Ivica Kirin, gradonačelnik Virovitice i bivši ministar unutarnjih poslova dugo je bio 'ispod medijskog radara', ali misteriozna smrt virovitičkog pročelnika za financije Siniše Palma prekinula je medijsku nezainteresiranost za Kirina, kojeg mnogi pamte po slavnoj kovanici "Jubito".

Siniša Palm zadnji je put viđen živ u petak 31. svibnja rano poslijepodne. Njegovo beživotno tijelo pronađeno je nakon dvodnevne potrage policije i HGSS-a u šumi pokraj rijeke Drave nedaleko od Virovitice u ponedjeljak 3. lipnja oko 13 sati. Iako nije bila izvršena obdukcija, zaključeno je da je riječ o samoubojstvu. Motiv za ovu tragediju Ivica Kirin je pronašao u njegovoj, kako tvrdi, ovisnosti o kockanju.

Na dan kad je Palm pronađen mrtav, Ivica Kirin objavio je da je protiv odgovorne osobe podnio kaznenu prijavu za počinjenje više kaznenih djela. Tu je prijavu podnio protiv Palma i to za pronevjeru 17 milijuna kuna. U srijedu 5. lipnja Kirin je opet objavio priopćenje u kojem navodi da je još u petak 31. svibnja slučaj prijavio PU virovitičko-podravskoj te donio odluku da se odgovorna osoba udalji iz službe. Navodi i da je odgovorna osoba bila kockar, ali te tvrdnje nije potkrijepio nikakvim dokazima.

U priopćenju se Palma optužuje da je on jedini krivac za misteriozni nestanak 17 milijuna kuna iz virovitičkog proračuna i da je bio ovisnik o kocki. 

Cicanje love Sanaderov život na visokoj nozi: To smo platili milijune

Otada se ta priča vrti, a Kirin i dalje bez ikakvih konkretnih dokaza daje razne izjave, koje mnogi tumače kao beskrupulozno blaćenje, a kako stvari stoje, moglo bi proći još vremena dok se ne utvrdi kako je iz gradske blagajne nestalo 17 milijuna kuna i što se zaista dogodilo Siniši Palmi.

Kako navode pojedini mediji, Siniša Palm je bio Kirinov kadar i njegov najbliži suradnik, a sad, barem tako kaže Kirin, ispada da mu je on pred nosom iz gradskog proračuna ukrao 17 milijuna kuna.

No, karijera Ivice Kirina i ranije je bila bogata raznim pričama za koje bi vjerojatno volio da nisu u njegovoj biografiji.

Streloviti uspjeh bivšeg redara disko kluba Vanadis

Ivica Kirin rodio se 14. lipnja 1970. u Virovitici. S roditeljima koji su sagradili kuću u virovitičkom selu Požarima i živjeli od poljoprivrede Kirin je živio do 1991., kad je upisao višu geotehničku školu u Varaždinu. No, to mu nije bio prvi izbor. 

"Htio sam upisati informatiku, ali sam zaspao i zakasnio na prijemni ispit pa sam se mogao upisati samo tamo gdje je bilo mjesta. S vremenom sam jako zavolio geotehniku, a to mi se pokazalo i jako korisno u svim drugim poslovima, pogotovo na gradonačelničkoj dužnosti koja je dosta povezana s građevinskim i komunalnim radovima", ispričao je Kirin za Nacional nakon što je postao ministar unutarnjih poslova.

Od srednjoškolskih dana bavio se karateom i drugim borilačkim vještinama, a kad je došao na studij u Varaždin, gdje je živio u studentskom domu, ondje mu je jedan od trenera bio i njegov ministarski prethodnik Marijan Mlinarić. Budući da je bio dijete siromašnih roditelja, tijekom studija u Varaždinu morao se sam izdržavati pa je počeo noću raditi kao redar u varaždinskim diskoklubovima. U prosincu 1991. upoznao je i svoju današnju suprugu, Varaždinku Sanju, koja je studirala tekstil, objavio je svojedobno Nacional.

"Prvi smo se put vidjeli na mojoj brucošijadi, na koju je on došao kao gost. Stajao je onako sa strane i prekriženih ruku smrknuto promatrao. U to vrijeme nije bilo uobičajeno da cura napravi prvi korak pa sam čekala da on nešto učini. Na kraju ga je moja prijateljica trknula i rekla mu neka me pozove na ples. Otplesali smo tada taj ples i evo plešemo zajedno kroz život već trinaest godina", ispričala je njegova supruga Sanja. 

"Već sam htio otići s te brucošijade, imao sam čak i dogovoren spoj s jednom curom, ali nešto me natjeralo da ostanem. Krenuo sam prema izlazu iz sale i na samim vratima osjetio sam deja vu. Nešto me natjeralo da se vratim, nije me puštalo van", prisjetio se istog događaja Ivica Kirin.

