Nostalgija prisutna na prostorima bivše Jugoslavije za pokojnim Maršalom puka je kamilica u odnosu na ono što proživljava Egipat. Društvene mreže po Egiptu preplavili su izrazi boli i žaljenja uoči 51. godišnjice smrti kralja Faruka koja pada na 18. ožujka.

Tri, uvjetno rečeno čak pet vlada izmijenilo se u Egiptu otkako su 2011. tamošnje arapsko proljeće preuzeli ljudi iz konzervativnog Muslimanskog bratstva. 

Aktualni predsjednik Abdel Fattah el-Sisi, koliko god da je zemlji vratio sekularni karakter, činjenica je da je prethodnika, islamista Mohammeda Morsija, morao srušiti 2013. državnim udarom. A činjenica je i to da je riječ o dojučerašnjem časniku, zapovjedniku egipatske vojske.

Ekonomiju ne uspijeva opet pokrenuti, a tu i je i stalna džihadistička teroristička prijetnja ISIL-a, ponajviše na Sinaju, s kojom Egipat nikako da izađe na kraj. 

Odatle i nevjerojatna popularnost Facebook stranice kraljevske obitelji koja je naglo skočila na čak 3,5 milijuna fanova koji su utočište od višegodišnjeg očaja pronašli u mitu o "zlatnim vremenima" prije 1952. kada su mladi nacionalistički časnici Muhammad Naguib i Gamal Abdel Nasser svrgnuli kralja brzom i efektnom revolucijom u veli republiku. 

U samo nekoliko godina, u skladu s arapskim socijalizmom, proveli su agrarnu reformu, zemlju počeli industrijalizirati, zabranili konzervativne skupine poput Muslimanskog bratstva i vratili Sueski kanal iz britanskog u nacionalno vlasništvo.

Nostalgija za zlatnim kraljevskim vremenima othrvava se čak i takvim sudarima sa stvarnosti poput, primjerice, javnih istupa princa Abbasa Himija, čovjeka koji bi po svom porijeklu polagao pravo na krunu i koji bez pardona izjavljuje da su zahtjevi za povratkom kraljevstva sasvim promašeni. 

Princ Naguib, nasljednik 800-godina stare mamelučke dinastije, otišao je još dalje kad je nedavno za Daily beast izjavio da su snovi o zlatnom dobu krajnje naivni.

To što se i dalje ne predaju, rojalistima se u nekim dijelovima ne može zamjeriti. Luka Port Said u kraljevsko je vrijeme cvjetala kao ulaz prema Sueskom kanalu koliko god da Egipat tada nad najvažnijim plovnim putem na svijetu nije imao ni djelića nacionalnog suvereniteta kao danas. 

Usto, aktualni predsjednik definitivno ima određene kraljevske navike koje građani oriste za masne viceve o njegovim kraljevskim pretenzijama. Primjerice, kad je nedavno dao da se prostre četirikilometarski crveni sag kako bi se on mogao dostojno provozati svojim motociklom.