Na današnji dan. 6. veljače 1912., rodila se Eva Braun - žena koja je gotovo cijeli život provela čekajući. Čekala je njegov pogled, njegov dolazak, njegovu poruku. Čekala je da je prizna, da je pokaže svijetu, da je nazove svojom. Na kraju je to i dočekala - ali samo na 36 sati.

Eva Braun bila je najpoznatija ljubavnica u povijesti, ali i jedna od najusamljenijih žena ikad. Voljela je psihopata koji je volio samo sebe, moć i kontrolu. Zbog njega je dvaput pucala u vlastiti život. Zbog njega je pristala biti tajna. Zbog njega je umrla.

Kad je u rujnu 1929. u minhenski fotografski studio ušao Adolf Hitler, Eva Braun imala je 17 i pol godina. Radila je kao asistentica, bila je vitka, mlada, vedra. Stajala je na ljestvama i slagala kutije kad je primijetila da joj nepoznati muškarac promatra noge. Bio joj je čudan - smiješni brkovi, svijetli baloner, šešir u ruci. Ali pogled nije bio nimalo smiješan. Taj muškarac bio je u usponu, gladan moći i obožavanja. I odmah ju je zapamtio.

Povjesničarka Angela Lambert, autorica knjige "Izgubljeni život Eve Braun", tvrdi da je Hitler već tada u njoj vidio “idealnu projekciju žene kakvu želi - mladu, tihu, bez ambicija”.

Eva je odrasla u "pristojnoj" obitelji. Otac učitelj, majka domaćica, katolički odgoj, bez ekscesa. Bila je tipična djevojka srednje klase: filmovi, ples, moda, sport. Kad su roditelji procijenili da je previše zainteresirana za dečke, poslali su je u samostan. Ondje se gušila. Bila je inteligentna, ali je odbijala disciplinu. U izvještajima su je opisali kao ambicioznu, ali nezainteresiranu za pravila. Samostan je potvrdio samo jedno: Eva je tada još bila djevica.

Dva mjeseca nakon izlaska - upoznala je Hitlera. Hitler je imao 40 godina i već je bio duboko u političkom usponu. Žene su ga obožavale, ali on je birao pažljivo. Nije želio jaku, samosvjesnu partnericu. Trebala mu je žena koja neće postavljati pitanja. Povjesničarka Gitta Sereny opisala je Hitlera kao čovjeka "magnetske privlačnosti", izrazito šarmantnog u privatnom okruženju. Bio je uredan, mirisan, elokventan, volio je žensko društvo, komplimente i pažnju. Eva mu je sve to dala i ništa tražila zauzvrat.

Trudnoća nije dolazila u obzir

Njihov odnos godinama nije bio seksualan. Izlasci, kazalište, ručkovi, darovi. On ju je testirao. Ona se nadala. Kad su napokon započeli intimni odnos, Eva je činila sve kako ne bi zatrudnjela. Na najvišoj polici ormara držala je irigator - spravu za ispiranje rodnice toplom vodom i octom nakon seksa. Bila je to primitivna i nepouzdana kontracepcija, ali Eva je znala jedno: Hitler ne želi dijete.

Povjesničarka Heike B. Goertemaker navodi da je Hitler inzistirao na tome da ostane "nedodirljivi samotnjak", muškarac koji žrtvuje privatnu sreću za Njemačku. Dijete bi uništilo taj mit. Eva je pristala.

Hitler je često nestajao. Obećavao pa se nije pojavljivao. Nije se ispričavao. Eva je patila u tišini. U studenom 1932. pucala si je u vrat. Namjerno. Ne da umre nego da ga natjera da dođe. Došao je. Prekinuo je kampanju, pojavio se s cvijećem, bio nježan. Ali tek nakon drugog pokušaja samoubojstva, tabletama za spavanje 1935., odlučio je da se "mora pobrinuti za nju".

Kupio joj je kuću. Dao joj luksuz. I zlatni kavez. Eva je imala sve: skupe haljine, francuske parfeme, kozmetiku, kućnu pomoćnicu. Ali novac nije dobivala od njega nego preko Martina Bormanna, čovjeka kojeg je mrzila. Bormann je kontrolirao njezin život. Plaćao račune, isplaćivao novac, podsjećao je da je ovisna. Kad je htjela novu haljinu ili manikuru, morala je moliti njega. Bila je ponižena.

U nacističkim krugovima Evu su prezirali. Smatrali su je neinteligentnom, lakom, nedostojnom. Žene su je mrzile, muškarci omalovažavali. Zvali su je "EB" ili "krava". Samo rijetki, poput Alberta Speera, vidjeli su u njoj nešto drugo: odanu, brižnu, toplu ženu.

"Bila je prava žena za muškarca", rekao je Speer. "Jednostavna, ali iskrena".

Smrt u bunkeru

Eva nikad nije bila priznata. Njezino ime nije postojalo. Bila je skrivena, nevidljiva, bez identiteta. To ju je razaralo. Plesala je strastveno, osobito tango. U plesu je izlazila njezina potisnuta senzualnost. Hitler se tome rugao. Ipak, ostala je.

U bunkeru, dok se Berlin rušio, Eva je odbila otići. Ostala je s njim. Vjenčali su se 29. travnja 1945. Bila je nervozna, ali sretna. Prvi put i posljednji bila je "Frau Hitler", što je oduvijek htjela.

Dan kasnije oprostila se sa svima. Rekla je: "Pozdravi mi Bavarsku". Popila je cijanid.