Svi su oni užasavajući fanatici, u jednom trenutku pomisliš da su drogirani ili poremećeni. Ali, njihova je želja za ubijanjem neljudska, a strah im se u očima pojavi samo kad spomeneš žene. I to naoružane žene... 

Džihadisti koji su na području Iraka i Sirije uspostavili svoj kalifat, golemo i krvavo područje terora i zlostavljanja, možda se doista najviše boje ratnica iz postrojbi kurdskih Pešmergi. Jedna od njih je, naime, za Wall Street Journal ovih dana izjavila: “Ti zločinci vjeruju da neće ići u raj ako ih ubije žena. Zato žele izbjeći borbu s nama”. 

Njezine riječi je, doduše, poslije demantirao Shiraz Maher, znanstvenik s Londonskog kraljevskog koledža, jedan od najboljih poznavatelja radikalnih islamističkih pokreta, poručivši: “Ne brinu njih žene. Oni svi vjeruju da će biti u raju ako poginu u borbi”. 

Ekstremistička vojna formacija ISIL (Islamska država u Iraku i Levantu), koja je promijenila ime u Islamska država (IS), nakon munjevita osvajanja četvrtine iračkog teritorija i trećine Sirije danas kontrolira kompaktno područje veće od Jordana. 

Doduše, to je prilično nenastanjena pustinjska regija, ali još nije posve jasno tko je organizirao i pokrenuo tu silovitu i brutalnu snagu? Osim nevjerojatnih zavjereničkih teorija, koje govore o tome da iza ISIL-a stoje američke ili izraelske obavještajne službe, najozbiljnije su indicije koje upućuju na vezu ISIL-a s katarskim vlastima, odnosno sa šeicima koji ih plaćaju i naoružavaju radi osnivanja goleme islamske države. 

Bivši irački premijer Nuri al-Maliki još je u ožujku optužio Saudijsku Arabiju i Katar da namjerno destabiliziraju situaciju u Iraku i podržavaju ekstremističke grupe.

“Oni (Saudijska Arabija i Katar) napadaju Irak, preko Sirije i direktno, i objavili su rat Iraku. Te dvije zemlje više od drugih odgovorne su za međuvjersku, sigurnosnu i terorističku krizu u Iraku”, rekao je Maliki. 

Al-Maliki (šiitski musliman) morao je odstupiti sa svoje dužnosti, a njegove riječi pokazale su se točnima. ISIL-ovci su u međuvremenu ostvarili šokantne rezultate: prvi put su promijenjene granice dviju zemalja, Sirije i Iraka, zasnovane na tajnom sporazumu dvojice diplomata, Engleza Sykesa i Francuza Picota, na početku proteklog stoljeća. 

ISIL-ovci su buldožerima sravnili granične prijelaze, a sve koje su ondje zatekli brutalno su pogubili. Pripadnici ISIL-a na terenu koriste takozvanu doktrinu tekfira. Proglašavaju nevjernicima sve koji odbijaju prihvatiti njihovu interpretaciju islama, a po njoj je dopušteno lišiti života svakog onog tko nije musliman. 

No ne štede ni muslimane šiite, a osobito su bili okrutni prema štovateljima islamskog misticizma, odnosno sufizma. Zvuči posve nevjerojatno, ali Islamska država mogla bi postati geopolitička realnost. 

Brojni muslimanski intelektualci upozoravaju danas da je upravo taj krajnje ekstreman projekt najveća prijetnja islamu i muslimanima u novijoj povijesti, a poražavajuća je i ravnodušnost kojom se prema napredovanju ISIL-ovaca odnosi Washington. 

Amerika, naime, ni jednog trenutka nije jasno objavila da je cilj ograničenih zračnih udara potpuno slamanje ISIL-a...

Zašto bi Bijela kuća podržavala nešto poput Islamske države? Glavni i najjasniji cilj koji bi ISIL-ovci mogli ostvariti za račun Amerike jest slabljenje strateškog utjecaja Irana u Iraku i Siriji te zaštita interesa američkih saveznika: Saudijske Arabije i Izraela. 

Za obje ove zemlje najveću opasnost predstavlja Iran, a dijelom i političke snage bliske Muslimanskoj braći. Sporna je u čitavoj priči i uloga Turske. Ankara je također imala ulogu u rastu i napredovanju ekstremista iz ISIL-a, jer su se na početku ti radikali najviše borili protiv Kurda, a najmanje protiv Asadovih snaga u Damasku. 

Ankara se nadala da će tako zaustaviti kurdsku autonomiju u Siriji i dugo im je trebalo da shvate kako bi ISIL mogao postati puno veća prijetnja Turskoj od kurdske države. 

Premda se često ponavljalo kako je Al-Kaida distancirana od ISIL-a (iako je nejasno što je danas uopće Al-Kaida, tko njome upravlja i je li ikad bila kompaktna teroristička organizacija), ISIL ostvaruje upravo ciljeve koje zacrtao Osama bin Laden. 

