Novi sud za srpske zločine: "Haag nije dovršio svoj posao"
Kosovo želi pozvati međunarodnu zajednicu na osnivanje posebnog suda za procesuiranje srpskih zločina počinjenih tijekom rat na Kosovu, ali stručnjaci su BIRN-u odmah rekli da takva inicijativa ima jako male šanse za uspjeh. Rasprava u kosovskom parlamentu trebala bi se provesti u četvrtak, a spremaju i planove za osnivanje državne komisije za istraživanje srpskih zločina.
"Dva desetljeća su prošla, a malo ili ništa učinjeno je po tom pitanju. Sud u Haagu nije dovršio procese protiv vođa iz vremena režima Slobodana Miloševića. Međunarodna pravda nije odradila svoj posao na Kosovu", napisao je nedavno šef kosovskog parlamenta Kadri Veseli na svom Facebooku.
Inicijativa je svojevrsni odgovor na trenutačne pripreme za osnivanje posebnog suda u Haagu za zločine koje su počinili pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova.
Stručnjaci, kao što je bivši šef Instituta za ratne zločine Ismet Salihu, govore da bi puno bolje rješenje bilo proširit mandat Specijalnog suda i uključiti u njega procesuiranje srpskih zločina na Kosovu. "Greška je jedan takav sud učiniti monoetničkim", govori Salihu.
Zločine treba procesuirati i u to nitko ne sumnja, ali sve više se stvara dojam da ni kosovski Albanci ne žele priznati svoje zločine. Čak i ovaj posebni sud za zločine OVK nastao je pod pritiskom zapadnih država.
Srbija, također, nema pretjeranu želju procesuirati i osuditi zločine i zločince. Spomenimo ovdje slučaj nedavne parade srpske vojske u Nišu. Zapovjednik grupe veterana "ratova devedesetih" na vojnoj paradi u Nišu bio je general Vladimir Lazarević, osuđeni ratni zločinac koji je pušten iz haškog zatvora nakon što je odležao dvije trećine od 14 godina kazne na koju je osuđen za zločine nad kosovskim Albancima. "Čovjek osuđen za zločin protiv čovječnosti za pomaganje i podržavanje deportacije i prisilnog premještanja civila, kao i za pomaganje u zločinačkom pothvatu tijekom kojeg su počinjeni najteži zločini protiv civila, uključujući i masovna ubojstva, za Srbiju je i heroj i žrtva", zamijetio je Raša Nedeljkov u kolumni za Blic.
Godinama srpska javnost nije pokazivala veći interes za jedinicu Škorpioni sve do pojavljivanja snimka egzekucije šestorice Bošnjaka 2005. Do tada, njihovo ime uglavnom se dovodilo u vezu sa zločinom nad kosovskim Albancima u Podujevu 1999. godine. Te 2005. godine, neposredno nakon pojavljivanja snimka egzekucije, u javnosti se ponovo pokrenula rasprava o ulozi države Srbije tijekom etničkog čišćenja u Bosni i o genocidu u Srebrenici.
Za ovaj tekst važno je podsjetiti da je Željko Đukić Brko osuđen na 20 godina za zločin u Podujevu kada je ubijeno 14 albanskih civila, sedmoro djece i sedam žena. Presudom je utvrđeno da je Đukić, kao zapovjednik voda u Škorpionima, bio među pripadnicima jedinice koja je pucala na grupu od 19 žena i djece, ubivši njih 14. S teškim ranama preživjelo je petoro djece iz obitelju Bogujevci koja su kasnije svjedočila na suđenju na Specijalnom sudu u Beogradu.
Škorpioni, tada u sastavu MUP-a Srbije, 28. ožujka 1999. godine upali su u dvorište obitelji Gaši u Podujevu kada nisu vođene borbe u ovom gradu i da su strijeljali civile. Prije toga su pripadnici te jedinice došli u autobusom u Podujevo i naređeno im je da se smjeste u albanske kuće jer su srpske bile obilježene i u njih nisu ulazili. Prema navodima optužnice, prenosi Blic, u dvorište Ulice Rahmana Morine 7 ušlo je više pripadnika Škorpiona, PJP i nekoliko pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), ukupno 40 do 50 ljudi. Tu su zatekli više civila koje su istjerali puškama. Hamdi Durići i Seljman Gaši uvedeni su u obližnji kafić Drini i tu ubijeni iz vatrenog oružja. Nepoznati pripadnik Škorpiona izdvojio je Šefkatu Bogujevci, majku troje preživjele djece. Posljednji put su, kazali su u svjedočenju, majku vidjelu živu kada su je iz obližnje prostorije izvodili uplakanu s raskopčanom košuljom. Odmah nakon toga je N.N. pripadnik Škorpiona ispalio rafal u njena leđa. Kada su djeca počela vikati "Mama, mama!", ispalio je još jedan rafal dok je ležala na zemlji. Tada je Dragan Medić Guljo, osuđen na 20 godina, naredio da se svi civili potjeraju uz zid kuće obitelji Gaši i pobiju. Preživjeloj djeci pomoć je prvi pružio pripadnik SAJ-a.
Kao posljednji primjer zašto treba procesuirati srpske zločine na Kosovu je i slučaj braće Bitići. Dva tjedna nakon završetka rata na Kosovu, jugoslavenska policija uhitila je trojicu mladih Albanaca. U zarobljeništvu su mučeni i kasnije ubijeni. Osamnaest godina kasnije, sukob je većinom zaboravljen, ali najmlađi brat ubijenog trojca nastavlja svoju usamljenu borbu za pravdom.
Ili, Agron i Mehmet Bitići pratili su jednu romsku obitelj krajem lipnja 1999. godine. Braća su ih pratila zato što su im životi bili ugroženi, a u Srbiji su se mogli skloniti na sigurno. U blizini sela Merdare, nešto je pošlo po krivu. Nakon što su prešli na jugoslavensku stranu granice, policija ih je uhitila zbog nezakonitog ulaska u državu. Odležali su dva tjedna u zatvoru u Prokuplju, a kad su izišli iz zatvora čekao ih je bijeli automobil bez registarskih oznaka. U automobilu su bili muškarci u civilnoj odjeći i braću su prebacili u bazu jedinice specijalne policije u Petrovom selu, u blizini granice s Rumunjskom.
Braća Bitići su nestala bez traga. I tu je počela potraga Fatosa Bitićija kako bi odgonetnuo sudbinu braće.
Starija braća rođena rođena su Americi, u saveznoj državi Illinois, ali Fatos je rođen nakon što su se roditelji vratili u Prizren 1979. godine. Kad je Fatos imao 19 godina, braća Ili, Agron i Mehmet su se pridružili Oslobodilačkoj vojsci Kosova i to Atlantskoj brigadi u kojoj je bilo četiristotinjak Amerikanaca koji su se pridružili OVK u borbi za samostalnost.
Braća su zakasnila i nisu sudjelovala u borbama, ali i dalje su bili članovi OVK. Na dan uhićenja, trojica braće Bitići imala su oznake OVK i američke vozačke dozvole što je dovelo do teorije da su ih sumnjičili za špijunažu.