Rat je u studenome 1944. već krenuo prema svom završnom činu. Crvena armija prodirala je kroz Balkan, njemačke postrojbe povlačile su se prema sjeveru, a američki zrakoplovi gotovo svakodnevno nadlijetali jugoistočnu Europu tražeći kolone Wehrmachta koje su pokušavale izvući ljude i tehniku prema Austriji i Njemačkoj.

Na papiru, Amerikanci i Sovjeti bili su saveznici. Njihov zajednički neprijatelj bio je Hitler, a svega nekoliko mjeseci dijelilo ih je od konačnog sloma Trećeg Reicha. A onda se 7. studenoga 1944. iznad Niša dogodilo nešto što je pokazalo koliko rat može biti kaotičan, brz i smrtonosan čak i među onima koji se bore na istoj strani.

Američki lovci P-38 Lightning napali su sovjetsku vojnu kolonu uvjereni da pred sobom imaju Nijemce. Sovjetski lovci poletjeli su kako bi obranili svoje ljude. Nekoliko minuta poslije nebo iznad Niša pretvorilo se u bojno polje na kojem su se Amerikanci i Sovjeti međusobno rušili. Bio je to jedan od najbizarnijih incidenata Drugoga svjetskog rata - zračna bitka iznad Niša, danas poznata i kao Niški incident.

Američki piloti iz sastava 15. zračne armije toga su dana dobili zadatak kakav je u završnoj fazi rata na Balkanu bio gotovo rutinski. Njihovi P-38 Lightningi trebali su pronaći njemačke jedinice u povlačenju i napasti ih iz zraka. Lightning je bio veliki lovac s dva trupa, dva motora i prepoznatljivom središnjom gondolom bio je brz, snažno naoružan i sposoban djelovati duboko iznad neprijateljskog teritorija. Njegov dolazak iznad nezaštićene kolone vozila mogao je značiti potpunu katastrofu. Problem je bio u tome što su se američki piloti izgubili.

Zbog navigacijske pogreške našli su se iznad područja na kojem nisu očekivali sovjetske snage. Ispod njih se pojavila duga vojna kolona koja se kretala cestom u blizini Niša. Iz zraka je prizor izgledao upravo onako kako su očekivali da izgleda njemačko povlačenje: vozila, kamioni, vojnici i vojna oprema raspoređeni duž ceste. Amerikanci su zaključili da su pronašli Nijemce. Ali nisu. Kolona je pripadala 6. gardijskom streljačkom korpusu Crvene armije, jedinici koja je sudjelovala u oslobađanju tog dijela Jugoslavije i nastavila napredovanje nakon povlačenja njemačkih snaga. Nitko na cesti nije očekivao napad savezničkih zrakoplova. 

Prvi nalet izazvao je kaos. Američki lovci spustili su se prema koloni i otvorili vatru. Rafali su zasuli cestu, vozila i ljude, a napad je bio toliko iznenadan da sovjetskim vojnicima isprva vjerojatno nije bilo jasno tko ih uopće napada. Na vozilima i uniformama nalazile su se oznake Crvene armije, ali iz pilotske kabine pri velikoj brzini i usred napada takve detalje nije uvijek bilo moguće uočiti.

Za ljude na zemlji bilo je još apsurdnije: iznad njih nisu bili njemački Messerschmitti ili Focke-Wulfovi, nego američki Lightningi - zrakoplovi zemlje koja je bila njihov saveznik. Prema podacima koji se najčešće navode, poginuo je 31 do 34 sovjetska vojnika. Među njima se nalazio i jedan od najvažnijih ljudi u koloni, zapovjednik 6. gardijskog streljačkog korpusa, general-pukovnik Grigorij Kotov.

Za Sovjete više nije bilo vremena za raspravu o tome je li riječ o pogrešci. Trebalo je zaustaviti napad. S obližnjeg aerodroma kod Niša podignuti su sovjetski lovci Jak-3 i Jak-9. Njihovi piloti imali su vrlo jednostavan zadatak: otjerati zrakoplove koji masakriraju sovjetsku kolonu. Ali u zraku je nastala nova razina kaosa. Američki piloti vidjeli su lovce kako im velikom brzinom prilaze i počeli se braniti. Sovjetski piloti vidjeli su zrakoplove koji su upravo napali njihove suborce i otvorili vatru. Saveznici su počeli voditi pravi zračni dvoboj.

Nad gradom koji je samo kratko prije toga bio oslobođen od Nijemaca P-38 Lightningi i sovjetski Jakovi jurili su jedni za drugima, penjali se, obrušavali i pucali kao da se na nebu susreću dvije neprijateljske zračne sile. Nekoliko zrakoplova pogođeno je i srušeno. Sve se odvijalo nevjerojatnom brzinom. Piloti su imali sekunde da prepoznaju siluetu drugog zrakoplova, procijene prijetnju i odluče hoće li pucati. U takvoj situaciji činjenica da su na krilima protivničkih aviona bile savezničke oznake nije nužno odmah zaustavljala borbu.

Prema najpoznatijoj verziji događaja, konačno je jedan sovjetski pilot odlučio napraviti nešto izuzetno riskantno. Približio se vodećem američkom P-38 gotovo na udaljenost na kojoj su se piloti mogli jasno vidjeti. Umjesto da puca, počeo je mahati krilima svog zrakoplova i pokušavati privući pozornost američkog pilota. Pokazivao je prema velikim crvenim zvijezdama naslikanim na sovjetskom lovcu. Poruka je bila jednostavna: pogledaj koga napadaš.

Tek tada je među Amerikancima postalo jasno što se dogodilo. Zrakoplovi koje su napali nisu pripadali Luftwaffeu. Kolona koju su zasuli vatrom nije bila njemačka. Lovci koji su ih pokušavali srušiti nisu bili neprijatelji. Bili su to Sovjeti. Američki zapovjednik naredio je prekid vatre. P-38 su se izvukli iz okršaja i udaljili.

Niški incident bio je posebno osjetljiv zato što se dogodio u politički iznimno važnom trenutku. Sjedinjene Države i Sovjetski Savez tada su još trebali jedni druge. Njemačka nije bila poražena, rat u Europi trajao je još šest mjeseci, a golema Crvena armija i zapadni saveznici istodobno su stezali Treći Reich s istoka i zapada. Otvoreni sukob između američkih i sovjetskih snaga bio je posljednje što je saveznicima trebalo. Zato ni tragedija kod Niša nije postala velika ratna priča kojom bi se dvije strane javno međusobno optuživale. Incident je ostao u sjeni mnogo većih operacija koje su se tih mjeseci odvijale diljem Europe.

Ali povijesno je ostao fascinantan upravo zbog onoga što će se dogoditi samo nekoliko godina poslije.

Američki i sovjetski piloti koji su se 1944. slučajno našli u međusobnom zračnom dvoboju pripadali su državama koje će ubrzo postati najveći globalni suparnici. Nakon pobjede nad Hitlerom doći će Hladni rat, NATO i Varšavski pakt, nuklearno naoružavanje i desetljeća straha od trenutka u kojem bi američki i sovjetski zrakoplovi doista mogli otvoriti vatru jedni na druge.