Prije deset godina je njemački novinar Yassin Musharbash, sjajan poznavatelj islamističkih pokreta i terorističkih strategija, u Spiegelu objavio tekst “Al- Kaidina agenda za 2020.”.

Osama bin Laden, isticao je Musharbash, često je govorio o kalifatu kao političkom i religijskom okviru neke buduće države nikle iz njegova terora, kao islamsko carstvo na njegovom vrhuncu. 

No, Bin Laden nikad nije ponudio nikakvu konkretnu strategiju. Njegove riječi shvaćene su samo kao daleka težnja, ali ne i ostvarivi cilj. Zato je aktualni vođa ISILa Abu Bakr al-Bagdadi počeo stvarati državu koja bi trebala biti odskočna daska za daljnu, globalnu ekspanziju.

Optimisti se nadaju da nova Islamska država počiva na slabim temeljima. Kažu da se prebrzo proširila, pa će isto tako brzo i nestati, potrošiti ograničene resurse. 

Činjenica jest da je ISIL, dijelom, nastao na sunitskoj pobuni protiv osvetoljubivih Šiita u Iraku. Dio američkih analitičara sklonih Obaminoj administraciji smiruje strah riječima kako će ISIL-ovo grozno nasilje izazvati bunt kod lokalnog stanovništva, a njihove ekstremne ambicije potaknut će regionalnu i međunarodnu reakciju. 

No, dokumentarac što ga je nedavno snimio novinar Vice Newsa Medyan Dairieh, sjajni britanski filmaš i ludo hrabri reporter palestinskog porijekla, provevši tri tjedna s ISIL-ovcima u Iraku i Siriju, otkriva nove dimenzije ovog pokreta, očito posve neshvatljive ograničenim zapadnjačkim geostratezima. 

Tako u jednoj epizodi devetogodišnji dječak objašnjava da će uskoro krenuti u logor, gdje će učiti puciti iz kalašnjikova. Potom će ići u rat protiv Rusa i Amerikanaca. Njegov otac, Abdula iz Belgije, jedan od propovjednika ISIL, pita ga želi li biti džihadista ili martir, mučenik koji će se raznijeti bombom. 

Džihadist, odgovara dječak sa osmijehom od uha do uha. A u svakom drugom kadru ovog fascinatnog i novinarskog djela, vide se stotine ljudi sa strahom u očima, ali i tisuće djece koja s radošću gledaju zlokobne crne zastave Islamske države... 

Za razumijevanje islamističkog pokreta koji želi uspostaviti golemu državu valja poznavati i njihove najžešće neprijatelje, kurdske postrojbe Pešmerge. 

Do nedavno su Kurdi u Turskoj, Siriji i Iraku često bili na sukobljenim stranama, među njima su se desetljećima vodile borbe različitih političkih opcija.

Sada se Kurdima u Iraku otvorila prilika da imaju svoju državu (u tome ih je podržavao još prije desetak godina bivši veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith), a sada ih u tome podržava- Izrael! 

Ta je činjenica, pak, glavni motiv teoretičarima zavjera koji pokušavaju dokazati da je Islamska država zapravo izraelsko-američka tvorevina te da je baš SAD i Izrael trenutačno koriste za slabljenje svih snaga koje bi mogle biti stvarna prijetnja ciljevima Washingtona i Tel Aviva. 

Izrael, tvrde isti teoretičari zavjera, teror u Iraku i Siriji koristi kako bi imao opravdanje za najžešće napade na Pojas Gaze. Zavjereničke teorije sada se razilaze samo u jednome: je li se Islamska država otela kontroli svojih tajnih kreatora, ili je oni mogu eliminirati kad god to požele? 

Pešmerge (u prijevodu to znači dobrovoljci) su najvažnije u aktualnim obračunima s radikalnim ISIL-ovcima. Pešmerge su gerilske ratove vodile još 1961. (protiv vlade u Bagdadu), a ponovno su oživljene kad je krenula američka invazija na Irak 2003. i kad su upravo Kurdi podržali tu invaziju. 

Osnovani su još 20-ih godina prošlog stoljeća. Kada je Osmansko carstvo počelo propadati, pokušale su nametnuti kontrolu nad kurdskim područjima u Iraku i Iranu. 

No, Kurde desetljećima dijele razne ideologije i politike. Spaja ih samo ideja o osnivanju nezavisne kurdske države, no čak i u srazu s neprijateljem poput ISIL-a, ta ideja ih ne može do kraja ujediniti. 

Dugogodišnji sukobi Kurda i iračke vlade prekinuti su 1970., kada je Sadam dao Kurdima prvu autonomiju u sjevernim pokrajnima, no opet se okreću protiv Bagdada osamdesetih, kada su Pešmerge pomagale Iran tokom rata s Irakom. 

Broj boraca Pešmerga kreće se od 150.000 do 300.000. Novim ustavom Kurdistana Pešmergama su dopuštene akcije i na drugim dijelovima iračkog teritorija, dok iračkim vojnicima nije dopušteno djelovati na području Kurdistana osim uz dozvolu Kurdistanske vlade.