Nakon završene više a potom i visoke geodetske škole u Varaždinu, Kirin se 1995. vratio u rodnu Viroviticu gdje je nastavio raditi kao redar u lokalnom diskoklubu Vanadisu. Kratko vrijeme te godine radio je i u Zagrebu na osiguranju u kockarnici hotela Internationala. Premda je želio naći posao u Varaždinu, gdje je živjela Sanja, Ivica Kirin je u svibnju 1995. najzad dobio prvi stalni posao i to u privatnoj virovitičkoj geodetskoj tvrtki. Iste godine on i Sanja su se vjenčali, a ona se preselila u obiteljsku kuću Kirinovih roditelja u Požarima, manjem selu udaljenom tri kilometra od Virovitice.

"Mini me" Dosje Ressler: Ovo je politička mreža Plenkijevog klona

Godine 1997. Kirin se na nagovor prijatelja iz sela učlanio u mladež HDZ-a, ali i prije toga je Kirin bio u politici i to kao član partije. Na sam spomen te informacije, Kirin je za Nacional rekao: 

"Je, istina je da sam bio član partije. Naime, upisali su me u partiju bez mog znanja 1987. jer sam bio najbolji učenik u razredu. Tada sam još bio maloljetan pa i ne znam kako su me mogli upisati, ali prije nekoliko godina, uoči izbora, netko je našao moju nekakvu pristupnicu, fotokopirao je i razdijelio po gradu. To me je kao trebalo kompromitirati", objasnio je u intervjuu 2005. godine.

Godine 1998. Ivica Kirin postao je i predsjednik virovitičke Mladeži HDZ-a, a nekoliko mjeseci poslije dobio je i posao u gradskoj službi: postao je upravni savjetnik za zaštitu okoliša Virovitičko-podravske županije. Unatoč svojoj mladosti, u lokalnom ogranku HDZ-a dobro je kotirao pa je već 2001. postao HDZ-ov vijećnik u Gradskoj skupštini, a dvije godine poslije izabran je i za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a Virovitice. 

Na prijevremenim lokalnim izborima Kirin je u ožujku 2003. bio nositelj HDZ-ove liste koja je pobijedila u gradu, pa je tako sa 33 godine postao najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj. Na redovitim lokalnim izborima u svibnju 2005. godine, Kirin je osvojio i drugi gradonačelnički mandat, no nakon imenovanja za člana Vlade Ive Sanadera, svoju je dužnost prepustio svom stranačkom kolegi Zvonku Kožnjaku.

Naime, u to vrijeme se pričalo da je Kirina za ministarsku funkciju predložila tadašnja potpredsjednica stranke Jadranka Kosor, koja je navodno osobno Ivi Sanaderu predložila da je on najbolji kandidat za nasljednika Marijana Mlinarića.

"Mene je osobno premijer nazvao i pozvao u Zagreb na razgovor. Izložio mi je svoju namjeru, točno je rekao što želi od mene. On je čovjek koji ne naklapa, on ima svoju viziju i cilj. Slični smo po tome. To je bilo tjedan-dva prije imenovanja. S jedne strane me iznenadilo to povjerenje jer mi je namijenio najvruću stolicu. Rekao sam mu da sam mlad, da možda još nije moje vrijeme, da trebam još malo da ispečem zanat, ali iznenadilo me koliko je on imao saznanja o mom radu u gradu. Znao je i detalje, nevjerojatno je koliko je on pratio ljude za koje je vjerovao da im treba pružiti šansu. Sve one aktivnosti koje sam ja provodio, počevši od vraćanja onog partizanskog spomenika, to je odjeknulo u svim novinama kao 'došao HDZ-ovac i vraća partizanski spomenik, a SDP-ovci dok su šest godina vladali, on je ležao u smeću'. Ja sam i onda bio javno rekao da sam premlad da bih se bavio prošlošću, da su branitelji moja jedina prošlost, a ovo drugo me ne zanima", ispričao je 2005. Kirin.

Prvi tjedan na ministarskom mjestu Kirinu je postalo jasno da mu se život promijenio.

Mediji su dan nakon njegovog imenovanja objavili da je svim policajcima u Hrvatskoj poslan upitnik u kojem se od njih traži da navedu imaju li saznanja o mjestu skrivanja odbjegloga generala Ante Gotovine, pa je tako ispalo da mu je to bio prvi ministarski potez.

Kirin se nije dobro snašao u ulozi ministra, zapravo nije dorastao nacionalnoj funkciji pa je često ispucavao neviđene nebuloze, što su mediji dobro iskoristili, a on se radi toga s njima nerijetko svađao. Njegove svađe s medijima su eskalirale do te mjere da su se na Youtubeu pojavile serije videa pod nazivom "Kiro prosviro".

Ministarski mandat nije odradio do kraja zbog nevjerojatne afere. Bila je to afera Vepar zbog koje je 29. prosinca 2007. godine podnio ostavku, a dva dana nakon Nove godine ju je prihvatio premijer Ivo Sanader.

