se zlo iskorijeni. Treba reći da nije mala stvar to što su crni i obojeni Južnoafrikanci pristali oprostiti svojim bijelim sugrađanima i onima koji su imali koristi od apartheida. No iako je došlo do oslobođenja u političkom smislu, ono ekonomsko još se nije dogodilo i to je nešto što Južna Afrika tek treba ostvariti.” Da bi ubuntu funkcionirao na razini društva, morala bi ga prihvatiti većina članove neke zajednice. Zapadnjački liberalizam i individualizam nastali su upravo kao bijeg od “terora” društva. Kako surađivati s nekim tko ne želi surađivati s vama? Kako pronaći pravu ravnotežu između individualnih prava i društvene kohezije? “Moram vam iskreno reći da ne znam imam li spreman odgovor na to pitanje. Kad su ljudi u pitanju, nije moguće govoriti u apsolutnim vrijednostima, tako da, naravno da postoje oni kojima se ideja ubuntua ne sviđa, ali i to je u redu - to više govori o njima nego o meni”, govori Ngomane i dodaje: “Budući da znam da bi bilo strašno pogrešno zanemarivati svoje bližnje, ja to naprosto ni ne činim, ali nitko ne može druge natjerati da rade isto što i oni rade. Svatko to mora shvatiti sam za sebe - to je nešto što naprosto morate sami željeti. Naravno, to ne znači da se ja bavim svakim pojedincem - na kraju krajeva, nisam ni ja nužno uvijek pogodan glasnik za poruku koju prenosi ubuntu. Dijelim ubuntu s onima koji žele slušati, a oni su možda baš pravi ljudi koji će ga prenositi dalje i dijeliti s drugima, do kojih ja možda nikad ne bih doprla”. Koncept ubuntua možda je ipak dopro do nekih ljudi koji imaju moć nešto promijeniti u društvu. Zanima nas postoji li danas neki svjetski politički ili gospodarski čelnik za kojega bi se moglo reći da utjelovljuje filozofiju ubuntua? Postoji li neki svjetski lider kojemu se Ngomane divi? “Hmmm, to je teško pitanje, ali vjerojatno bih rekla Jacinda Ardern na Novom Zelandu. Ona u svoj posao unosi empatiju i suosjećanje, što mislim da se drugi previše boje učiniti. Za to su u današnjem svijetu potrebni stvarna snaga i hrabrost.”

Budući da se u današnjem svijetu sve mjeri novcem, u kojoj je mjeri ideja ubuntua spojiva s kompetitivnošću suvremenog kapitalizma koji prevladava u gotovo svim zemljama svijeta, pa i u Južnoj Africi? Kako uskladiti ubuntu i želju za bogaćenjem koja pokreće suvremeni globalni gospodarski stroj - nisu li ubuntu i materijalni kapitalizam međusobno isključivi? “Ne, oni se međusobno ne isključuju. Ubuntu ne traži od vas da naštetite sebi u nastojanju da pomognete drugima, morate brinuti za sebe. Drugima nećete biti ni od kakve koristi ako patite. U knjizi citiram Nelsona Mandelu, koji to jednostavno objašnjava: ‘Ubuntu ne znači da se ljudi ne bi trebali baviti sobom’. Briga za sebe i vlastitu obitelj ne diskvalificira vas u pravilnoj primjeni ubuntua.” Ubuntu naglašava povezanost među ljudima. Tijekom pandemije korona virusa veći dio svijeta bio je, ili još jest, u lockdownu: ljudi su diljem svijeta bili izolirani od društva, što je situacija bez presedana u modernoj povijesti. Kako je Južna Afrika, odnosno južnoafričko društvo preživjelo pandemiju? Kako je ona doživjela izolaciju od šire zajednice - je li joj pomogao ubuntu? “Istina je da su ljudi oko mene baš tad počeli čitati više o ubuntuu. Naprosto, morali smo postati kreativniji kako bismo zadržali povezanost s ljudima do kojih nam je stalo. Južnoafrička Republika je trenutačno u još jednom lockdownu jer je treći val prilično snažan i, kao što možete pretpostaviti, ljudima je jako teško. Nadam se da ljudi u SAD-u i Velikoj Britaniji, koji imaju pristup cjepivima, uviđaju koliki su srećkovići jer Južna Afrika, kao i veći dio svijeta, nema na raspolaganju dovoljno cjepiva kao što ga ima Zapad.” Druga domovina Mungi Ngomane, Sjedinjene Američke Države, proživjela je turbulentne četiri godine tijekom vladavine bivšeg predsjednika Donalda Trumpa koji je, kako se čini, zastupao vrijednosti potpuno suprotne vrijednostima ubuntua. Premda se nikad nije izjasnio o drevnoj afričkoj mudrosti, gotovo smo sigurni da je zadnja stvar na koju bi Trump pomislio bila: “Ja sam jer mi jesmo” ili “Ako na sebe gledate samo iz vlastite perspektive i uvijek na prvo mjesto stavljate sebe, nećete uspjeti postići unutarnji mir i osjećaj zadovoljstva”. Kako ona vidi novu administraciju predsjednika Joea Bidena nakon kaotičnog mandata bivšeg predsjednika? “Posljednjih sedam mjeseci živim u inozemstvu, ali kao Amerikanka rekla bih da je svaki predsjednik bolji od Donalda Trumpa. Teško mi je sjetiti se jedne jedine stvari iz njegova mandata koja bi se mogla na bilo koji način protumačiti kao iole temeljena na vrijednostima ubuntua.” Za kraj, pitamo Ngomane koja bi bila glavna ideja ubuntua za svijet nakon pandemije? “Zapamtite da vas se nešto ne mora izravno ticati da bi vam bilo važno. Jer u trenutku kad vas se počne izravno ticati, možda je već prekasno!”