Medyan Dairieh, reporter VICE-a,  proveo je tri tjedna u lipnju 2014. godine sam u Islamskoj državi, pri čemu je imao otvoren pristup samoprozvanom kalifatu. Evo kako, godinu dana poslije, opisuje što je ondje naučio:

"Dvojica naoružanih muškaraca su se začudili kad su me ugledali jer niti jedan novinar prije nije kročio ovdje. Nakon nekoliko dana čekanja i jednog bezuspješnog pokušaja, napokon sam se domogao prve točke provjere za ulazak na teritorij poznat pod nazivom Islamska Država Iraka i Sirije.

Do trenutka kad sam odlazio, malo više od dva tjedna poslije, vladar ovih krajeva, Abu Bakr al-Baghdadi okrunio je sebe titulom koja mu je donijela novi vjerski i politički autoritet - kalifom. Tzv. kalifat proglašen je u vrijeme dok sam bio tamo, 29. lipnja, te je od tog trenutka teritorij prozvan Islamskom državom. 

Dok sam čekao da signal prijeđe granicu, ISIS je zauzeo Mosul, drugi irački grad po veličini. Dotad se na ovu grupu gledalo kao na pobunjenike  nalik mnogim drugima u Siriji. Ali njihov upad u Irak i proglašenje 'kalifata' predstavio je grupu kao opasnost, ne samo prema Iraku i Siriji nego i širem Bliskom istoku. Ali tko su oni? Odakle su došli i u što vjeruju? Želio sam i planirao to otkriti.

Susret s Abu Jindalom al-Iraqijem

Prošlo je skoro 10 godina otkad sam upoznao Abu Jindala al-Iraqija tijekom druge bitke u Fallujahu - šest tjedana krvavih urbanih sukoba krajem 2004. godine, koje su uključivale Al Qaedu, američke marince i njihove iračke i britanske saveznike.

Al-Iraqi je bio zapovjednik improvizirane topničke brigade koja se borila protiv Amerikanaca ali nije još bila povezana s Al Qaedom. Bio je bivši pukovnik u Republikanskoj gardi Saddama Husseina, koja je raspuštena 2003. godine tijekom američke invazije Iraka. U to doba on je bio obrijan i nije pretjerano razmišljao o vjeri.

No preko noći, tisuće muškaraca nalik al-Iraqiju ostali su bez prihoda i statusa. Mnogi od njih odlučili su se okrenuti njihovim vojnim vježbama i oružju i pridružili su se pokretu otpora.

Kad sam ga ponovno sreo, unutar granica u lipnju 2014. godine, imao je gustu, dugu bradu i u svakom pogledu je prema izgledu odavao odanog islamista. U desetljeću od našeg prvog susreta, njegova milicija se spojila s Islamskom državom u Iraku, Al Qaedinim lokalnim ogrankom, koji se dalje razvijao sve dok nije postao ISIS. On je danas viši zapovjednik u Islamskoj državi.

Rođenje Islamske države

Snaga Islamske države sastoji se od tri grupacije: Islamske države u Iraku (koja se oformila oko bivši iračkih vojnika), elemenata Al Qaede iz afganistanske škole i snaga iz Čečenije i Kavkaza, kojima rukovodi Abu Omar al-Shishani.

Tijekom ranijeg posjeta Siriji, 2013. godine, susreo sam se s Al-Shishanijem koji je bio jako zauzet i dekoncentriran dok je pokušavao postići dogovor između ISIS-a i Nusre. 

Abu Bakr al-Baghdadi, tadašnji vođa Islamske države Iraka, poslao je jednog od svojih najpouzdanijih poručnika - Abu Mohammeda al-Jolanija u Sirijiu 2011. kako bi prosvjedovao protiv širenja Asadovog režima. Njegov je zadatak bio da kreira Nusra Frontu, sirijski odvojak Al Qaede.

Al-Jolani i al-Baghdadi poslije su se posvađali po pitanju smjera u kojem bi Nusra Fronta trebala ići. Al-Baghdadi je želio da Nusra bude produžetak Islamske države u Iraku, te da padne pod njegovo vodstvo, dok je Al-Jolani želio da se usredotoče na borbu protiv režima, s manje radikalnim skupinama i da osvoje srca i misli drugih. Navodno su dvojica muškaraca pregovarala u Alepu.

