Potpredsjednik SDP-a i zastupnik Peđa Grbin oštro progovara o stanju u stranci kako bi kolege potaknuo na razmišljanje, ali i o tome zašto ne bi bila dobra velika koalicija, pa ni koalicija SDP-a i Živog zida.

Kazali ste da je velika koalicija HDZ-SDP gora od Živog zida na vlasti. Zašto to mislite?

Gledam nas i HDZ, nakon nešto godina u politici znam, koje su naše boljke. Ta koalicija ne bi bila u stanju donijeti ni jednu odluku, a o svjetonazorskim razlikama da ne govorimo. O svemu bismo se svađali, vrlo vjerojatno bilo bi i podmetanja. Ne vidim što bi dobro iz toga moglo izaći za Hrvatsku.

Potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina kaže da je nakon izbora stranka spremna razgovarati sa svima, pa i Živim zidom. Je li opcija da SDP sklapa savez sa Živim zidom?

Sad kad konačno vidim sve što Živi zid nudi, niti to nije opcija. Bojim se da je u situaciji kakvu imamo, dođe li do prijevremenih izbora, izgledan talijanski scenarij, a to je nemogućnost formiranja bilo kakve funkcionirajuće vlasti.

Što je onda rješenje?

Svi ozbiljni politički akteri trebaju se zbrojiti, raditi i ponuditi rješenja. Prvi to moraju napraviti oni koji imaju najveću odgovornost, a to je Vlada, koja u godinu i pol nije napravila ništa. Drugi po redu odgovornosti je SDP, kao najveća oporbena stranka, koji umjesto da radi svoj posao i nudi rješenja i ukazuje na loš rad Vlade, provodi vrijeme u unutarnjim svađama i podjelama. Posljedica toga je rast Živog zida i sličnih stranaka, koje popularnost dižu isključivo kritiziranjem i ukazivanjem na stvari koje ne valjaju. Poruka je jasna, mislim da u zemlji svi znamo što ne valja, vrijeme je da počnemo govoriti o tome kako to popraviti.

Ima li SDP dijelom odgovornost za nezadovoljstvo građana?

Javnost vam zamjera jer ste imali priliku, a niste riješili, primjerice, problem ovršenih i blokiranih. Apsolutno. Tvrditi da nemamo odgovornosti znači živjeti u nekom balonu. Obnašali smo vlast i snosimo odgovornost za loše što se događalo, ali to ne znači već da smo morali napraviti više.

Gdje ste mogli više, a niste?

Pitanje blokiranih je svakako dio problema gdje nismo napravili dovoljno. Naravno da je bilo dobrih poteza, kao ukidanje javnih ovršitelja, odličnih poteza kao što je rješavanje problema kamata na kredite ili švicaraca. Bilo je i mjera, koje iako dobro zamišljene, nisu donijele onakve rezultate koje smo očekivali, primjerice otpis duga. Trebali smo napraviti više po pitanju uređenja ovršnog sustava. Nismo trebali otkrivati toplu vodu, dovoljno je bilo uzeti slovenski model.

Rejting SDP-a pada. Gdje je linija pada, koja je SDP-ovcima crvena crta ispod koje se ne može ići, da bi u SDP-u došlo do promjena?

Za mene je crvena crta davno prijeđena. Već godinu dana ukazujem na probleme u radu SDP-a i na činjenicu da za ovakvom Vladom, koja ne radi svoj posao, zaostajemo 10-ak posto. Što se tiče ostalih kolega, mislim da će svatko od njih morati sebi postaviti pitanje je li ovo što radimo dobro ili ne.

Vrlo mali broj dužnosnika SDP-a je vodstvu stranke i šefu spreman reći što ne valja u politici koji vodi. Je li se među SDP-ovce uvukla apatija?

