Znanje je, notorno, moć - ali i neznanje, ili odbijanje znanja, može biti strahovito važno. Ne samo u negativom smislu. Neznanje, vidimo iz ove knjige, odlikuje mnogostruka, ambivalentna i vrijednosno vrlo raznorodna funkcionalnost. Recimo, zaljubljivanje je često - ako već ne i uvijek - posredovano neznanjem. "Kad je Jacques Lacan govorio o ljubavi, istaknuo je da u ljubavi dajemo (ili obećavamo da ćemo dati) ono što nemamo, a u drugima tražimo i vidimo ono čega oni nemaju. Stvaramo privid kako bismo prikrili 'nedostatak' u drugome, a kad se taj privid raspline i zaljubljenost nas prođe, ljubav zamjenjujemo mržnjom. Isto kao i ljubav, i mržnja traži da zatvorimo oči - ponekad zbog toga ne vidimo sličnost između sebe i predmeta svoje mržnje, a ponekad nam ona pomaže zaboraviti da smo tu osobu nekad voljeli. Kad prođe zaljubljenost, partnera rijetko smjesta zamrzimo. Obično je riječ o postupnom procesu u kojem upravo ono što nas je kod neke osobe prvo privuklo, postane ono što nam ide na živce, sve dok na kraju to više ne možemo podnijeti", piše autorica.

Odbijanje terminalne dijagnoze - dakle svjesni odabir "neznanja" pomaže teškim bolesnicima u savladavanju traume smrti. Henrik Ibsen u "Divljoj patki" pokazuje da lišite li čovjeka prava na sitne laži o sebi samom i svojoj vrijednosti, čovjeka možete lišiti i sreće. Mnogi žive u neznanju o vlastitoj vrijednosti, i to neznanje hrani njihov narcizam i održava njihov ego. Kad bi se suočili s realnošću, bili bi - kako kaže pisac - unesrećeni. Istraživanja ratnih trauma, doznajemo u ovoj knjizi, govore o tome kako ljudi sjećanja na traumatična iskustva često potiskuju u očajničkom nastojanju da okrenu novu stranicu u životu. "Ako osoba želi preživjeti, često mora odagnati znanje o strahotama koje su se dogodile, sakriti to znanje i prekinuti vezu s običnim iskustvenim znanjem."

No neznanje ima i terapijske, političke i druge učinke. Renata Salecl navodi svima nam dobro poznatu situaciju iz ožujka 2020., kad je američki predsjednik Trump poricao opasnost pandemije COVID-19.

"Deset godina prije toga scenaristi crtane serije 'Simpsoni' zamislili su drogu koja izaziva sličan, izuzetno snažan, slijepi optimizam. U poznatoj epizodi te serije Lisa u školi mora prikazati kakav će biti Springfield za pedeset godina. Temeljita kao i uvijek, udubi se u istraživanje klimatskih promjena te prikaže svoj rodni grad u mračnoj budućnosti. Njezin je prikaz toliko zastrašujući da učitelji zamole njezine roditelje da potraže psihijatrijsko mišljenje. Liječnik nakon pregleda utvrdi kako je Lisa očajna i kako je taj očaj povezan s ekološkom situacijom te joj prepiše lijek Ignorital. Lisin se pogled na svijet pomoću te droge promijeni - oslobođena očaja postaje pretjerano optimistična. Oblaci joj izgledaju kao plišani medvjedići koji se smiju, a u glavi joj čitavo vrijeme odzvanja pjesma 'What a Wonderful World'. Roditelji ne mogu podnijeti njezin optimistični delirij i odluče joj više ne davati Ignorital. Marge i Homer shvate kako je dotadašnja pesimistična Lisa bila podnošljivija od svoje poludjele varijante koja je uvijek dobre volje", piše Salecl.

Neznanje ili odbijanje znanja ili, pak, odbijanje primanja ka znanju neke činjenice ili skupa činjenica, često su puta uspješan obrambeni mehanizam. Odbijanje znanja radi čuvanja traume također nije rijetkost. Kad se ljudi približe znanju koje je zbog nečega nepodnošljivo, oni često prihvaćaju neznanje ili poricanje. "Jacques Lacan izraz 'strast prema neznanju' posudio je iz budističkih studija kako bi njime opisao da su njegovi pacijenti činili sve što su mogli ne bi li izbjegli priznati uzrok svoje patnje, premda ih je većina došla k njemu tvrdeći kako upravo to žele razumjeti. Lacan je neznanje promatrao i sa stajališta analitičara te zaključio kako analitičar ne bi trebao zauzeti poziciju 'onoga tko zna odgovore', nego bi umjesto toga trebao prihvatiti poziciju neznanja i omogućiti onima koji su podvrgnuti analizi da sami otkriju što je u podlozi njihovih simptoma", piše Salecl.

Ljudi oduvijek znaju pronaći načine da zatvore oči, uši i usta kako bi ignorirali, porekli i negirali informacije koje ih uzrujavaju. Poricanje ili odbijanje znanja o nekom režimu ili sustavu često je oportunistički način preživljavanja. Ljudi se identificiraju s vođom čak i kad je njegov ili njezin diskurs pun laži. Vrijeme "post-istine" je, misli autorica, zbog porasta "kognitivne inercije", drugačije - povećava se ravnodušnost prema onome što je istina, a što laž. Ravnodušnost se povezuje s nesposobnošću da se zna i nije samo nedostatak spremnosti za stjecanje znanja. Pogledamo li kako se "lažne" vijesti prenose internetom, utvrdit ćemo kako je često teško prepoznati njihov izvor, a još je manje jasno što njihovi autori njima pokušavaju postići.

"U kolovozu 2017. godine je, na primjer, kampanja na Twitteru s hashtagom #kavabezgranica lažno promovirala tvrtku Starbucks govoreći kako oni u svojim kavanama diljem Sjedinjenih Američkih Država ilegalnim useljenicima u određeni dan nude besplatni frapuccino. Starbucks je uložio mnogo truda u uvjeravanje svojih mušterija kako je riječ o neslanoj šali. Dio ljudi je mislio da su tu podvalu smislili hakeri koji podržavaju useljenike. No zapravo je bilo suprotno od toga. Podvalu su smislili protivnici useljavanja koji su mislili kako bi ilegalne useljenike tako mogli privući na određena mjesta, a oni bi, dok bi useljenici u redu čekali besplatni napitak, pozvali policajce da ih uhapse", opisuje autorica zanimljiv slučaj pa zaključuje kako neke kampanje lažnih vijesti imaju politički, to jest gospodarski cilj, a mnoge su samo alat za privlačenje većeg broja klikova, čime se povećava prihod od oglašavanja

Knjiga Renate Salecl baca, dakle, novo svjetlo na tamnu polutku neznanja, koja nije tako jednodimenzionalno negativna kako se misli od prosvjetiteljstva naovamo. Puna je zanimljivih primjera, laka za čitanje i korisna za bolje razumijevanje svijeta u kojemu živimo i tražimo svoje mjesto.