Znanstveni nalazi otkrivaju da bi, osim ako se NASA-ini protokoli čišćenja ne promijene, istraživanje površine Marsa moglo nenamjerno kontaminirati planet hiperotpornim kolonizirajućim sporama, piše New York Times. 
Reproduktivne spore gljivice zvane Aspergillus calidoustus, pokazale su se gotovo neuništivim. Grupa istraživača nedavno je identificirala soj koji živi unutar NASA-inih postrojenja gdje se sastavljaju komponente misije na Mars i podvrgla ga nizu brutalnih izazova koji simuliraju one svemirskih putovanja i samog Marsa. Presuda - to je terminator mikroba.
"Dok istražujemo ovaj svemir, želimo moći slati zrakoplove bez donošenja otpornih zemaljskih mikroba“, rekao je Atul M. Chander, postdoktorski istraživački suradnik na Sveučilištu Mississippi.
NASA slijedi međunarodne smjernice zvane Protokol planetarne zaštite, čiji je cilj osigurati da Zemljina biologija ne zagađuje nebeska tijela i obrnuto. Agencija također ima poseban tim, grupu za biotehnologiju i planetarnu zaštitu Laboratorija za mlazni pogon, ili BPPG, koja nadgleda napore za izbjegavanje unakrsne kontaminacije na misijama.

Nekoliko znanstvenika koji stoje iza novog istraživanja, uključujući voditelja studije, Kasthurija Venkateswarana, bivšeg višeg znanstvenika u Laboratoriju za mlazni pogon, radili su u zaštitnoj skupini, pa su iz prve ruke znali da postoje otporni mikrobi. Ipak, dr. Venkateswaran nazvao je preživljavanje gljivičnog soja "izvanrednim". navodi NY Times.

Prethodne studije identificirale su razne bakterije i gljivice na površinama NASA-inih objekata, uključujući ultrafiltrirane čiste sobe, gdje se konstruiraju i testiraju svemirske letjelice. Tamo zaposlenici uključeni u montažu nose kombinezone i maske za cijelo tijelo, ali tehnike dekontaminacije trenutno su usmjerene na uklanjanje bakterija, a ne gljivica.

U studiji su istraživači ispitali 27 sojeva gljivica koje su prikupili s podova NASA-inih čistih soba korištenih u misiji Mars 2020, koja je rover Perseverance spustila na Mars, plus dva kontrolna mikroba za koja se zna da dobro podnose zračenje. Većina uzoraka koji su preživjeli preliminarni ultraljubičasti pregled i podvrgnuti intenzivnijim tretmanima brzo je uginula, ali A. calidoustus, koji je uzet iz montažnog pogona na Floridi, preživio je.

Znanstvenici su spore A. calidoustus podvrgli šestomjesečnom kroničnom neutronskom zračenju - oponašajući svemirska putovanja - i gotovo polovica ih je preživjela. Zagrijali su ih suhom toplinom od 125 stupnjeva Celzija, koja se obično koristi za sterilizaciju komponenti svemirskih letjelica, a spore su nadživjele čak i Bacillus pumilus, vrstu koju NASA često koristi kao mjerilo. Spore su tretirali teškim uvjetima koji su odražavali iskustvo na samom Marsu: 24 sata ekstremnog UV zračenja, plus niski atmosferski tlak i prosječna godišnja temperatura površine Marsa od minus 60 stupnjeva Celzija.

Za svaki slučaj, zaokružili su to izlaganjem neprijateljskom marsovskom tlu.

"Pokušavamo pronaći granice ovih mikroba“, rekao je dr. Chander, dodajući: „Ova razina otpornosti je, blago rečeno, neobična.“

Atmosfera je uzrokovala neke površinske udubine i ožiljke na mikrobima, ali nije bila smrtonosna, a prašnjava marsovska stijena, nazvana regolit, čini se da je pružala puferski učinak, pomažući sporama da prežive niski tlak. Potpuno su umrle tek kada su se suočile s ekstremnim zračenjem i hlađenjem istovremeno dulje vrijeme.

Autori studije odbili su reći je li A. calidoustus već mogao otputovati na Mars, rekavši da to izlazi iz okvira ovog istraživanja. No, napomenuli su da bi rad mogao imati implikacije za industrije poput farmaceutske, medicinske i sigurnosti hrane, budući da slične gljive mogu preživjeti pasterizaciju i toplinsku obradu na slične načine.

„Saznanje da nešto može preživjeti 125 stupnjeva Celzija plus zračenje - to će ga učiniti modelnim organizmom za postavljanje novih standarda sterilizacije“, rekao je dr. Chander.