Prepucavanje između predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i vođe Sjeverne Koreje Kim Jong Un-a ne prestaje, pa se tako Trump preko twittera hvalio kako je njegov gumb za lansiranje nuklearnog oružja 'mnogo veći i funkcionalniji'. No koji su to koraci kroz koje Trump mora proći u slučaju da se zaista odluči na udar.

Ako predsjednik SAD-a smatra da je opravdano koristiti nuklearno oružje on je jedini autoritet koji ima pravo na tu odluku.

Prije vojne akcije predsjednik saziva sastanak na kojem se okupljaju svi njegovi vojni i civilni savjetnici. U Bijeloj kući to se odigrava u tzv. 'Situation Room'. Ukoliko je predsjednik na putu, onda se sigurnom linijom javlja na sastanak. Jedna od ključnih osoba na sastanku je i direktor operacija iz Pentagona, on je zadužen za tzv. 'War Room'. Njegov je posao prenošenje predsjednikovih naredbi i sekvence lansiranja. Ključni čovjek za nuklearnu stratešku komandu iz Omahe također bi održao brifing, donosi slijed događaja Bloomberg Politics.

Predsjednik odlučuje

Konzultacije traju koliko god predsjednik želi da traju osim ako rakete neprijatelja nisu već odaslane, u tom slučaju odluka o protunapadu mora se donijeti unutar 30 sekundi. To ostavlja mnogo prostora za greške, miskalkulacije i krive procjene na temelju nepotpunih ili krivih informacija.

Ukoliko se predsjednik odluči na lansiranje njegovi ga savjetnici mogu pokušati odgovoriti no njegova je uvijek na kraju zadnja. Savjetnici mogu odstupiti s pozicije u znak rezignacije i neslaganja s predsjedničkom odlukom.

Jedan od starijih časnika u Pentagonu (War Room) mora potvrditi da naredba zaista dolazi od predsjednika SAD-a. On čita prvi dio koda - na primjer 'delta-echo' - na što predsjednik uzima laminiranu karticu koju jedan od vojnih savjetnika uvijek ima uz sebe, te čita odgovor - na primjer 'charlie-zulu'.

Pentagon priprema slijed lansiranja, poruku koja sadržava vojni plan (cilj), kodove za autentifikaciju i kodove potrebne za 'otključavanje' raketa prije lansiranja. Šifrirana poruka ima oko 150 znakova, dakle veličine je, na Trumpovu sreću, jednog tvita. 

Samo dvije ili tri minute poslije izdavanja naredbe kapetani podmornica dobivaju naredbe i šifre. Uspoređuju šifre koje su dobili sa onima koje su spremljene u njihovim 'crnim kutijama'. Ukoliko se rakete lansiraju iz podmornice kapetan, njegov prvi oficir i dvoje suradnika uspoređuju šifre i potvrđuju njihovu točnost. Rakete su za lansiranje spremne 15 minuta nakon dobivanja prve naredbe, a kapetan i časnik imaju i šifru kojom mogu, do jednog trenutka, zaustaviti lansiranje.

Simultano lansiranje

Ukoliko se rakete lansiraju s kopna pet lansirnih jedinica razasutih na pet mjesta diljem kontinentalnih SAD kontroliraju arsenal od 50 raketa. Svaka ekipa sastoji se od dva časnika. Naredbu dobivaju svi te uspoređuju svoje šifre s onima koje dobivaju iz Pentagona. Ona ekipa čije se šifre 'poklapaju' reprogramira ciljeve u skladu s naredbama. Dodatne šifre 'otključavaju' rakete a lansiranje odrađuju sve ekipe koje imaju šifre simultano, u isto vrijeme.

Ukoliko se jedna ii dvije ekipe 'pobune' do lansiranja će i dalje doći jer je dovoljno da dvije ekipe simultano lansiraju. Pet minuta potrebno je da se lansiraju interkontinentalne balističkie rakete iz silosa. Jednom kad rakete napuste silose više ih se ne može pozvati natrag.

Postoje dvije vrste nuklearnog oružja. One koje se 'napajaju' nuklearnom fisijom, poput atomskih bombi, te one koje se 'napajaju' fuzijom, kao što su hidrogenske bombe. Atomske bombe energiju dobivaju cijepanjem atoma uranija ili plutonija, dok hidrogenske ili termonuklearne bombe ovise o fuziji atoma kakva se zbiva i u jezgri našeg sunca, a oslobađaju mnogo više energije od atomskih bombi. Fuzija zahtjeva izrazito visoke temperature, pa se atomske bombe najčešće koriste kao 'okidači' za hidorgenske bombe.