Najprodavaniji New York Timesov spisatelj Frank Schaeffer optužio je u Huffington Postu republikance da podržavajući ljude poput Donalda Trumpa ili Teda Cruza kao predsjedničke kandidate, zapravo podržavaju klasične fašiste u SAD-u. 

Već to bilo bi sasvim dovoljno za vrlo ozbiljan udarac ionako redikuliziranoj republikanskoj kampanji na predsjedničkim predizborima. Ali, ako se zna da je Frank Schaeffer u mladosti bio vjerski fanatik, ikona političke i vjerske desnice, stvari postaju još ozbiljnije.

A napisao im je da je Donald Trump proizvod gnjevnih američkih pripadnika donjeg i srednjeg sloja kod kojih je sustav sasvim podbacio u obrazovanju. Prozvao ih je praktično nepismenima i proizvodima bombardiranja emisija o celebrityjima, koje ne pokreću nikakve činjenice nego puko neznanje, mržnja, rasizam, ksenofobija i izolacionizam. 

Takvi su se, nastavio je, poistovjetili s nekim programatskim konzervativnim vrijednostima koje nisu ništa nego fašizam u svom najčišćem obliku. A onda je zakucao: 

"Ja to znam jer su mog oca i mene slijedili upravo takvi." To što im je servirao i Cruza kao onoga tko se u svom rasističkom napadu na Baracka Obamu nije libio ugroziti ni nacionalnu ekonomiju, kao i ono da su pripadnike novovjekih američkih konzervativnih pokreta napucala novcem, potkupila i napumpala lažima notorna braća Koch, više manje.

Schaeffer je odrastao kao sin prezbiterijanskog pastora Francisa, te su obojica u 1970-ima i 1980-ima slovili kao jedno od najsnažnijih na braniku najdesnijih republikanaca, kršćanskih fundamentalista i sličnih. Imali su mnoštvo sljedbenika, sve dok sredinom 1980-ih Frank sve to nije napustio, sudarivši se s vlastitom savješću, te su ga proglasili "princem izdajnika".

"Vidite, samo u mafiji, britanskoj kraljevskoj obitelji vjerskim američkim uglednicima imate situaciju da se na nepotističko napredovanje gleda kao na nešto normalno. A ja sam u tome bio dobar. I mrzio sam to dok sam istodobno licemjerno na tome zarađivao", napisao je čovjek koji se odjednom počeo izjašnjavati kao "ateist koji vjeruje u Boga".

Bilo je to samo nekoliko godina nakon što je sudjelovao u kampanji svog prijatelja Jacka Kempa za republikanske predizbore za američkog potpredsjednika. Kempa su, inače, mnogi vidjeli kao izglednog republikanskog nasljednika samog Ronalda Reagana. Frank je doista bio velika faca na izrazitoj američkoj desnici u Republikanskoj stranci. Samo što mu se u nekom trenutku sve to zgadilo.

A zgadilo mu se još i prije nego što su nastupile 1990-e u kojima su republikanci zauzeli još oštriji smjer od Kempovog koji se barem zalagao za projekte pomaganja manjinama, za stambeno zbrinjavanje i urbano uređivanje siromašnih zajednica. U pismu u Huffington Postu objasnio im je da je čak i njegov otac, koji nikada nije došao razumu kao on sam, Charlesa Kocha u 90-ima smatrao čudakom i opasnim ekstremistom. U krajnjoj liniji, kako drugačije nazivati one koji se politički oslanjaju na krugove spremne i na takve stvari kao što su bombaški napadi na klinike u kojima se provode abortusi?

Osim nepotizma, trenutak u kojem se Frank Schaefer suočio sa samim sobom bio je kad je shvatio da je bijeli rasistički i kršćanski fundamentalizam Republikansku stranku pretvorio u antiamerički pokret.

"Da mi nismo udarili temelje, danas ne bi bilo Tea partyja. Razlika između onoga onda i ovoga danas je u tome što smo mi bili vjerski fanatici koji su kucali na vrata normalnih političkih vođa. A danas su fanatici sami politički vođe", napisao je.