Zagreb se te kobne nedjelje probudio u magli. Bio je 31. listopada 1954. godine, dan prije blagdana Svih Svetih. Zagrepčani su već masovno išli na groblja, prisjetiti se onih koji više nisu s njima. Nažalost, umjesto da ga provedu u miru, taj dan ostao je obilježen kao najveća tramvajska tragedija u povijesti glavnog grada.

Promet je, naravno, bio pojačan prema gradskim grobljima. Tramvaj broj 13 vozio je svoju redovitu liniju i u njemu je tog jutra oko 8.30 sati bilo 60-ak putnika. Kretao se prugom od Mirogoja prema Gupčevoj zvijezdi.

U jednom trenutku tramvaju su otkazale kočnice. Vozač tramvaja krenuo je s Mirogoja i spustio ručnu kočnicu za četiri od pet okretaja. Ulazeći u prvi zavoj na nizbrdici, shvatio je da tračnička kočnica ne radi i pokušao kočiti ručnom kočnicom uz sipanje pijeska. No, kola su već dobila brzinu u kojoj je kočenje ručnom u nizbrdici bilo uzaludno, pisao je 24sata.

Tramvaj je jurio sve većom brzinom, oko 80 na sat, što je bilo pet puta brže od dozvoljenog. Ispred Gupčeve zvijezde izletio je iz tračnica prema drugoj strani ceste, pao na bok i klizao 40 metara. Udario je u tri stabla i čelični stup, a putnici su ispadali van.

'Dočekali su me krv, razbijena stakla i leševi' 

Vijest o nesreći brzo se proširila metropolom, građani su panično nazivali bolnice i odlazili na Zavod za sudsku medicinu, dok su liječnici neumorno spašavali ozlijeđene udove i organe putnika.  Poginulo je 19, a ozlijeđeno 37 ljudi. Na mjesto mirogojske nesreće među prvima je stigao Ljubomir Gudelj. 

- Završio sam noćnu smjenu i malo odrijemao kad je stigao poziv. Bio sam među prvima na Zvijezdi. Dočekali su me krš, razbijena stakla i leševi posvuda. Čuli su se krici i jauci, nismo znali ni koliko je mrtvih ni ima li preživjelih - rekao je Gudelj svojedobno za 24sata i nastavio:

- Poslali su me na sudsku medicinu gdje su ljudi dolazili u strahu tražeći među stradalima svoje najmilije. Jednu ženu uspjeli smo identificirati po linijama kažiprsta desne ruke - prisjetio se Gudelj prije par godina. 

Istraga je bila opsežna, razgovaralo se s više od 30 svjedoka i utvrdilo da je za nesreću kriv vozač jer je neoprezno i nepropisno krenuo i nije pravovremeno kočio ručnom kočnicom. Također, pokazalo se i da su ista tramvajska kola garažnog broja 21 ranije tog dana imala sudar na raskrižju Degenove i Medveščaka. S obzirom na to da nije bilo veće štete, vozač je nastavio vožnju prema Mirogoju.

Danas tramvaj više ne vozi na Mirogoj, pruga je raskopana i putnike je na toj ruti počeo prevoziti autobus. 'Ukleta' tramvajska linija 13 nakon nesreće je ukinuta na punih 29 godina. Danas ona vodi potpuno različitom trasom i povezuje Kvaternikov trg sa Žitnjakom za što joj je potrebno oko sat vremena..

Kao uspomena na tragediju i žrtve na spomen-ploči uklesane su riječi umjetnika Davora Kovačića.

...U osam i trideset kobnoga jutra 
Jauci, krici i lom velik 
Na strmoj cesti za Mirogoj 
Spoje se krv, drvo i čelik!