Bivši ruski milijarder i oligarh Mihail Hodorkovski, danas najpoznatiji ruski disident, najpoznatiji je opozicionar u Rusiji. Prema agenciji za istraživanje javnog mnijenja Centar Levada, za njega zna čak 45 posto Rusa, iako je u egzilu već dvije godine i unatoč tome što je u zatvoru prethodno proveo još 10. 

Ako se uzme u obzir da isto istraživanje navodi i to da isti postotak Rusa smatra da je Vladimir Putin ispravno učinio kad ga je pustio na slobodu, unatoč tome što je Putinova administracija za njim nedavno iznova izdala nalog za uhićenjem, dolazi se do zaključka da je Hodorkovski najpopularniji političar u Rusiji nakon Putina, pa čak i do toga da ga podržava i pristojan postotak Putinu sklonih glasača u Rusiji.

Još u svojim 20-im godinama, Hodorkovski je svoje poduzetničke temelje udario već za vrijeme Gorbačovljeve Glasnosti i Perestrojke u zadnjim godinama SSSR-a u 1980-ima. U 1990-ima je samo nastavio, te je tijekom privatizacije uspio objediniti sva sibirska naftna polja u jednu kompaniju, u planetarno poznati Yukos. 

A to je onda značilo da Hodorkovskom više apsolutno ništa nije stajalo na putu da do svoje 40. godine života, dakle 2003., skupi imetak od 15 milijardi dolara, čime se popeo na 16. mjesto Forbesove liste milijardera. 

Te godine su Forbesovi analitičari čak spominjali da bi ruski oligarh vrlo brzo mogao postati i najbogatiji čovjek na svijetu. Nisu računali, međutim, da bi mogla gadno pući ljubav između njega i ruskog predsjednika u usponu Vladimira Putina.

Hodorkovski je uhićen 2003. uz optužbe zbog gospodarskog kriminala i izbjegavanja plaćanja poreza. On i danas tvrdi da je optužnica izmišljena kako bi ga se kaznilo za financiranje političke oporbe Putinu. 

U svakom slučaju stoji da je malo prije uhićenja Hodorkovski javno na televiziji progovorio o milijunskim podmićivanjima državnih službenika, što je bio televizijski sudar dvojice najmoćnijih ljudi u zemlji, kao i to da su se za njegovo oslobađanje godinama zauzimale neke od najistaknutijih osoba ruskog kulturnog života i demokratski aktivisti još iz sovjetskih vremena, poput Ljudmile Ulicke koja je nedavno za Express govorila upravo o tome.

Na slobodu su ga trebali pustiti 2012. Međutim, 2010. osudili su ga na još 12 godina zbog novih optužbi za gospodarski kriminal. Naposljetku ga je Putin pomilovao dekretom te su ga iz zatvora pustili krajem 2013. Prema nekima, oslobodili su ga kako Zimske olimpijske igre u Sočiju ne bi prošle u sjeni Putinove opterećenosti sa slučajem Hodorkovski. 

Prema drugima, Putin i Hodorkovski sklopili su džentlmenski sporazum da će Hodorkovski po puštanju na slobodu odmah napustiti Rusiju, da se više neće petljati u politiku, te da neće pokušati domoći se vlasništva nad naftnim poljima koja je posjedovao u njegovo doba u Yukosu.

Krajem prošle godine rusko tužiteljstvo ponovno je zatražilo uhićenje Hodorkovskog u odsutnosti, ovaj put zbog ubojstva iz 1998. Vladimira Petuhova, gradonačelnika sibirskog grada Neftejuganska, u čijoj se blizini nalaze naftni izvori, te njegovog tjelohranitelja Vjačeslava Kokoškina. Hodorkovski je, dakle, od prosinca formalno u bijegu jer živi u zapadnoj Europi.

Rezultati Centra Levada o njegovoj popularnosti zato su i zanimljiviji. Ispada da ga praktično svaki drugi građanin Rusije smatra pozitivnom figurom, unatoč očitom sukobu s Putinom koji još od izbora uživa neprikosnovenu popularnost od oko 65 posto. A to onda znači i da Hodorkovskog podržava čak i dio Putinovih birača, najmanje tih nekih 10-ak posto.

Posebnu težinu rezultatima istraživanja daje i to što je riječ o agenciji koja svoje korijene vuče još iz 1980-ih, što se na nju redovito pozivaju, među ostalima, i Kommersant, Vedomosti, te Novaya Gazeta, redom vrlo utjecajni mediji u Rusiji. Rezultatima ispitivanja trebalo bi, dakle, vjerovati. 

A to onda znači da je jedini koji Putina može dovesti do političkog kraja upravo Hodorkovski. Ne zapadne sile koje su na primjeru Ukrajine i Sirije pokazale da Putinu ne mogu doskočiti niti diplomatski niti politički niti mogu naći odgovor na njegovu vojnu težinu, da čak ne uspijevaju dokazati niti to da su u stanju slomiti ekonomsku neovisnost Rusije u multipolarnom svijetu.

Hodorkovski je, međutim, sasvim drugačija priča, samo što bi se on za ulazak u rusku politiku prvo morao vratiti u Rusiju, što ne može zbog tjeralice povodom istrage za ubojstva iz 1998. kao i zbog džentlmenskog dogovora s Putinom koji je prethodio njegovom pomilovanju. 

No, nedavno je Hodorkovski izjavio da njemu nije problem čekati ni sljedećih 10 godina ako treba. Hodorkovski će  tada imati 63, Putin 72 godine i obojica će još uvijek biti u najboljim godinama za eventualni sukob.