Kad kažete da se uvukla apatija, u pravu ste. No to nije jedini razlog. Tu je i konformizam, čuvanje pozicija. Umjesto da nam pad rejtinga bude signal da se pokrenemo, većini mojih kolega to je očito signal da se uvuku u ljušturu i paze da ne tresu previše. Vjerojatno gledaju, ako previše kritiziraju da im je šansa doći na liste bitno manja. Takvim načinom rada, bojim se, stranka je osuđena na propast. Pojavio se sad problem vezan za izbore zagrebačke organizacije SDP-a. Sumnja se da je jedan od kandidata, favorit šefa SDP-a, imao pristup stranačkoj bazi te selektivno slao uplatnice za članarine, koje su preduvjet za izlazak na izbore. Takve sumnje su došle do svih članova vodstva stranke, koji su željeli slušati. No kad na Predsjedništvu dođemo do otvaranja teških tema, sjednica završi. To nije jedini problem. Primjerice, u Maksimiru već pola godine ne mogu se formirati stranačka tijela. Na posljednjem Glavnom odboru donijeli smo skandaloznu odluku, na prijedlog kolege Bauka, koja će dijelu kandidata onemogućiti kandidiranje. Ta odluka je prije svega bila usmjerena na njegova oponenta za vodstvo Splitsko-dalmatinskog SDP-a Ranka Ostojića. Dok se s jedne strane u državi odvijaju ozbiljni politički procesi, koji prijete narušiti demokratski poredak, utjelovljeni u Živom zidu, HDZ-i i referendumskim inicijativama koje idu za smanjivanjem ljudskih prava, ograničavanjem prava žena, podmetanjem nogu borbi protiv nasilja nad ženama, smanjivanjem manjinskih prava itd., mi se u SDP-u međusobno koljemo i boli nas briga za ono što se odvija izvan stranačkog prostora. Ponovit ću, nastavimo li tako, osuđeni smo na propast i više neće biti pitanje hoće li nas Živi zid prestići nego koliko će dugo trebati da dođemo do praga od pet posto koji predstavlja granicu za ulazak u Sabor.

Ponovno oštro progovarate o politici koju prvodi Davor Bernardić. Strahujete li da bi se mogao s vama obračunati na isti način kao što je to učinio s Mirandom Mrsićem?

Iskreno, svejedno mi je. Ako se moja kritika prepozna kao osobni napad i tako se bude s njom djelovalo, to će biti samo potvrda svega što govorim, a to je da se mi u SDP-u nismo u stanju baviti ozbiljnim stvarima bitnim za građane nego samo stvarima koje su bitne za pojedince u stranci. Moja pozicija u SDP-u je nebitna. Ako trebam otići da bi se stranka promijenila, to mogu napraviti u bilo kojem trenutku uz uvjet da će to značiti prestanak svađa i početak rada, zbog kojih su nam građani godinama davali povjerenje i svoj glas.

Ima li šanse da prođe referendumska inicijativa za ukidanjem Istanbulske konvencije i promjenu izbornog zakona kojim se traži veći broj preferencijalnih glasova za birače?

Nastavak na sljedećoj stranici...

Preferencijalno glasovanje je najmanji problem. Ako će tri preferencijalna glasa promijeniti Hrvatsku, povećati BDP, smanjiti iseljavanje, odmah ću za to dignuti ruku, bez obzira što smatram da će to voditi u daljnju estradizaciju politike. Ove inicijative ne idu za promjenom načina glasovanja već žele povećati utjecaja glasova iz dijaspore i smanjiti manjinska prava. I to treba jasno reći i protiv toga se boriti. Prva inicijativa koji ću pokrenuti i na kojoj već duže vrijeme radim je promjena Ustava, a druga tema o kojoj treba govoriti je i promjena izbornog zakonodavstva.

Koje su okosnice promjena koje ćete ponuditi?

Okosnica promjene Ustava je vrlo jednostavna, a to je uređivanje načina odlučivanja na referendumu. Promjena Ustava prvi je korak, nakon kojeg treba promijeniti ustavni Zakon o Ustavnom sudu, koji će redefinirati ulogu Ustavnog suda prilikom ocijene dopuštenosti referendumskog pitanja. Nakon toga treba nam novi Zakon o referendumu i financiranju referendumske promidžbe. Izuzetno je bitno da građani znaju, ne samo tko stoji iza referendumskih inicijativa nego i tko ih plaća. Promjenama izbornog zakonodavstva prvenstveno je potrebno riješiti pitanje nejednakosti izbornih jedinica.

Mislite li da će vladajući, prvenstveno HDZ, imati sluha za to?

Sumnjam. Čini mi se da je njihov modus operandi zabijanje glave u pijesak pred stvarima koje se odvijaju oko njih i da im je bitnije osigurati još par godina na vlasti, kako bi mogli svoju ekipu uhljebiti na dobro plaćena i sigurna mjesta u državi.

Je li SDP spreman za prijevremene izbore i je li politika napadanja oporbenih kolega od Davora Bernardića put koji vodi prema velikoj koaliciji?