Naime, u medijima se pojavila fotografija Kirina u lovu s Mladenom Markačem, tada optuženikom za ratne zločine koji se nalazio u kućnom pritvoru, koji je time prekršio pravila Haškog suda o kućnom pritvoru i zabrani udaljavanja iz mjesta prebivališta. 

Generalu Markaču Haški je sud 2. listopada 2004. ukinuo pritvor i omogućio mu da umjesto u pritvoru u Scheveningenu početak suđenja čeka u svom domu u Zagrebu. Međutim, Markač je u nedjelju, 30. prosinca 2007., redovnim jutarnjim letom nacionalne zračne kompanije Croatia Airlines za Amsterdam, prebačen u pritvor Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu. Dan prije toga, u subotu, hrvatski ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin podnio je neopozivu ostavku na svoju dužnost. Dva događaja međusobno su povezana zajedničkim lovom na kojem su se general Markač i ministar Kirin, s još nekoliko osoba, 22. prosinca našli u šumama Bilogore, predjelu u središnjoj Hrvatskoj.

Da bi Markač mogao na slobodi čekati početak suđenja, hrvatska je Vlada Haškom sudu morala dati čvrsta jamstva kako Markač neće napuštati svoj dom Zagrebu, te da će ga u suprotnom, prekrši li tu odredbu, hrvatska policija odmah uhapsiti i pritvoriti.

Dogodila se, međutim, nevjerojatna stvar: šef policije, ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin, čiji je resor u ime hrvatske Vlade Haškom sudu izdao garancije za Markača i bio dužan na njega paziti, zajedno je s Markačem otišao u lov! Cijeli skandal pukao je kad su se u javnosti pojavile fotografije spornog lova na kojima se, pored 17 ubijenih veprova, jasno vide i fotografije ponosnih lovaca. Među njima bili su general Markač i ministar unutarnjih poslova Kirin, ali i HDZ-ov zastupnik u parlamentu Josip Đakić, inače predsjednik HVIDR-e, udruge hrvatskih ratnih veterana.

Ta apsurdna priča poprimila je nevjerojatne dimenzije kada se doznalo da slike spornog lova nije snimio nikakav paprazzo, već su one elektronskom poštom, na adrese 87 medija, službeno poslane iz ureda gradonačelnika Virovitice, grada koji se nalazi u blizini lovišta. Slike su, među ostalima, poslane i zagrebačkom uredu agencije Reuters. U obrazloženju uz poslane fotografije, na službenom memorandumu Grada Virovitice, kaže se kako je "Božićni lov", drugi po redu, organizirala lokalna tvrtka, te kako je na njemu sudjelovalo sedamdesetak lovaca iz cijele Hrvatske, a da je uspjeh bio odličan.

Fotografije i pismo poslani su medijima na Badnjak, 24. prosinca, a kako na Božić novine ne izlaze, sliku generala Markača i ministra unutarnjih poslova Kirina, prvo je objavio Index.hr., a zatim su je preuzeli elektronski mediji. Neugodni skandal dospio je u javnost i više ga nije bilo moguće zaustaviti.

Vidjevši što su uradili u uredu gradonačelnika Virovitice, HDZ-ovog Zvonka Kožnjaka, pokušali su obmanuti novinare, pa su već sljedećeg dana novinarima poslali novo priopćenje u kojem su naveli kako poslane fotografije datiraju iz 2003. godine, a novinarima su poslane uz obavijest o ovogodišnjem lovu, s kojega - napisali su - ne posjeduju fotografije.

No, laž je bila više nego providna. Kako su sve fotografije snimljene digitalnom kamerom i odaslane elektronskom poštom, u svakom kompjutorskom programu za pregledavanje i obradu fotografija bilo je jednostavno očitati podatke kada je i kojim fotoaparatom svaka od njih snimljena. Jedna od spornih, na kojoj su general Markač i ministar Kirin uz svoje lovine, snimljena je 22. prosinca 2007. u 17.21 sati, fotoaparatom marke Canon EOS 400D. Taj model fotoaparata na tržištu se pojavio 24. kolovoza 2006. godine.

Podatak o datumu kada je snimka nastala i činjenica da je fotoaparat kojim je snimljena star tek nešto više od godinu dana, nedvojbeno su pokazali kako su - uvidjevši dimenzije skandala kojeg su napravili - u uredu gradonačelnika Virovitice napravili još jedan skandal: nevješto su, loše smišljenim lažima, htjeli prevariti cjelokupnu hrvatsku javnost, tvrdnjom da slike datiraju iz 2003. godine. Njihovim nastojanjima pridružio se i odvjetnik generala Markača, Goran Mikuličić, koji je, kad su se fotografije pojavile u javnosti, tvrdio da njegov branjenik Markač, nije bio ni u kakvom lovu, već da je božićne blagdane proveo u svom domu, u krugu obitelji.

Već u noći 28. prosinca iz Haaga je stigao dopis s potpisom dežurnog suca Frederika Harhoffa u kojem se od hrvatskih vlasti traži hitno prebacivanje Markača u Haag.