Agonija u Grčkoj se samo nastavlja. Gospodarski rast kasni, stopa nezaposlenosti iznosi nevjerojatnih 23%, a nigdje se ne nazire svjetlo na kraju tunela. Dok čak i Međunarodni monetarni fond traži da oprost dijela grčkih dugovanja, zamjenik njemačkog ministra financija Jens Spahn odlučno odbija takvo što.

Njemački glas u toj raspravi je i najglasniji. Nisu oni samo najveći grčki vjerovnik već su i najveći platiša Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), fonda za spašavanje posrnulih članica eurozone, piše britanski Independent. ESM ovog ljeta treba nastaviti s isplatama Grčkoj kako bi oni mogli nastaviti servisirati svoja druga dugovanja. Očekuje se da će europski ekonomski stručnjaci, pojačani kolegama iz MMF-a, ovog tjedna posjetiti Atenu kako bi postigli dogovor o načinu otplate grčkih dugovanja. Dok su očekivana različita mišljenje između Grčke i vjerovnika, sve češće na površinu izlaze i razmirice između samih vjerovnika.

Europski pregovarači, u praksi je to riječ o njemačkim zastupnicima, kažu da Grčka ima problem ekonomskog rasta i sporih gospodarskih reformi. Milijarde eura grčkog duga nisu toliki problem, kažu oni. Za primjer uspješno reformiranog gospodarstva navode Španjolsku koja ostvaruje gospodarski rast od 3,2 posto godišnje. Ako bi Grčkoj oprostili dio dugovanja, to ne bi bilo pošteno prema ostalim članicama EU.

Na kraju krajeva, nije to samo pitanje poštenja prema ostalim državama. Ako Grci ne otplate kredite, teško će ostati u eurozoni. Wolfgang Schäuble, njemački ministar financija, bio je spreman još 2015. godine pustiti Grčku da napusti euro kao valutu. U međuvremenu je podrška zajedničkoj valuti samo oslabila. Kako Marine Le Pen raste u anketama pozivajući na ukidanje eura, tako se pojačavaju glasovi euroskeptika u Nizozemskoj i Italiji.

Ekonomisti mogu raspravljati do besvijesti o pravom načinu rješavanja grčkih problema, ali jednom se mora povesti razgovor i humanitarnoj katastrofi koja prijeti Grcima. Gospodarstvo im je palo za više od 25% u posljednjem desetljeću, mirovine su se prepolovile, zdravstveni sustav je pod sve većim opterećenjem i oni kojima je najteže imaju najmanje mogućnosti. Mladi još gaje nadu da će otići u Veliku Britaniju ili Njemačku, ali umirovljenicima i siromašnima ne preostaje ništa nego oslanjati se na humanitarne udruge i nadati se u bolje sutra. Naravno, bilo je problema s upravljanjem grčkim gospodarstvom. Oni koji su radili te greške ne trpe posljedice svojih djela.

Tragedija u Grčkoj još je i veća kad se shvati da je put do oporavka relativno poznat. Države s velikim ekonomskim problemima imaju tri mogućnosti; oprost dugovanja, devalvacija valute i strukturalne reforme. Grci moraju raditi samo reforme zato što valutu ne mogu devalvirati jer su dio eurozone, a oprost dugovanja ne dolazi u obzir zato što njemački financijaši ne dozvoljavaju tako nešto.

Dok veliki raspravljaju o pravim rješenjima, oni najslabiji i dalje samo čekaju kraj agoniji.