Jesmo li spremni, odgovor je: Ne, nismo. U trenutku dok se međusobno glođemo ne vidim kako bi bili u stanju odraditi ozbiljnu i kvalitetnu kampanju u kojoj bismo građanima predočili ozbiljne ideje i rješenja za probleme, koji postoje. Dugoročno, mislim da ipak još nije prijeđena ona zadnja crta gdje bi to bilo nepovratno. Zato sam oštar, želim potaknuti kolege na razmišljanje. Strategija napadanja koalicijskih partnera, kao što sam više puta govorio, nije dobra. Žao mi je što se oštrica našega komuniciranja usmjerila primjerice na Glas i Pametno umjesto da smo tu energiju uložili u kritiku vlasti i nuđenje rješenja za probleme.

Vlada, rekli ste, ne radi ništa. No čini se da se bude. Predstavili su svoja rješenja za blokirane. Udruga Blokirani nezadovoljna je Vladinim, ali i vašim rješenjima.

Predsjednica te udruge, koliko je meni poznato, blokirana je zbog poreznog duga i kaznenog djela prevare. Naša rješenja sigurno neće biti usmjerena prema onima koji su činili kaznena djela i zbog toga dospjeli u dugove nego su usmjerena prema građanima koji su u dugovima zbog ekonomske krize i ne podmiruju obveze ne zato što ne žele nego jer ne mogu. Neću se previše obazirati na to što Udruga blokiranih i njihova čelnica govore. Kad je riječ o Vladi, upravo blokirani su primjer njihovog nerada. Kad smo se mi u SDP-u konačno zbrojili i ponudili rješenje, to je bio poticaj i motiv Vladi da ponudi kakvo-takvo rješenje. Rješenje koje su ponudili ima mana, ali je ipak iskorak da se konačno nešto napravi.

SDP predlaže i da minimalna plaća iznosi 4000 kuna. Branko Hrg (HDS) iz vladajuće većine proziva da bi bilo dobro da ste podržali njihov prijedlog, koji su lani uputili u proceduru?

SDP je 2016. tražio povećanje minimalne plaće i pritisnuli smo vladajuće koji su, ne u okvirima kojima smo tražili, ali ipak povećali minimalnu plaću. Imali smo to i krajem 2017. opet na pritisak SDP-a. Što se tiče Branka Hrga, on je dio vladajuće većine koja u ovom trenutku ima 77 zastupnika. Ako on doista želi da se minimalna plaća poveća na 4000 kuna, on naprosto treba otići kod predsjednika Vlade i reći mu da će on i njegov klub uskratiti potporu Vladi ako ne prihvati prijedlog. Ako to napravi, imat ćemo minimalnu plaću od 4000 kuna u roku od tjedan dana. No Hrg to očito ne želi napraviti.

Nakon rješenja za blokirane, najavu dodatnih poreznih rasterećenja, projekata za Split i druge gradove, mislite li da se Andrej Plenković sprema za izbore?

Ponaša kao netko tko razmišlja o izborima. Hoće li do njih doći na to pitanje ne znam odgovor. Vrlo vjerojatno ga ne zna ni on sam, ali to ga ne sprečava da vuče predizborne poteze, zlu ne trebalo.

Ustavni sud je proglasio je “lex Agrokor” ustavnim. Komentar na argumente za ovakvu odluke?

Nisam očekivao da će Ustavni sud ukinut zakon u cijelosti, ali sam se nadao da će se barem ukinuti posebno sporne dijelove kao što je nedostatak sudskog nadzora nad procesom izvanredne uprave. Nisu to učinili, išli su lakšim putem, potvrdili zakon, a postupak ide dalje. Bez obzira što se na odluku Ustavnog suda čekalo godinu dana, iako se radi o prevažnom pitanju za državu, odluka je nedorađena, rekao bih čak zbrzana, a posebno mi je žao što u potpunosti nedostaje odgovor na pitanje je li zakon usklađen s pravom EU.

Što vam govori da su bila izdvojena mišljenja troje sudaca?

Govori da je barem do dijela sudaca došla snaga argumenata, ali isto tako i da su gotova ona vremena, kao kad je sudom predsjedala gđa. Omejec, kad se prema vani gajila slika da su u sudu o svemu jedinstveni. Nisu i ne trebaju biti, a kad nisu, kao u ovom slučaju, za pravnu i demokratsku kulturu dobro je da svoj stav obrazloženo predstave javnosti.