Predsjednik HDZ-a Andrej Plenković ponaša se kao da je u kampanji za izbore 2015. Kao da HDZ nema nikakve veze sa sunovratom Hrvatske politike u proteklih osam mjesci, kao da rujanski izbori nisu prijevremeni izbori izazvani upravo veličanstvenom glupošću i amaterizmom saborske većine i vlade HDZ-a i Mosta.

Tako je na jednom prošlotjednom skupu, ponavljajući tradicionalnu HDZ-ovu predizbornu laž kako im je Slavonija prioritet, Plenković govorio sljedeće:

"Imate mogućnost da birate one koji su imali četiri godine mogućnost da naprave određeni pomak u Hrvatskoj. "

Tradicionalna HDZ-ova predizborna tlapnja

"Htjeli su gospodarski rast, nakon četiri godine ostvarili su pad. Htjeli su dizanje kreditnog rejtinga on se spustio. Htjeli su manja porezna opterećenja, povećali su porez. Htjeli su bolji gospodarski položaj naših ljudi, broj blokiranih povećao se za preko 100.000 u njihovom mandatu. Htjeli su dati akcent na politiku za mlade, iselilo se 100.000 ljudi iz Hrvatske. Možete njih birati. Nisam siguran da je to dobro i mudro. Isti program, isti ljudi, i ista zaostala retorika koja dijeli hrvatsko društvo, koja ne želi jedinstvo hrvatskog naroda."

 Predsjednik HDZ-a govori kao da se ništa nije događalo od prosinca 2015. do danas, ili kao da je svo to vrijeme na vlasti bio SDP, ni riječi o osmomjesečnoj agoniji u režiji HDZ-a i Mosta.

Nadalje, Plenković govori kao da je HDZ od Hrvatske napravio prosperitetnu zemlju, pa su je onda SDP i ostali upropastili, kao da nije bilo financijskih i kojekakvih drugih afera vezanih uz tu stranku, posebno u vrijeme Sanadera i Karamarka. Također, on svjesno manipulira brojkama blokiranih i iseljenih Hrvata za što isključivo optužuje SDP. Rječju, Plenković govori kao Karamarko. Nema tu mnogo razlike.

Doduše, njegov vokalubar je drukčiji, njegov način je umiveniji, mirniji, ali je suština ista. I on fanatično vjeruje u bezgrešnost HDZ-a, pogreške naziva ekscesima i pripisuje ih pojedincima u stranci (Sanaderova hobotnica za njega je puki eksces), a krivca za loše stanje u Hrvatskoj vidi samo u drugim strankama. Politika računa na kratko pamćenje, zaboravljivost birača je njezino najjače oružje, ali ovdje kao da se od birača očekuje mnogo više – da budu glupi. Računica, što se HDZ-a tiče, očito drži vodu.

Nakon sumanute politike HDZ-a otkako je stranku preuzeo Karamarko, politike lišene ikakva sadržaja osim nakaradnog patriotizma, što je kulminiralo drž, nedaj koalicijom s Mostom, u normalnim okolnostima bio bi senzacionalan uspjeh dobiti i jedan glas izvan torbe u kojoj se nalaze glasovi najodanijih članova te glasovi interesno povezanih pojedinaca i skupina.

Promijeniti HDZ u samo dva mjeseca? Sasvim nemoguće

Međutim, u Hrvatskoj su okolnosti sve samo ne normalne. U hrvatskim okolnostima HDZ dobija pedeset i kusur mandata bez obzira kako vladali i kakvu sve bijedu prouzročili hrvatskim građanima. U istim tim okolnostima Plenković je u nedjelju navečer na predizbornm skupu u Slavonskom Brodu mrtav, hladan izvalio kako je njegova stranka protekla dva mjeseca mijenjala sebe, a sada je vrijeme da donesu promjene u Hrvatskoj. Zanimljivo. Promijeniti HDZ u svega dva mjeseca?! Kao da je to skupina kvartovske djece koja broji desetak klinaca, čiji je vođa nešto zeznuo i sad će to novi vođa začas popraviti.

HDZ je golema struktura koja se kvarila desetljećema, i najmanje će toliko vremena trebati ambicioznom, čestitom, odlučnom predsjedniku da promijeni stvar. Pitanje je želi li to i može li to Plenković.

Njegov dosadašnji način kao predsjednika HDZ-a podsjeća na način alkoholičara koji možda i želi riješiti problem, ali tako da ne promijeni svoje ponašanje, da nastavi piti. Da Plenković doista želi mijenjati stranku, tada u stranci i na listama ne bi bilo mjesta za ustašofila Hasanbegovića i sličnu ekipu koja je u HDZ-u procvala za vrijeme Karamarka, a koja je Hrvatskoj nanijela poprilične štete i dovela je na zao glas u inozemstvu.

Da ne spominjem temeljit remont koji bi obuhvatio sve stranačke organizacije, od najmanje do najveće. Samo takav remont ima smisla i samo on bi rezultirao kvalitetnom promjenom. Ovako je promijenjena samo govoreća glava i nekoliko najbližih suradnika, tijelo sa svim navikama, bolestima i manama ostalo je isto. Naravno da Plenković zna da se u dva mjeseca ne može promijeniti ništa važno. On samo govori ono što birači žele čuti, dakle narodski rečeno – laže.

Od prekomjernog konzumiranja istine nijedan političar u Hrvatskoj nije se razbolio, neće ni Plenković. Niti je itko u Hrvatskoj dobio izbore govoreći istinu. Plenkovićeva mantra kojom se vadi iz svih neugodnih situacija jest da on za stranku odgovara od dana kad je došao na njezino čelo. Ne bi, dakle, kao njezin predsjednik nosio na plećima ništa loše što je ta stranka učinila i prouzročila prethodnih godina. Rado će se, doduše, okititi nekim njezinim dobrim stranama (trenutno se ne mogu sjetiti nijedne), no ne bi trošio vrijeme na stare afere i neuspjehe stranke. Ali zato vrlo rado govori o starim aferama i neuspjesima drugih. Vjerodostojno? Ne bi se reklo.