Al-Jolani je osvojio podršku za vodstvo Al Qaedom, za koje se smatra da je na granici između Afganistana i Pakistana. Čuo sam da je Islamska država pokušala poslati libijskog člana da razgovara s Al Qaedinim vodstvom u Afganistanu. Muškarac je imao problema s dolaskom tamo, no shvatio sam da su veze Islamske države s vodstvom Al Qaede vrlo slabe.

Kad je došlo do razdvajanja, strani borci, uključujući al-Shishanijeve Čečene i iskusnu skupinu Libijaca koji su se borili kao al-Battar bataljun, svesrdno su prisegli da će biti saveznici Islamske države. Kasnije, kad sam išao u Libiju, upoznao sam članove al-Battar bataljuna koji su se vratili kako bi se borili ondje.

Vjerujem da mudžahedini, kako se naziva strane borce, nisu došli u Siriji kako bi pružili otpor Asadu. Došli su jer su se smatrali vojnicima islama i vjerovali su da je njihova vjerska sudbina da grade kalifat.

Nusra je surađivala s drugim pobunjeničkim skupinama, te je sudjelovala u zajedničkim dobrotvornim organizacijama, ali i bitkama rame uz rame. ISIS je je pak radio isključivo kroz svoju organizaciju.

22. veljače 2014. godine ISIS je ubio šeika Abu Khaleda al-Surija, vođu Ahrar al-Shama, salafističke milicije povezane s Nusrom. Nusra Fronta tad je objavila rat ISIS-u.

No u širem području Bliskog istoka, Islamska država je ta koja je pokupila veliku potporu, uključujuće pridošle vojnike iz Egipta, Jemena i Libije, da ne spominjemo sve druge krajeve svijeta.

Odlazak u Al-Raku

Stigao sam u Al-Raku, glavni grad Islamske države, ubrzo nakon što sam prešao granicu. Upravo je bila u tijeku vojna parada, za koju sam saznao da je tempirana tako da se podudara s mojim dolaskom.

Prije rata ovaj grad je bio liberalan, s velikim udjelom kršćanske populacije. Ljudi bi navečer izlazili, pušili i pili. No sad nije bilo glazbe na ulicama, a čak su i slike bile pokrivene. Potpuno se promijenio. 

U Al-Raki je živjelo 80 različitih nacionalnosti, a djeca mlađa od 15 godina imala su satove vjeronauka. Nakon 16. rođendana, išli su na trening u vojne kampove, te su se poslije toga mogli priključiti vojsci. 

Tijekom mojeg boravka u Al-Raki, cijelo vrijeme me pratila novinska ekipa. Iako se Islamsku državu stalno hvali zbog njihove kvalitetne video produkcije, u biti jako malo ljudi među njima zna što radi. Nekoliko ih je bilo koji su radili na televiziji, no drugi su bili stranci sa svojim nepovezanim znanjem.

Od onoga što sam vidio, imali su osnovnu opremu i internet je bio jako spor. Ali oni su radili duge sate, spavali po tri do pet sati na noć, te su imali sedmodnevni radni tjedan.

Shvatio sam da im je podrška koju dobivaju izvana, pogotovo iz Libije, jako važna kako bi objavljivali materijale online. Jedan od članova novinarske ekipe mi je rekao da im već nekoliko mjeseci u radu pomaže i mlada djevojka iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Uz to, oni koriste osnovnu propagandu, kao što je objavljivanje tekstova online, distribucija CD-ova s filmovima i vožnja kamiona s kojih se razglasom upućuju propagandne poruke al-Baghdadija i Abu Mohammeda al-Adnanija, službenog glasnogovornika Islamske države.

Iako prvotno Islamska država nije bila otvorena prema medijskom praćenju od strane stranaca, njezini članovi počeli su opažati veliko zanimanje svijeta, pa su odlučili osnovati nekoliko medijskih odjela, uključujući i najistaknutiji Al-Furqan. A otvorili su i medijski ured u svakoj provinciji svoje 'države', s tim da je svaki odjel povezan s uredom lokalnog propovjednika", prenosi Business Insider.