Potopljeni brodovi u Dunavu kod Negotina bili su dio njemačke Crnomorske flote kojoj su Nijemci presudili tijekom povlačenja pred Sovjetima.

Brodovi su pripadali flotama koje su plovile Crnim morem, Dunavom ali i Dnjeprom. Flotu su činila plovila različitih veličina i namjena – barže, pontoni, patrolni čamci, ploveće bolnice, minolovci, desantni brodovi... 

Kada je u ljeto 1944. godine Crvena armija u Jaši-kišinjevskoj ofenzivi slomila njemački otpor u Besarabiji i Rumunjska prešla na stranu antihitlerovske koalicije, situacija za flotu postala je očajna. Zato su se pokušali probiti prema Beogradu. 

U pokušaju povlačenja, njemačka Crnomorska flota pod zapovjedništvom kontraadmirala Paula Ziba, imala velike gubitke i stotine poginulih. Kada su brodovi stigli do Đerdapske klisure, uvidjeli su da je dalji proboj nemoguć. Odluku da potopi flotu Zib je donio jer su i Sovjetske jedinice počele stizati do Dunava.

Potapanje se provodilo u okviru operacije koja se nazivala “Dunavski vilenjak” i radilo se pedantno na njemački način, tako da su se brodovi potapali na točnoj određenoj udaljenosti i položaju kako bi se onemogućilo daljnje napredovanje sovjetskoj floti. Navodno je jedan od brodova prevozio oko 1600 ranjenika, a prema pisanoj dokumentaciji jasno je da se tražila njihova evakuacija, no ne zna se je li i izvršena prije potapanja broda.

Nekoliko desetaka brodova je do sada izvađeno iz Dunava kako bi se osigurala nesmetana plovidba. Niski vodostaj je ove godine doveo u pitanje protočnost ključnih vodenih putova, zbog čega se Srbija odlučila na postupak jaružanja kako bi plovni putovi ostali otvoreni.

Na stotinama brodova nalazi se velika količina dubinskih, pomorskih i protupodmorničkih mina. Sumnja se da bi flota mogla da skrivati do sedam tona eksploziva.